Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-617/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IK, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, broj: KO-DO-180/2023 od 28. kolovoza 2025., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj K-167/2023-50 od 14. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K- 167/2023-50 od 14. kolovoza 2025., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) optuženi IK oslobođen je od optužbe da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisana i kažnjiva po članku 139. stavku 2. KZ/11, u vezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP LK i JK se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Sisku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP, predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika proglasi krivim za počinjena kaznena djela ili sam provede raspravu i donese presudu. U žalbi je ujedno zatraženo da drugostupanjski sud obavijesti nadležno županijsko državno odvjetništvo o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem zahtjevu je ovaj sud udovoljio.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi IK u kojem je predložio da drugostupanjski sud odbije (optuženik je naveo "odbaci") žalbu državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjsku presudu kojom je on oslobođen od optužbe. Ujedno je u odgovoru na žalbu zatraženo da se optuženik obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem zahtjevu je ovaj sud udovoljio.

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud nakon što je proveo dokazni postupak pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice te kao posljedicu toga donio zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio dva kaznena djela prijetnje na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

6. Naime, u konkretnom slučaju optuženiku se stavlja na teret da je kritične zgode, u nakani da uplaši oštećenike JK i LK, vikao "LK, jebem vam bosansku mater, jebo vam I mater, ubit ću te LK, tebe i JK i djecu, ja ću vas odrobijati", što da se događalo na cesti ispred njihove kuće, a oštećenici su tu viku čuli kroz prozor svoje kuće.

7. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku na službenoj zabilješci o dojavi Policijske postaje Sunja, a iz koje proizlazi da je oštećena LK **.**.2021. u 21,35 sati telefonom nazvala policiju navodeći da optuženik pjeva i viče po mjestu ..., a tek nakon dolaska policije da je spomenula inkriminirane riječi prijetnje zbog čega prvostupanjski sud smatra da je sadržaj zabilješke u suprotnosti s iskazom oštećene LK koja je na raspravi pred sudom navela da kada je čula optuženika da im viče i prijeti smrću, da se jako uplašila i odmah nazvala policiju te da bi svakoj prosječnoj osobi trebala biti poznata razlika između vikanja, pjevanja i prijetnji smrću, pa da je nelogično, ako je optuženik prijetio smrću, da je oštećenica taj događaj prijavila kao pjevanje i vikanje po ....

8. Žalitelj nadalje smatra da je prvostupanjski sud trebao ponovno ispitati svjedoke – oštećenu LK i JK u ponovljenom postupku kako bi se utvrdilo kada su točno oštećenici čuli navedene prijetnje. Ističe da je činjenica da na službenoj zabilješci o dojavi stoji da je oštećena LK prijavila da optuženik pjeva i viče po mjestu ..., ali da ne znači da imenovana nije prijavila i prijetnju, već može značiti i da je policijski službenik u zabilješku inicijalno upisao ono što je imenovana prvotno rekla, a to jest da je čula galamu ispred kuće uslijed čega je prišla prozoru, a nakon čega da je čula riječi prijetnje koje je izgovarao optuženik, a što da proizlazi iz izvješća o postupanju policijskih službenika koje se nalazi na poleđini predmetne službene zabilješke.

9. Suprotno stavu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je na temelju dokaznog postupka pravilno utvrdio da nema dokaza da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

10. Naime, da bi se radilo o kaznenom djelu prijetnje potrebno je da se dokažu svi bitni elementi tog kaznenog djela, tj. da su prijeteće riječi upućene i da su kod iste osobe kojoj su upućene izazvale osjećaj nespokojstva i straha.

11. Nesporno je utvrđeno da je kritične zgode oštećena LK zatražila intervenciju policije radi optuženikovog pjevanja i vikanja na ulici, što je zabilježio i policijski službenik i nakon toga je došlo do policijske intervencije na mjestu događaja.

12. Prvostupanjski sud je analizirao cijeli dokazni postupak te je zaključio da je kritične zgode došlo do verbalnog incidenta, ali se nije moglo na nedvosmislen način zaključiti da je došlo do prijetnji od strane optuženika oštećenicima. Optuženik poriče učin kaznenog djela, a oštećenici iskazuju da im je optuženik kritične zgode prijetio izričajem opisanim u izreci pobijane presude, a koje su prijetnje oštećenici konkretizirali tek po dolasku policije na mjesto događaja. Da su opisani inkriminirani izričaji izrečeni kako to opisuje oštećena LK i JK, po dolasku policije, logično je da bi upravo te izričaje LK navela u telefonskom pozivu i dojavi o počinjenju kaznenog djela tražeći intervenciju policije.

13. Iz službene zabilješke o dojavi od 3. rujna 2021. navedeno je da oštećena LK prijavljuje da "optuženik pjeva i viče po ..., iz čega se zaključuje da je oštećenica inicijalno prijavila remećenje javnog reda i mira, a tek po dolasku policije oštećenici LK i JK spominju navedene prijetnje.

14. Okolnosti koje ističe žalitelj da je policijski službenik u zabilješci djelomično konstatirao sadržaj prijave, odnosno da "ne znači da nije prijavila prijetnju" ostaje na razini nagađanja žalitelja jer je policijski službenik bio dužan konstatirati sadržaj dojave što je očigledno i učinio, a sve izloženo upućuje na nevjerodostojnost iskaza oštećenika, tim više što policijski službenik zna što ulazi u sferu prekršaja, a što u sferu kaznenog djela.

15. Stoga je pravilno i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i zaključio da nema dokaza da bi optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo i na temelju članka 453. točke 3. ZKP optuženika oslobodio od optužbe.

16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak