Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžmp-18/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog RB zbog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavak 1. točka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 80/22., 114/22., 114/23., 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kmp-21/2024.-10 od 12. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe optuženog RB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela te se izriče da je optuženik radnjama opisanim u izreci pobijane presude pod točkama 1.) i 2.) počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11. u vezi s člankom 52. KZ/11.
II. Uslijed odluke pod točkom I. i prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi RB na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 52. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci.
III. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kmp-21/2024.-10 od 12. veljače 2025. optuženi RB proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv imovine – i to produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 52. KZ/11. i teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. te mu je za kazneno djelo krađe na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo teške krađe na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11. i članka 229. stavak 1. u vezi sa člankom 51. KZ/11. optuženi RB osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17,. 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP), optuženi RB dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom T.D. „Dm-drogerie markt“ d.o.o. iz Zagreba platiti iznos od 70,07 eura, oštećenom TB, platiti iznos od 400,00 eura, oštećenoj GB, platiti iznos od 400,00 eura, trgovini Krk zastupanoj po UB, platiti iznos od 100,00 eura, sve u roku od 15 dana. Oštećenik T.D. „Dm-drogerie markt“ d.o.o. Zagreb, se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućuje na ostvarivanje istoga u parnicu.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP, optuženi RB oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1.-6. ZKP, u cijelosti te je oslobođen obveze plaćanja nagrade i troškova branitelja po službenoj dužnosti, u cijelosti.
4. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi RB putem braniteljice Nele Pilipović Ramušćak, odvjetnice u Varaždinu, zbog odluke o kazni iz članka 467. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te da pobijanu presudu preinači tako da optuženiku izrekne blažu kaznu.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba optuženika je osnovana.
8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP kada je optuženog RB proglasio krivim za počinjenje dva kaznena djela protiv imovine i to produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 52. KZ/11. opisano u točki 1. izreke pobijane presude i kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11. opisanog u točki 2. izreke, jer je pogrešno jedno produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. i jedno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11. za koja ga je proglasio krivim označio kao djela u stjecaju, a ne sve kao jedno, produljeno kazneno djelo. Naime, kaznenim djelom činjenično opisanim u točki 1. izreke pobijane presude optuženik je proglašen krivim da je u razdoblju od 20. travnja 2023. do 26. svibnja 2023. u Varaždinu, u pet navrata počinio kazneno djelo krađe, a točkom 2. da je 15. svibnja 2023. u Varaždinu, u dva navrata iz trgovina je ukrao prehrambene artikle, jednom parfeme te dva puta bicikle, dok je tešku krađu počinio u trgovini na način da je otvorio blagajnu i uzeo novac. Prvostupanjski je sud prihvatio argumentaciju državnog odvjetnika i proglasio krivim optuženog RB za stjecaj dva kaznena djela, jednog produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. i jednog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11., propustivši imati na umu da se radi o istovrsnim djelima, da je kazneno djelo teške krađe počinjeno tijekom činjenja produljenog kaznenog djela krađe, da su sva kaznena djela počinjena u vremenskom kontinuitetu, na istovrsnim mjestima (trgovine, parkirani bicikli), na istovrstan način, odnosno radi se o vremenski i prostorno povezanim radnjama, da se radi o jedinstvenoj namjeri optuženika, što sve u pravnom smislu predstavlja jedinstvenu cjelinu i prema ustaljenoj sudskoj praksi ukazuje da se radi o produljenom kaznenom djelu teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11. u smislu odredbe članka 52. stavak 3. KZ/11. Stoga je trebalo u odnosnu na ukupnu kriminalnu djelatnost optuženog RB iz točke 1. i 2. izreke pobijane presude primijeniti institut produljenog kaznenog djela iz članka 52. KZ/11. i označiti ih kao jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11.
9. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni optuženik navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti kao olakotno nezavidnu i tešku obiteljsku situaciju i socijalni status optuženika, da živi s roditeljima i petero od dvanaestero djece, da su mu roditelji skromnih odgojnih sposobnosti i skloni konzumiranju alkoholnih pića, nezaposleni i da se obitelj uzdržava od zajamčene minimalne naknade te da je obitelji u dva navrata bila izrečena mjera obiteljsko-pravne zaštite, intenzivna stručna pomoć i nadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, što sve ukazuje da je na optuženikovo ponašanje u velikoj mjeri utjecao neadekvatan kućni odgoj.
10. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u odnosu na optuženog RB pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je optuženom RB kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela čime je doprinio ubrzanju samog postupka, a i pokazao sudu da je svjestan svojeg protupravnog ponašanja kritične zgode, obećao je obeštetiti oštećenike, lošeg je imovnog i socijalnog statusa, obećao je da više neće činiti kaznena djela, osoba je mlađe životne dobi, dok je kao otegotne okolnosti utvrdio njegovu dosadašnju osuđivanost za isto i drugo kazneno djelo, no usprkos tome ponovno je počinio kazneno djelo te što je sporna kaznena djela počinio izravnom namjerom. U pravu je žalitelj da je kao olakotno pri odmjeravanju kazne trebalo cijeniti i obiteljske prilike optuženika, odnosno činjenicu da je iz višečlane obitelji s neredovitim primanjima kao i uvjete odrastanja, odnosno činjenicu da je obitelj bila pod nadzorom socijalne skrbi. Kada se sve istaknute okolnosti uzmu u obzir, a imajući na umu da je za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, kao i da optuženik sad odgovara za jedno kazneno djelo, ovaj sud nalazi da je primjereno kazniti optuženika kaznom zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, što je bliže zakonski propisanom minimumu. Kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci primjerena je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela, nastalim posljedicama, ponašanju optuženika prije i nakon počinjenja djela te svakako podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne, tako i generalne prevencije.
11. Slijedom navedenog, prihvaćajući žalbu optuženika, a i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s odredbom članka 486. stavak 1. ZKP preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i odlučio kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
