Poslovni broj: Us II-199/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TELEMACH HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, po opunomoćeniku odvjetniku Franu Gavraniću iz Odvjetničkog društva Špehar i Gavranić j.t.d., Zagreb, Šenoina 19, protiv tuženika HRVATSKE REGULATORNE AGENCIJE ZA MREŽNE DJELATNOSTI, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša-Mihanovića 9, OIB: 87950783661, radi poništenja rješenja KLASA: UP/I- 344-07/23-01/33, UR.BROJ: 376-05-2-25-10 od 9. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se odluka Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, UP/I- 344-07/23-01/33, UR.BROJ: 376-05-2-25-10 od 9. rujna 2025. i predmet vraća na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan provesti dokaz vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku.

II Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog spora u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav prijedloga za privremenu mjeru.

Obrazloženje

1. Tužitelj osporava zakonitost u ponovnom postupku donesenog inspekcijskog rješenja tuženika, u bitnom zato što tuženik nije postupio u skladu s obvezujućom uputom iz prethodne presude ovog Suda i nije proveo vještačenje po neovisnom stručnjaku, kojim dokazom, prema tvrdnji tužitelja, bi se dokazalo da nije povrijedio odredbe članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine, broj 76/22 i 14/24, dalje: ZEK).

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je u ponovljenom postupku ponovno utvrdio povredu spomenute odredbe, a da Sud nije zahtijevao provođenje vještačenja već samo stručnu evaluaciju prigovora tužitelja, što je u ponovljenom postupku učinjeno.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Pregledom spisa predmeta poslovni broj Us II-30/2025, kao i spisa poslovni broj: Us II-118/2023 te uvidom u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U- zpz-10/2024-7 od 16. siječnja 2025. iz kojeg jasno proizlazi da je do ponovljenog upravnog spora (Us II-30/2025) došlo zbog stava Vrhovnog suda RH da u prethodnoj presudi nije razloženo zbog čega nije prihvaćen prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza vještačenjem u sporu, proizlazi da je ovaj Sud svojom presudom od 18. veljače 2025., predmet iz razloga učinkovitosti vratio tuženiku na ponovni postupak, uz jasnu uputu, po kojoj tuženik nije postupio.

5. Naime, presudom ovog Suda poslovni broj: Us II-30/2025-2 od 18. veljače 2025., koja je donesena nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz- 10/2024-7 od 16. siječnja 2025., poništeno je prvo inspekcijsko rješenje tuženika, KLASA: UP/I-344-07/23-01/33, URBROJ: 376-05-2-23-07 od 6. srpnja 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku je, po uputi ovog Suda, trebalo stručno procijeniti kvalitetu operativnog sustava tužitelja uspostavljenog u svrhu zaštite korisnika od zloporaba podataka, u odnosu na odredbu članka 43. ZEK-a. S time da je, s obzirom na tehničku prirodu suštine ovog spora i s obzirom na suštinski promijenjenu materijalno pravnu osnovu relevantnu za ovaj predmet, u ponovnom postupku bilo potrebno tehnički stručnom procjenom otkloniti prigovore tužitelja, to jest odgovoriti na pitanje jesu li ili nisu, a u svrhu zaštite krajnjih korisnika tužitelja, uspostavom spornog vatrozida upotrijebljene tehnički najprikladnije mjere zaštite.

6. Dakle, tuženik je bio dužan u ponovnom postupku izvesti dokaze na okolnost je li po tužitelju primijenjeni vatrozid u smislu odredbi Zakona o kibernetičkoj sigurnosti (Narodne novine, broj 14/2024) dopuštena mjera nadzora SMS poruka, koja je nužna za održavanje ili ponovnu uspostavu sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga.

7. Tuženik je u ponovljenom postupku samostalno ocjenjivao tehničke karakteristike spornog vatrozida, što se ne može smatrati neovisnim dokaznim sredstvom pa Sud nalazi da presuda Us II-30/2025-2 od 18. veljače 2025. nije izvršena u skladu s odredbom članka 151. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24, dalje ZUS), što je samo po sebi dovoljno za ocjenu da novo inspekcijsko rješenje tuženika nije doneseno u skladu sa zahtjevima objektivnog dokaznog postupka i usmene rasprave iz članka 54. stavka 1. točka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009, 110/2021).

8. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu sa primjedbama iz presude Us II-30/2025-2 od 18. veljače 2025. i provesti neovisno stručno tehničko vještačenje i nakon toga ocijeniti je li tužitelj povrijedio pravila zaštite tajnosti elektroničkih komunikacija.

9. Prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere Sud nije našao osnovanim, jer se privremena mjera, sukladno članku 42. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ( Narodne novine broj: 36/24, dalje ZUS) određuje ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki, što sve tužitelj nije dokazao niti učinio vjerojatnim.

10. Obzirom da tužitelj u ovom sporu, u konačnici uspio, ima pravo na naknadu troškova spora, za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 EUR pa je sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a ovaj iznos troška dosuđen na teret tuženika koji je spor izgubio.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem članka 117. stavka 1. i članka 148. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Senka Orlić-Zaninović