Poslovni broj: Usž-4139/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica iz Zagreba, Amruševa 8, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-250/2025-8 od 10. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-250/2025-8 od 10. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/664, URBROJ: 443-02-04-14-25-4 od 8. siječnja 2025., a ujedno se rješenjem odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju, kao investitoru, da u roku od petnaest dana od primitka ovog rješenja ukloni: a) 7 građevina (smještajni kapaciteti), identičnih tlocrtnih dimenzija 7,5 x 4,5m, etažnosti prizemlje, metalne konstrukcije obložene knaufom, položene na betonskim temeljima samcima, ravnog krova, od kojih su 3 izgrađene južno, a 4 su izgrađene sjeverozapadno od građevine koja se koristi za turistički smještaj i b) 2 bazena ukopana u tlo, od kojih je jedan bazen tlocrtnih dimenzija cca 9,0 x 5,5 + 2.5 x 2,5m, a drugi bazen nepravilnog oblika unutar tlocrtnih dimenzija cca 14.0 x 8.0m, koje su građevine izgrađene bez izvršne građevinske dozvole na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja te izvršiti zbrinjavanje građevinskog otpada i zemljište na kojem se nalaze građevine dovesti u uredno stanje (točka 1. izreke), dok je točkama od 2. do 4. izreke tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da sud svoju odluku temelji na zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 5. lipnja 2024., koji tužitelju nije dostavljen na očitovanje. Smatra da je takvim postupanjem sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba upravnog spora. Naime, smatra da je sud trebao omogućiti tužitelju izjašnjenje o navodima iz zapisnika tuženika te provesti dokaz saslušanjem svjedoka GU, kako je to predloženo u tužbi i tijekom postupka. Navodi da je u zapisniku netočno navedeno da je tužitelj izjavio da je investitor svih objekata koji se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Smatra da je tuženik već prilikom nadzora bio dužan pravilno i potpuno utvrditi činjenice vezane uz suvlasništvo predmetne nekretnine te pribaviti izjavu od drugog suvlasnika GU da bi mogao pravilno utvrditi osobe investitora i (su)vlasnika zemljišta. Tužitelj ne osporava zakonitost rješenja u dijelu u kojem mu se nalaže uklanjanje objekata koji su doista u njegovom vlasništvu i posjedu pa je tako sud mogao zaključiti da, obzirom na navedeno, tužitelj nema pravnog interesa iznositi neistine. S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže Sudu da poništi pobijanu presudu te da istu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da preinači istu na način da prihvati tužbeni zahtjev te poništi rješenje tuženika. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika, kojim je utvrđeno da je predmetnom gradnjom bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja, povrijeđen članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19., dalje: ZG), koju povredu je građevinski inspektor dužan spriječiti i sankcionirati, sukladno članku 103. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18.,117/21., 67/23., 115/23., dalje ZDI).

8. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u svojstvu stranke saslušan prilikom inspekcijskog nadzora, o čemu u spisu prileži zapisnik od 5. lipnja 2024., kada se legitimirao vlasnikom cjelokupne čestice, kao i investitorom svih građevina za koje mu je osporenim rješenjem tuženika naređena inspekcijska mjera uklanjanja, zbog toga što za iste nije ishodio građevinsku dozvolu. Tužitelj je vlastoručno potpisao zapisnik s primjedbom koja se odnosila isključivo na način gradnje predmetnih građevina, navodeći da se radi o mobilnim, a ne montažnim kućicama, dok na utvrđenje da je on investitor svih građevina nije imao nikakvih primjedbi.

9. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je osporenim rješenjem tuženik pravilno upravo tužitelju kao investitoru naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja svih građevina te da nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja činjenica što je s danom 5. prosinca 2024. u zemljišnoj knjizi provedena kupoprodaja (1/2) suvlasničkog dijela predmetne nekretnine na ime GU. S tim u vezi, valja istaknuti da se, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09., 110/21.), izvršenje provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.

10. Stoga, odlučna činjenična utvrđenja, po ocjeni Suda, nisu dovedena u sumnju žalbenim prigovorima, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u tužbi, na koje se osvrnuo prvostupanjski sud, iznoseći za svoju odluku argumentirano obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.

11. U odnosu na prigovor da tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje na zapisnik od 5. lipnja 2024., valja reći da je takav prigovor neosnovan jer je tužitelj bio prisutan na očevidu 5. lipnja 2024. te mu je uručen primjerak zapisnika, kojeg je vlastoručno potpisao. Osim toga, tužitelju je i tijekom upravnog spora, na raspravi održanoj 4. lipnja 2025., pružena mogućnost izjašnjavanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima ove upravne stvari. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, prvostupanjski sud je osnovano ocijenio suvišnim provođenje predloženih dokaza, jer se, i po ocjeni ovog Suda, pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu.

12. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene materijalnog i postupovnog prava, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. S obzirom na neuspjeh u sporu, tužitelj je, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

14. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić