Poslovni broj: Us II-214/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Povjerenika za informiranje, OIB: 68011638990, Trg žrtava fašizma 3 HP-10000 Zagreb, radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-008- 07/25-01/850, URBROJ: 401-01/14-25-1 od 16. rujna 2025., u predmetu prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Tužbeni zahtjev se odbija i potvrđuje rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/25-01/850, URBROJ: 401-01/14-25-1 od 16. rujna 2025. godine.
Obrazloženje
1. Tužiteljica sukladno odredbi članka 38. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) u svezi odredbe čl. 26. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine" br. 25/13., 85/15., 69/22. – dalje u tekstu: ZPPI) podnosi upravnu tužbu protiv naprijed naznačenog rješenja tuženika, kojim joj je odbačena žalba od 25. kolovoza 2025. godine kao nedopuštena.
2. Tužiteljica ovakvo rješenje tuženika pobija u cijelosti iz svih zakonskih razloga.
3. U tužbi, navodi da je dana 25. srpnja 2025. godine podnijela Općini Pribislavec zahtjev za dostavu zapisnika od 28. studenoga 2024. godine, a dana 4. kolovoza 2025. godine Općina joj je dostavila rukom pisani zapisnik, bez klasifikacijske oznake, urudžbenog broja i službenog pečata te je istoga dana podnijela ponovni zahtjev za dostavu ispravnih i potpunih dokumenata sa svim službenim oznakama. Nadalje navodi da na taj ponovni zahtjev nikada nije dobila odgovor te je nakon isteka zakonskog roka od 15 dana, dana 25. kolovoza 2025. godine podnijela tuženiku žalbu zbog šutnje uprave, a koji je osporenim rješenjem od 16. rujna 2025. godine odbacio njenu žalbu kao nedopuštenu. Ističe da je osporeno rješenje tuženika nezakonito jer tuženik nije utvrdio da je Općina Pribislavec povrijedila njeno pravo na pristup informacijama obzirom da nije odgovorila na njen ponovni zahtjev od 4. kolovoza 2025. godine, čine je počinjena šutnja uprave (čl. 20. Zakona o pravu na pristup informacijama) te da se dostavljeni rukopisni zapisnik od 4. kolovoza 2025. godine bez klase, urudžbenog broja i pečata ne može smatrati valjanim službenim dokumentom u smislu čl. 5. navedenog Zakona. Također navodi da je osporeno rješenje tuženika nezakonito jer je tuženik pogrešno ocijenio da njen zahtjev nije zahtjev za pristup informacijama, iako je izričito tražila dokumente javnog značaja kojima tijelo javne vlasti raspolaže te je tuženik propustio zaštiti njeno pravo iz čl. 38. Ustava Republike Hrvatske na pristup informacijama, koje je ustavno i zakonsko pravo građana. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji te poništi rješenje tuženika KLASA: UP/II-008- 07/25-01/850, URBROJ: 401-01/14-25-1 od 16. rujna 2025. godine, kao i da se vrati predmet na ponovni postupak te naloži tuženiku da odluči o žalbi tužiteljice.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra navode tužbe neosnovanima te predlaže odbit tužbeni zahtjev. Navodi da je dana 25. kolovoza 2025., tuženik putem elektroničke pošte zaprimio žalbu tužiteljice, izjavljenu zbog neodlučivanja o njezinom zahtjevu od strane Općine Pribislavec, kojim je ista zatražila cjelokupnu dokumentaciju vezanu uz prekršaj od 28. studenoga 2024. godine i u kojem navodi da smatra da kao stranka u postupku ima pravo na potpun uvid u sve dokumente na kojima se temelji predmetni prekršajni postupak. U žalbi od 25. kolovoza 2025., tužiteljica također navodi da je dodatno zatražila kompletnu dokumentaciju sa svim službenim oznakama, ali nikada nije dobila odgovor, čime da je počinjena šutnja uprave, s time da ovoj žalbi nisu bile zaprimljene elektroničke poruke tužiteljice od 4. kolovoza 2025. upućene tijelu javne vlasti, a koje su priložene tužbi. Obzirom na to da se pravo uvida u spis predmeta stranke i izrada preslika akata iz tog spisa ne uređuje Zakonom o pravu na pristup informacijama, već posebnim propisima kojima je osigurana dostupnost informacija strankama, tuženik je zakonito odbacio žalbu radi šutnje javnopravnog tijela.
5. Tužiteljica, obaviještena u smislu članka 6. ZUS-a nije se očitovala na odgovor tuženika.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Ispitujući zakonitost rješenja tuženika u odnosu na prigovore iz tužbe, Sud nalazi da istaknuti prigovori nisu osnovani, a povrede na koje Sud pazi po službenoj dužnosti nisu počinjene.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica koja je stranka u prekršajnom postupka tražila uvid u zapisnik javnopravnog tijela po kojem je pokrenut prekršajni postupak. Nakon što je primila zapisnik koji ne smatra službenom javnom ispravom, tužiteljica je ponovila zahtjev, na koji nije dobila odgovor, a zbog čega smatra da je došlo do šutnje uprave. Ujedno smatra da je njezin zahtjev, zahtjev za ostvarenje prava na pristup informacijama.
9. Međutim, odredbom članka 1. stavkom 3. ZPPI-a je propisano da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom koji uređuje taj postupak u kojem je stranka. Stoga je ispravan i točan zaključak tuženika da u konkretnom predmetu nema propusta u vezi s primjenom ZPPI-a, jer stranka svoje parvo na uvid i preslike spisa može ostvariti prema procesnim pravilima postupka u kojem je stranka. Također tuženik je u pravu kada navodi da se pristup informacijama u smislu ZPPI-a odnosi na pristup javnim informacijama koje su u posjedu tijela javne vlasti i koje bi bile dostupne bilo kojoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi koja bi ih zatražila, bez iznimke te koje nisu vezane uz pojedinačne postupke uređene posebnim propisima kao što je slučaj u ovom predmetu pa kad bi se informacija dostavila tužiteljici temeljem odredbi ZPPI-a, to bi značilo da bi bilo koji drugi korisnik trebao dobiti tu istu informaciju s obzirom da su sukladno načelu jednakosti iz članka 8. ZPPI-a svi korisnici jednaki u ostvarivanju prava na pristup informacijama i od njih se ne traži poseban pravni interes.
10. Prema tome, u predmetnom slučaju nije došlo do povrede iz članka 23. stavka 2. ZPPI-a, niti se na zahtjev tužiteljice primjenjuju odredbe ZPPI-a pa je tuženik ispravno ocijenio da je žalba tužiteljice nedopuštena, zbog čega je i po ocjeni ovog Suda pravilno odbačena uz obrazloženje navedeno u osporenom rješenju.
11. Zbog svega navedenog valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
