Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-429/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MĐ, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog MĐ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-592/2018-66 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog MĐ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o kazni te se optuženiku za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaća kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine na koju je osuđen, te se na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženiku izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, 1 (jedna) godina kazne zatvora ima izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u periodu od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MĐ se u izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. siječnja 2025. do 24. siječnja 2025.

III. U ostalom dijelu, žalba optuženog MĐ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-592/2018-66 od 24. siječnja 2025. optuženi MĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, opisanog i kažnjivog po članku 190. stavka 1. i 2. KZ/11, a činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 optuženi MĐ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MĐ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme zadržavanja i lišenja slobode po djelatnicima policije i u istražnom zatvoru od 12. siječnja 2025. do 24. siječnja 2025. Na temelju članka 69. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na

temelju članka 190. stavka 8. i članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog MĐ se trajno oduzimaju privremeno oduzeti predmeti prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Uprave kriminalističke policije od 8. srpnja 2017. broj 1013681 (list 8) i to dva plastična smotuljka s ukupno 9,84 grama kokaina, pojedinačnih masa 4,90 grama i 4,94 grama sa sadržajem praškaste materije droga kokain, koja droga će se po pravomoćnosti presude uništiti, a sudu će se dostaviti zapisnik o uništenju iste. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od ukupno 1.831,18 EUR-a (tisuću osamsto trideset jedan euro i osamnaest centi), od čega iznos od 796,34 EUR-a predstavlja trošak izrade nalaza i mišljenja Centra "Ivan Vučetić" Zagreb od 26. rujna 2017., iznos od 80,69 EUR-a trošak izrade nalaza i mišljenja Centra Ivan Vučetić Zagreb od 24. listopada 2023; iznos od 238,90 EUR-a nagradu stalnom sudskom vještaku dr. Sanji Batina za izradu pisanog nalaza i mišljenja od 19. siječnja 2018., iznos od 26,25 EUR-a nagradu za pristup na raspravu od 23. svibnja 2023., iznos od 94,50 EUR-a nagradu za dopunu nalaza i mišljenja od 17. srpnja 2023, iznos od 26,25 EUR-a nagradu za pristup na raspravu od 26. lipnja 2024., iznos od 68,25 EUR-a nagradu za usmenu dopunu nalaza i mišljenja od8. srpnja 2024.; iznos od 500,00 EUR-a paušalnu svotu, u roku od 15 dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi MĐ po branitelju po službenoj dužnosti Siniši Štimcu, odvjetniku iz Splita, navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zbog izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. U žalbi je predložio da ga drugostupanjski sud oslobodi od kaznene odgovornosti zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, podredno da mu se izrekne blaža kaznena sankcija.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženog MĐ djelomično je osnovana.

6. Iz sadržaja žalbe u kojoj optuženik interpretira utvrđenja prvostupanjskog suda, proizlazi da žalitelj prigovara utvrđenom činjeničnom stanju. Optuženik navodi da sama činjenica da je kod njega pronađena droga u navedenoj količini nije dostatna da bi ga se optužilo za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 jer da posjedovanje droge za osobnu upotrebu nije kazneno djelo, a tim više što je on već od ranije konzument te droge. Ističe nadalje da nema niti jednog dokaza (svjedoka, poruka i slično) da bi on bilo kome prodavao, odnosno nudio na prodaju ovu drogu, odnosno da bi ista bila namijenjena neovlaštenoj prodaji. Sama količina droge bez navođenja niti jednog kupca da nije dostatna da bi se izveo zaključak o osnovanoj sumnji da bi on počinio inkriminirano mu kazneno djelo, da nije sporno da je on ovisan o opijatima i da se nalazi na terapiji metadonom, a također prigovara i nalazu i mišljenju toksikološkog vještaka vezano za količinu koja bi bila dostatna za konzumaciju kroz duži vremenski period.

7. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika da se radi o količini droge kokain od 9,84 grama za njegovu osobnu upotrebu.

