REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1416/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ME, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Kužnar Šarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja SE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Smiljanić, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja- protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1298/2021-3 od 19. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-339/2018-52 od 21. prosinca 2020., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1298/2021-3 od 19. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 339/2018-52 od 21. prosinca 2020., tužitelj-protutuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: "1. Može li se smatrati istovjetnim tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u ovoj parnici sa zahtjevom kojim se traži utvrđenje prava vlasništva tzv. pravom vlasničkom tužbom “rei vindicationis”?,

2. Je li okolnost postojanja litipendencije između istih stranaka i u pogledu istog zahtjeva na dan pravomoćnosti rješenja o uređenju međa R1-444/15 od 19. svibnja 2019. dovela do odgode tijeka prekluzivnog roka od 6 mjeseci za podnošenje prave vlasničke tužbe, do donošenja pravomoćne odluke u predmetnoj parnici?".

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj-protutuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo vlasništva.

1.2. Tuženik-protutužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi se tom prijedlogu.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.

2.1. Tužitelj-protutuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio ni žalbu, a niti druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva. Stoga, iz onoga što je dostavljeno ovom revizijskom sudu nije moguće ocijeniti da su predmetna pravna pitanja važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

2.2. Predmetna pravna pitanja i inače (zbog samog svog sadržaja) niti ne mogu imati značaj važnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što se ta pravna pitanja odnose isključivo na okolnosti konkretnog slučaja.

2.3. U konkretnom slučaju niti ne postoje jasni razlozi važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kako se u tom pravcu tužitelj-protutužitelj poziva na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1753/2018-2 od 13. rujna 2018., ovdje je tek za ukazati da je navedena odluka donesena u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju.

2.4. Tužitelj-protutuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo vlasništva.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

dr.sc. Jadranko Jug