Poslovni broj: Usž-2268/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o., Knin, Držislavova 5, OIB: 87910130484, kojeg zastupa opunomoćenik Alen Ivković, odvjetnik iz Rijeke, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi izvršenja rješenja o uklanjanju otpada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1862/2024-9 od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1862/2024-9 od 4. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-02/24-21/45, URBROJ: 517-14-2-1-24-2 od 21. lipnja 2024. i rješenja o izvršenju Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-351- 01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-24-17 od 12. travnja 2024. godine. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe (točka I. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o izvršenju prvostupanjskog tijela od 12. travnja 2024. (točka I. izreke). Točkom II. izreke riješeno je da tuženik nije nadležan za odlučivanje o prijedlogu za odgodu izvršenja rješenja, dok je točkom III. izreke prvostupanjskom tijelu ustupljen prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja rješenja pobliže navedenog u točci I. izreke ovoga rješenja.

2.1. Prvostupanjskim rješenjem od 12. travnja 2024. utvrđuje se da je 23. siječnja 2024. postalo izvršno rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 4. kolovoza 2023., kojim je tužitelju, kao izvršeniku, naređeno da s lokacije eksploatacijskog polja Bila strana u naselju Razvode, Traljići 4, Oklaj, ukloni 3500 tona otpada ključnog broja 10 13 14 - otpadni beton i betonski mulj, pomiješanog s malom količinom otpadnog željeza (armaturna žica i željezne ploče), otpadne plastike (dijelovi plastičnih cijevi) i otpadnog drva (drvene daske) (točka I. izreke). Točkom II. izreke rješenja od 12. travnja 2024. nalaže se tužitelju da rješenje od 4. kolovoza 2023. izvrši u dodatnom roku od 40 (četrdeset) dana po primitku ovog rješenja u cijelosti, dok je točkom III. izreke riješeno da će, ako izvršenik ne izvrši naređenu mjeru iz točke I. i II. izreke ovog rješenja, na izvršenje iste biti prisiljena odgovorna osoba te pravne osobe, direktor LZ, novčanom kaznom u iznosu 3.981,68 eura, a točkom IV. je riješeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da njegovom zakonskom zastupniku, kao ni opunomoćeniku, nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku i to na očevidu 21. ožujka 2024., te osporava da fotografije koje su sastavni dio zapisnika odražavaju stvarno stanje. Smatra da se u obrazloženju pobijane presude ne navode valjani, dostatni i na zakonu utemeljeni razlozi, čime je počinjena bitna povreda postupka na štetu tužitelja, koja je posljedično dovela do povrede prava na pravično i pošteno suđenje. Mišljenja je da zapisnici na kojima tuženo tijelo temelji svoju ocjenu ne predstavljaju javnu ispravu pa samim time niti dokaz o tijeku i sadržaju inspekcijskog nadzora, budući da ne postoje drugi valjano i zakonito izvedeni dokazi o tome da je upravo tužitelj ostavio, odbacio i/ili odložio otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje ili izvan lokacije gospodarenje otpadom, odnosno da nije uklonio otpad. Navodi da mu nije pružena djelotvorna sudska zaštita, ističe povredu prava na sudsku kontrolu zakonitosti i povredu prava na djelotvoran pravni lijek i prava na pristup sudu. Smatra nezakonitima i odluku o odbijanju prijedloga tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka. Slijedom navedenog, Sudu predlaže da usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu i rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine pobijanu presudu i rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obvezivanje tuženika da tužitelju naknadi cjelokupne troškove upravnog spora uvećano za trošak sastava žalbe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika i tijela prvog stupnja, budući da su donesena pravilnom primjenom mjerodavnog postupovnog i materijalnog prava, odnosno odredbi Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), Zakona o gospodarenju otpadom (“Narodne novine”, br. 84/21.), te Zakona o Državnom inspektoratu (“Narodne novine”, br. 115/18., 117/21., 67/23.).

8. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kontrolnim inspekcijskim pregledom, obavljenim 21. ožujka 2024. po inspektoru zaštite okoliša, utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju prvostupanjskog tijela od 4. kolovoza 2023. jer se na toj lokaciji nalazi ostavljen/odložen otpadni betonski materijal u rastresitom stanju u kojem se nalaze dijelovi betonskih ploča u manjoj količini te je na pojedinim mjestima vidljiva otpadna armaturna žica i otpadne željezne ploče manjih dimenzija, otpadni dijelovi plastičnih cijevi te drvene daske koje su djelomično istrunule. Iz zapisnika od 21. ožujka 2024., u privitku kojeg su fotografije navedenog otpada na lokaciji EP Bila strana, a koje čine sastavni dio ovog zapisnika, proizlazi da je navedeni otpadni materijal i dalje odložen na dvije hrpe od kojih je jedna dimenzije od oko 62 x 10 x 3m, a druga dimenzije oko 35 x 7 x 2m, što je ukupno oko 2700 m³ materijala odnosno oko 3500 tona.

9. Rješenje prvostupanjskog tijela od 4. kolovoza 2023., koje je predmet izvršenja u ovoj upravnoj stvari, nesporno je postalo izvršno 23. siječnja 2024., a tužitelj u dobrovoljnom roku, nesporno, nije izvršio naređenu obvezu.

9.1. Valja reći da je u konkretnom slučaju rješenje od 4. kolovoza 2023. postalo i pravomoćno donošenjem presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-3362/2024-2 od 11. veljače 2025. godine. Tom presudom odbijena je žalba tužitelja protiv presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-3233/2023-7 od 2. svibnja 2024., u upravnom sporu kojeg je tužitelj pokrenuo protiv rješenja drugostupanjskog tijela od 8. studenog 2023., kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 4. kolovoza 2023., a koje je predmet izvršenja u ovoj upravnoj stvari.

10. Ta činjenična utvrđenja, po ocjeni Suda, nisu dovedena u sumnju žalbenim prigovorima, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u upravnom postupku te u tužbi, na koje se osvrnuo tuženik, iznoseći za svoju odluku argumentirano obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud, kao što ih je pravilno prihvatio i prvostupanjski sud, otklanjajući osnovanost tužiteljevih prigovora iscrpnim obrazloženjem.

11. S obzirom na činjenicu da tužitelj posebno naglašava prigovor da nije sudjelovao na inspekcijskom pregledu, kao i to da osporava da je upravo on u obvezi izvršiti rješenje o uklanjanju, ovaj Sud drži shodnim dodatno istaknuti da, prema članku 231. stavku 9. Zakona o zaštiti okoliša („Narodne novine“, br. 80/13., 153/13., 78/15., 12/18., 118/18.), inspektor nije dužan najaviti početak provedbe inspekcijskog nadzora nadziranoj osobi, osim ako ocijeni da je takva obavijest potrebna u svrhu obavljanja nadzora, a u postupku izvršenja izvršenik može isticati samo prigovore u odnosu na mjesto, vrijeme i način izvršenja, sukladno članku 139. stavku 4. ZUP-a, a ne i prigovore koji se odnose na zakonitost izvršnog naslova, koji je, u konkretnom slučaju, postao i pravomoćan donošenjem presude Suda, poslovni broj: Usž-3362/2024-2 od 11. veljače 2025. godine.

12. Osim toga, valja naglasiti da je tužitelj tijekom postupka pozvan radi saslušanja, kao i da mu je dostavljen zapisnik, na kojeg se očitovao pisanim putem, iz čega proizlazi da je tužitelju tijekom upravnog postupka i na raspravi prvostupanjskog suda održanoj 20. veljače 2025. bilo omogućeno izjasniti se o svim spornim činjeničnim utvrđenjima. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, prvostupanjski sud je osnovano ocijenio nepotrebnim provođenje predloženih dokaza, jer, i po ocjeni ovog Suda, to, s obzirom na ostale dokaze koji prileže spisu, ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari. Slijedom navedenog, ocijenjeni su neosnovanim i prigovori tužitelja o povredi prava na pravično suđenje, povredi prava na pristup sudu i djelotvorni pravni lijek.

13. S tim u vezi se napominje da je neosnovano pozivanje tužitelja na stajališta izražena u presudi Suda, poslovni broj: Usž-107/22 jer se ovdje ne radi o istovjetnoj činjeničnoj situaciji. Naime, u tom predmetu je utvrđeno da zapisnik o inspekcijskom nadzoru ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke da bi se mogao smatrati javnom ispravom zato što je iz tog zapisnika proizlazilo da je predstavnik tužitelja bio prisutan prilikom inspekcijskom nadzora, što u tom slučaju nije bilo točno.

14. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene materijalnog i postupovnog prava, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Sukladno članku 42. stavku 6. ZUS-a, odgodni učinak tužbe vrijedi do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda, stoga su, imajući u vidu način rješavanja ove upravne stvari, prigovori tužitelja u odnosu na odluku o odgodnom učinku tužbe bespredmetni.

16. S obzirom na neuspjeh u sporu, tužitelj je, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga odbijen je i sa troškom sastava žalbe.

17. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić