Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžmp-29/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠJ zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojničkom krađom iz članka 231. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Kmp-33/2019. od 11. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ŠJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: Kmp-33/2019. od 11. lipnja 2025. optuženi ŠJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojničkom krađom iz članka 231. stavak 1. KZ/11. pa je na temelju članka 231. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom ŠJ je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja 9. travnja 2025. do 11. lipnja 2025.
3. Na temelju članka 152. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) oštećenik je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženi ŠJ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak kaznenog postupka u visini paušala u iznosu 100,00 eura u skladu s odredbom članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, kao i trošak branitelja po službenoj dužnosti o visini kojih troškova će se donijeti posebno rješenje na temelju članka 148. stavak 4. ZKP.
5. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi ŠJ putem branitelja Franje Matkovića, odvjetnika u Rijeci, zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu optuženika na način da izrekne uvjetnu osudu te ga oslobodi od plaćanja troškova kaznenog postupka, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba optuženika nije osnovana.
9. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni optuženik navodi da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio olakotne okolnosti i to priznanje počinjenja djela, činjenica da je kazneno djelo počinjeno prije sedam godina, da je optuženik u međuvremenu postao otac troje djece, nezaposlen je, bez mjesečnih primanja i to sve iz razloga što mu se unazad godinu dana teško poremetilo zdravstveno stanje posljedica čega su ugrađena tri stenta na srcu, dijagnosticirana mu je ishemijska bolest srca, arterijska hipertenzija, kronično zatajivanje srca, paroksimazalna fibrilacija atrija i hiperlipoproteinemija. Smatra da se svrha kažnjavanja može ostvariti i izricanjem sporedne novčane kazne.
10. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u odnosu na optuženog ŠJ pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je optuženom ŠJ kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela čime je doprinio ubrzanju samog postupka te činjenicu da je otac troje djece, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je u tri navrata kazneno osuđivan upravo zbog kaznenih djela imovinske naravi, što znači da do sada izricane kaznenopravne sankcije nisu utjecale na optuženika da se suzdrži od činjenja kaznenih djela. Prvostupanjski sud kao olakotno nije cijenio zdravstveno stanje optuženika, optuženik je na raspravi rekao da ima ugrađena tri stenta, međutim, nije priložio medicinsku dokumentaciju iz koje bi to proizlazilo, dok se same tvrdnje može zaključiti da su mu zdravstveni problemi sanirani, stoga osnovano zdravstveno stanje optuženika prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjeren značaj je prvostupanjski sud dao i obiteljskom i socijalnom statusu optuženika, dok protek godina od počinjenja djela, pored činjenice da je optuženik u međuvremenu tri puta osuđen zbog imovinskih kaznenih djela, dva pute zbog krađe, a jednom zbog istog kaznenog djela razbojničke krađe, nije okolnost koju bi trebalo cijeniti kao olakotnu. Osim toga, imajući na umu da je za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, kao i niz olakotnih okolnosti koje je sud utvrdio, kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, što je u visini zakonski propisanog minimuma primjerena je svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima. Zbog optuženikovog prijašnjeg života i osuđivanosti, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema mjesta primjeni uvjetne osude. Optuženik smatra da bi se svrha kažnjavanja uz uvjetnu osudu mogla ostvariti izricanjem sporedne novčane kazne, što bi značilo da raspolaže sredstvima za platež iste, međutim, to je u suprotnosti s njegovom tvrdnjom da je nezaposlen, uzdržava svoje troje djece i u nemogućnosti je platiti trošak postupka. Osim toga, kako je i naznačeno, zbog njegove osuđivanosti nije primjereno, radi postizanja svrhe kažnjavanja, optuženiku izreći neku drugu sankciju. Kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine primjerena je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela, nastaloj posljedici, ponašanju optuženika prije i nakon počinjenja djela te svakako podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije.
11. Žaleći se zbog odluke o trošku, optuženik ističe da bi plaćanjem troškova postupka bila ugrožena njegova egzistencija, kao i egzistencija njegove obitelji. Trošak postupka predstavlja paušalnu svotu u iznosu od 100 eura, što je doista u skladu sa složenošću, trajanju izvida i kaznenog postupka, time da uvijek postoji mogućnost, u skladu s odredbom članka 145. stavak 6. ZKP, da prvostupanjski sud naknadno, posebnim rješenjem oslobodi optuženika dužnosti naknade troškova kaznenog postupka zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.
12. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženog ŠJ nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