8. Prije svega treba imati na umu nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka gdje je utvrđeno da je grumenasto-praškasta materija oduzeta od optuženika ukupne mase 9,84 grama, ostalo 8,72 g, je kokain, da je udio čistog kokaina iznosio 86,3%, iz čega je prosječni udio čistog kokaina u tzv. "uličnim" dozama iznosio 61,6%, a u konkretnom slučaju udio čistog kokaina je iznosio 86,3%, što je dostatno za 242-849 pojedinačnih doza, procijenjena minimalna letalna doza oralno uzetog kokaina iznosi 1-1,2 grama, a osobe koje su na terapiji metadonom uzimanje kokaina dovodi do kardiovaskularnih promjena, ventriklarne aritmije i produljenje Qt intervala, dok vremenski period u kojem bi konzument mogao potrošiti 9,84 grama kokaina ovisi o navikama konzumenta, stupnju ovisnosti i toleranciji, pa tako kronični konzument koji dnevno uzima 1-2 grama kokaina ova bi mu količina bila dostatna za 4 – 9 dana.

9. S tim u vezi, kada se uzme u obzir, a što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, da optuženik nije ostvarivao prihode i da nije mogao sebi pribaviti toliku količinu droge ukupno pa i dnevno jer nije imao tolike prihode od pranja stakala u trajektnoj luci i da mu sredstava nisu bila dostatna niti za njegove životne potrebe, a posebno za kupovanje 1-2 grama kokaina dnevno, kao i činjenicu da je optuženik u svojoj obrani naveo da je navedenu drogu kupio kako bi ju konzumirao na "Ultra festivalu", sve upućuje na neprihvatljivost i nelogičnost obrane optuženika. Pravilno je utvrđeno da je upravo ovakva količina droge kokain namijenjena za daljnju prodaju neovisno o tome što kod optuženika nisu pronađeni ni popis kupaca, vaga niti bilo koji drugi dokaz koji bi upućivao na prodaju, već samo ovako velika količina kokaina koja je pronađena kod optuženika koji je inače bez konkretnih prihoda upućuje na zaključak da se radi o drogi namijenjenoj za prodaju pa je na ovakav način optuženik ostvario sva, kako objektivna tako i subjektivna, obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 za koje ga je pravilno prvostupanjski sud proglasio krivim, a činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Iako optuženik naznačuje žalbenu osnovu zbog izricanja sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti koju nije obrazložio, prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti na temelju članka 69. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 iz razloga što je utvrđeno da je optuženik kritične zgode bio smanjeno ubrojiv te da je ovisan o opijatima, a dijagnosticiran mu je i poremećaj osobnosti prevalentno dissocijalnog tipa, dok je konzumacija kokaina bila na dijagnostičkoj razini zlouporabe. Stoga je valjalo optuženiku izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, a koja može trajati najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

11. Optuženik se žalio i zbog odluke o kazni. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku kao olakotno cijenio da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, da nije do sada osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, već da je osuđivan zbog kaznenih djela imovinske naravi, njegove loše osobne prilike, odnosno da je nezaposlen i bez urednog prebivališta ili boravišta te je sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne prvostupanjski sud ispravno vrednovao. Međutim, kako je optuženik ovom presudom presuđen za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda svrha kažnjavanja ostvariti će se i blažom kaznom, pa je ovaj drugostupanjski sud u tom dijelu prihvatio žalbu optuženika i preinačio je prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i izrekao mu na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine izvršiti, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, dok će se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru uračunati u neuvjetovani dio kazne.

12. Upravo ovako izrečena kazna i djelomična uvjetna osuda utjecati će kako na optuženika tako i na sve druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će se njome ostvariti kako specijalna tako i generalna prevencija iz članka 41. KZ/11.

13. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao i povrede zakona na štetu optuženice, pa je na temelju članka 486. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak