REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4877/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, Sukoišanska 4, protiv 1. tuženika KJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Markoč, odvjetnik u Zagrebu, Krvavi most 2/II, 3. tuženice RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Markoč, odvjetnik u Zagrebu, Krvavi most 2/II, 4. tuženika TJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Šerić, odvjetnik u Zagrebu, Kačićeva 6 a, 5. tuženika BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Markoč, odvjetnik u Zagrebu, i 6. tuženika FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Markoč, odvjetnik u Zagrebu, Krvavi most 2/II, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-352/2024-4 od 28. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1308/2021 od 14. prosinca 2023., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-352/2024-4 od 28. svibnja 2025., se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, a odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tužiteljice, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-352/2024-4 od 28. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1308/2021 od 14. prosinca 2023., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita i da je riječ o pravnim pitanjima u kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od ustaljene prakse drugostupanjskih sudova i prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
2. 1. U prijedlogu je naznačila slijedeća pravna pitanja:
"1. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je, unatoč utvrđenju prividnosti pravnog posla između tužiteljice i I. tuženika, ocijenio da taj ugovor nije ništetan niti pravno nepostojeći u smislu čl. 285. ZOO-a, te je li time povrijeđeno pravilo iz presude Vrhovnog suda, Rev 2357/15 od 2. veljače 2016. i ustaljene prakse Vrhovnog suda da prividan ugovor nema pravnih učinaka i ne može konvalidirati?
2. Može li sud odbiti tužbeni zahtjev prema I. tuženiku koji je izričito priznao tužbu i zahtjev, bez navođenja konkretnih zakonskih razloga iz čl. 3. st. 3. i čl. 333. ZPP-a zbog kojih priznanje ne bi bilo dopušteno (npr. protivnost prisilnim propisima ili moralu društva?
3. Je li sud pravilno primijenio članak 322. i 323. ZOO-a kada, iako je utvrđeno da je cijeli lanac prijenosa dionica pokrenut prividnim i protuzakonitim ugovorom, a nije proveo restituciju niti prema I. tuženiku koji je priznao zahtjev, niti prema sljedećim stjecateljima?''
2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer odluka o tim pravnim pitanjima u pobijanoj presudi odstupa od postojeće prakse revizijskog suda, te se vezano za prvo naznačeno pitanje pozvala na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2357/15 od 2. veljače 2016., Rev-3586/18 od 21. siječnja 2020. (u kojima je zauzeo stajalište da prividan ugovor nema učinka ni prema trećima i da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti), za drugo pitanje pozvala se na odluku Rev-757/2022-2 od 21. veljače 2024. u kojoj je izneseno shvaćanje da je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ostvarena i u okolnostima kada sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica na kojima temelji svoju odluku koji su provedeni na okolnost odlučnih činjenica na kojima nije uzeo u obzir ili nije iznio razloge u pogledu dokaza na kojima se temelji tužbeni zahtjev, te na odluku broj Rev-2570/2017-2 od 18. listopada 2023., te se u odnosu na treće pitanje pozvala na odluku broj Rev-1039/16., prema kojoj ništetnost početnog ugovora povlači restituciju i prema svim kasnijim stjecateljima, uz tvrdnju da je u ovom slučaju sud odbio zahtjev iako je početni ugovor bio prividan, a I. tuženik priznao tužbu.
3. Uz navedena pitanja je, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predložila da joj se dopusti podnijeti reviziju iz razloga što joj je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku, povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj, 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), kao i čl. 6. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (''Narodne novine – međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17), i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku, u kom pravcu se pozvala na odluke Ustavnog suda RH broj U-III- 3538/2017 od 18. travnja 2019. i broj U-III-2466/2017 od 23. listopada 2019.
4. U odgovoru na prijedlog tuženici osporavaju osnovanost i dopuštenost prijedloga, predlažu isti odbaciti, odnosno odbiti i traže troškove sastava odgovora na prijedlog.
5. Prijedlog je dijelom nedopušten, a dijelom neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da su ništetni bez pravnog učinka pojedinačno navedeni pravni poslovi, te zahtjev tužiteljice kojim traži da se SKDD-u naloži brisanje izvršenih upisa i uspostavu ranijeg stanja.
7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je valjan Ugovor o prijenosu dionica od 23. srpnja 2009., kojim je tužiteljica prenijela na KJ, svog sina, 463 redovne dionice društva CENTAR ZA VOZILA HRVATSKE d.d. Zagreb, pojedinačne nominalne vrijednosti od 1.800,00 kuna i ukupne nominalne vrijednosti od 833.400,00 kuna, da su sva prava na predmetnim dionicama prešle na stjecatelja KJ i to danom ovjere potpisa prenositelja na tom Ugovoru, osim prava na isplatu dividende iz godina poslovanja društva koja prethode sklapanju tog ugovora. Dalje je utvrdio da je KJ valjanim ugovorom stekao sporne dionice od tužiteljice, prodao ih OJ koji je nastavno dalje raspolagao valjanim ugovorima sa tim istim dionicama, a tužiteljica i KJ Izjavom od 28. rujna 2010., na kojoj su ovjerili svoje potpise pred javnim bilježnikom uz prisustvo njihove punomoćnice, odvjetnice GHB, potvrdili su da je upravo kupoprodajna cijena za dionice u cijelosti podmirena. Nadalje je utvrdio da su svi ugovori o prijenosu predmetnih dionica valjani te proizvode pravne učinke, da isti nisu u suprotnosti s prisilnim propisima moralu društva te Ustavu Republike Hrvatske. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela dokazati da su ti ugovori simulirani, odnosno prividni, niti je dokazala nesavjesnost kod naknadnih stjecatelja drugo do šesto tuženika, tužiteljica je u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom, uz odgovarajuću primjenu odredbi članaka 4., 9., 285., 322. i 785. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), te odredbi članaka 277. i 412. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22 - dalje: ZTD).
8. 1. Drugostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica pokrenula ovaj postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora i izjava tek nakon što je pravomoćno odbijena sa zahtjevom za isplatu kupoprodajne cijene, jer je u tom postupku utvrđeno da joj je cijena isplaćena u cijelosti, te je ocijenio neosnovanim navode tužiteljice da bi se radilo o besplatnom pravnom poslu, barem u odnosu na prijenos dionica s KJ na OJ, kao temeljnom pravnom poslu koji tužiteljica osporava.
8.2. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, svi ostali prijenosi dionica predstavljaju volju stranaka koje su te ugovore potpisale i, neovisno o tome radi li se o naplatnim ili besplatnim prijenosima, po svom sadržaju nisu ništetni. Dodatno je naveo da pitanje ništetnosti ugovora o prijenosu dionica treba razdvojiti od pitanja radi li se o naplatnom ili besplatnom pravnom poslu, jer za valjanost takvog ugovora to nije odlučno niti se radi o njegovom obvezatnom sadržaju.
8.3. Na žalbeni navod tužiteljice da je tužiteljica (odnosno njen sin KJ) predmetne ugovore o prijenosu kao i kreditni ugovor sklopila pod prijetnjom, odgovoreno je da prvostupanjski sud pravilno ukazuje da bi se u tom slučaju radilo o mani volje, zbog koje bi ugovori bili pobojni, a ne ništetni, a neovisno o tome, odgovoreno je da pravo poništenja ugovora radi mane volje (prijetnja i sila, članak 279. ZOO-a), u svakom slučaju prestaju istekom tri godine nakon sklapanja ugovora (članak 335. stavak 2. ZOO-a). Ugovori i izjave koji su predmetom ove tužbe, a na koje bi se mogli odnositi navodi tužiteljice da su tužiteljica ili članovi njene obitelji bili izloženi prijetnjama i prisili, i koji su navedeni u točkama I.1.a); I.1.b), I.1.c) te I.1.d) presude, sklopljeni su 2009. i 2010., što znači da je, u odnosu na iste, prestalo pravo tražiti poništenje ugovora iz tog razloga.
8. 4. Drugostupanjski sud je otklonio tvrdnju tužiteljice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 492.c ZPP-a, jer je utvrdio, suprotno navodima žaliteljice, da je prvostupanjski je sud, u točki 11. obrazloženja, posebno napomenuo da su tuženici uskratili iskaze te da je tu uskratu ocijenio imajući u vidu sve okolnosti spora, a da je iz obrazloženja presude vidljivo da na njima zasnovana pobijana odluka, te da se takvo ponašanje stranaka (tuženika) doista ne može tumačiti na štetu stranke, kako to pogrešno smatra žaliteljica.
9. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena tri pravna pitanja, međutim za ta pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, niti se radi o važnim pitanjima od kojih zavisi odluka u ovom sporu.
10. Prvo naznačeno pitanje i nije važno jer polazi od pogrešne pretpostavke da je tijekom nižestupanjskih postupaka utvrđeno da su predmetni pravni poslovi prividni, odnosno ništetni, nego upravo suprotno, sudovi su utvrdili da su predmetni pravni poslovi valjani i da proizvode pravne učinke. Osim toga, u kontekstu navedenog, pozivanje na pravno shvaćanje izneseno u odlukama Rev 2357/15 od 2. veljače 2016., Rev-3586/18 od 21. siječnja 2020., u kojima se navodi da prividan ugovor nema učinka ni prema trećima i da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari jer se ne radi o odlukama primjenjivim na ovaj slučaj.
11. U odnosu na drugo pitanje ističe se da ni ono, po ocjeni ovoga suda nije važno, jer iz provedenog postupka proizlazi da je prvo tuženi KJ sin tužiteljice te da su u tom smislu pravilno nižestupanjski sudovi, iako to nisu izričito naveli, cijenili sadržaj i smisao odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, a osim toga u ovakvoj vrsti postupka svi su tuženici pa time i prvo tuženik KJ jedinstveni i nužni suparničari. Stoga i to pitanje polazi od pogrešne premise da bi se u ovom slučaju radilo o običnim suparničarima, te iz tog razloga ono kao takvo ne može biti važno.
12. Treće pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je „cijeli lanac prijenosa dionica pokrenut prividnim i protuzakonitim ugovorom“, zbog čega ni to pitanje ne može biti važno u smislu odredbe članka 385.a st. 1 ZPP-a, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da su svi navedeni ugovori valjani i da proizvode pravni učinak.
13. S obzirom da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna, i kako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagateljica iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s ocjenom provedenih dokaza i pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
14. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje.
15. Tužiteljica u prijedlogu tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer sud nije proveo ključne predložene dokaze (saslušanje svjedoka, financijska vještačenja, pribavljanje podataka SKDD-a), iako su ti dokazi bili odlučni za dokazivanje prividnosti i neisplate kupoprodajne cijene, čime je onemogućio kontradiktornost i jednakost oružja. Smatra da takav pristup predstavlja povredu procesnih jamstava i zahtijeva ujednačavanje sudske prakse. Navodi da nedolazak stranaka na saslušanje, posebno kada je riječ o odlučnim činjenicama koje su u njihovoj neposrednoj sferi, a koje je izričito sud pozvao na iskazivanje pred sudom, prema ustaljenoj praksi, može biti ocijenjen na njihovu štetu, a izostanak obrazloženja o tome zašto sud nije stvarno cijenio njihovu pasivnost predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka i povredu prava na kontradiktorni postupak. Sud je, prema tvrdnji predlagateljice, povrijedio pravo na pošteno suđenje jer nije dostatno obrazložio značaj činjenice da tuženici (osim prvotuženika koji je priznao tužbeni zahtjev) nisu pristupili na ročište za saslušanje, iako su uredno pozvani, niti je obrazložio zašto takvo ponašanje baš svih tuženika (osim onog koji je priznao tužbeni zahtjev) ne utječe na ocjenu dokaza, a pritom je prihvatio njihove navode iz odgovora na tužbu, odnosno izjave ovjerene kod bilježnika da ostaju kod navoda svojih punomoćnika iz podnesaka.
16. Tuženici repliciraju, u odgovoru na prijedlog, navodeći da je sud u ovom postupku prihvatio gotovo sve predložene dokaze tužiteljice osim financijskog vještačenja zbog čega nije točno da je sud odbio saslušati svjedoke koje je tužiteljica predložila. Tužiteljica je, po navodima tuženika, predložila samo jednog svjedoka, DJ, a taj svjedok je saslušan, predložila je pribaviti podatke od SKDD-a, sud je prihvatio taj prijedlog tužiteljice i na njezin prijedlog proveo taj dokaz usprkos protivljenju tuženika. Sud je na prijedlog tužiteljice proveo i dokaz saslušanjem stranaka, što u trgovačkim sporovima nije prevladavajuća praksa, osobito u slučajevima kada u sudskom predmetu postoje brojni dokazi u obliku javnih i privatnih isprava. Stoga je i navedene tvrdnje tužiteljice ocijenio čistom konstrukcijom bez ikakvog uporišta. Njoj je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivnih stranaka, iznijeti činjenice i predlagati dokaze, na isti način kako je to bilo omogućeno i tuženicima, pa da je evidentno da je tužiteljica ravnopravno sudjelovala u postupku. Stoga joj nije povrijeđeno nikakvo temeljno ljudsko pravo niti je učinila vjerojatnim to pravo.
17. 1. Revizijski sud ocjenjuje da predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje predlagateljica veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
17. 2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
17. 3. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze koji su odlučni za dokazivanje pravno relevantnih (ne i ostalih), tvrdnji na kojima se temelji tužbeni zahtjev, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je odgovoreno na sve odlučne navode tužiteljice, dajući time za svoju ocjenu dostatne razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu pobijana presuda dostatno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da nije imala pravično suđenje.
18. Na temelju iznesenog, tužiteljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje i na obrazloženu odluku, slijedom toga, ocjena je ovog suda, da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda, ni u smislu čl. 385.a st. 1. i st. 2. ZPP-a i za dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a, u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci, u točki I.
19. Tuženicima nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
