Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-627/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IŽ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24
– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog IŽ, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1403/2019-45 od 9. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog IŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-1403/2019-45 od 9. srpnja 2025. optuženi ŽŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - krađe, opisanog i kažnjivog po članku 228. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 52. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11 optuženi ŽŽ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom RŽ izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini novo kazneno djelo. U slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. srpnja 2019. do 17. listopada 2019. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) oštećena AŽ i oštećeni CŽ se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima u cijelosti upućuju u parnični postupak. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP optuženi ŽŽ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi ŽŽ putem branitelja po službenoj dužnosti Mladena Slovica, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i zbog "odluke o sankciji i trošku", predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi od kaznene odgovornosti, odnosno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Žalba optuženog IŽ nije osnovana.
6. Žalitelj se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer da je presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude u sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih isprava ili iskaza, čime navodi zakonski opis bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tvrdeći da nema razloga o odlučnoj činjenici na koji je način on počinio kazneno djelo i jesu li njegovim ponašanjem ispunjeni bitni elementi kaznenog djela krađe s obzirom da nema nespornih dokaza koji bi nedvojbeno ukazivali na njegovu krivnju, već da postoje samo indicije, a niti da je on pribavio protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga jer ništa od ukradenih stvari nije nađeno kod njega niti on s tim stvarima ima ikakve veze. Navodi nadalje da se u samoj izreci spominje NN osoba koja je vjerojatni počinitelj navedenog djela, ali niti za tu tvrdnju nema nespornih dokaza.
7. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja je utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a odlučne činjenice proizlaze kako iz iskaza ispitanih svjedoka tako nedvojbeno i iz pregleda snimke video nadzora da se radi upravo o optuženiku kao počinitelju kaznenog djela.
8. Žalbeni prigovori bitne povrede odredaba kaznenog postupka isprepliću se sa žalbenim prigovorima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer žalitelj ističe da prvostupanjski sud samo nabraja iskaze oštećenika i svjedoka, a koji da nisu vidjeli tko im je otuđio navedene stvari i da nema dovoljno dokaza za osuđujuću presudu.
9. Nije u pravu žalitelj da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
10. Nasuprot tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaze svjedoka - oštećene AŽ i oštećenog CŽ koji su zamijetili optuženika i NN osobu u caffe baru [trgovačko društvo] gdje su im otuđene stvari i koji su uzeli njihove stvari, a što je utvrđeno i pregledom CD snimke da se radi upravo o optuženiku kojeg su i svjedoci zadržali do dolaska policije, dok je NN osoba s kojom je optuženik zajednički počinio kazneno djelo pobjegla. Naime, pregledom video snimke utvrđeno je da je 20. srpnja 2019. optuženi ŽŽ došao do stola oštećenika gdje je plesao, do njega je došao NN muškarac koji je razgovarao s njim, a nakon toga je NN muškarac sjeo na klupu do NN ženske osobe i u jednom trenutku počeo pregledavati sadržaj torbice koja nije bila njegova, dok je optuženi ŽŽ NN muškarca zaklanjao svojim leđima. Nakon što je NN muškarac nastavio s navedenom radnjom, u jednom trenutku je optuženik otišao van caffe bara, za par minuta za njim je otišao NN muškarac te su nakon toga više puta ulazili i izlazili iz caffe bara, prilikom svakog ulaska su obilazili stolove caffe bara te su i oštećenicima otuđili njihove stvari (mobitel i novčanik AŽ te ruksak sa stvarima CŽ) što nedvojbeno proizlazi kako iz iskaza AŽ tako i CŽ čiji su iskazi u suglasju upravo s pregledanom video snimkom.
11. Slijedom iznijetog, na opisani način optuženik je kritične zgode oduzeo tuđe pokretne stvari po zajedničkom i prethodnom dogovoru s NN osobom u cilju protupravnog pribavljanja tih stvari jer su upravo te stvari odnijeli iz caffe bara "..." čime je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, dok je neprihvatljiva teza žalitelja da se radi samo o indicijama budući da svi provedeni dokazi upravo upućuju na zaključak da je optuženik počinitelj ovog kaznenog djela.
12. Stoga je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a posljedično nije povrijeđen ni Kazneni zakon.
13. Optuženik se žalio i zbog odluke o kazni držeći da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine
– prestroga te se zalaže za blaže kažnjavanje.
14. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, pravilno osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine jer je optuženik do sada neosuđivan prema izvodu iz kaznene evidencije što ukazuje da je ponašanje eksces u njegovom dosadašnjem životu i osoba je mlađe životne dobi, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao.
15. Stoga će se, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha specijalne prevencije, kao i generalne, gdje nije nužno izreći bezuvjetnu zatvorsku kaznu, dovoljno je izraziti društvenu osudu za počinjenje djela te će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te nema mjesta blažem kažnjavanju.
16. Žalitelj naznačuje i žalbenu osnovu zbog odluke o troškovima koju nije obrazložio, međutim, kako je optuženik oslobođen dužnosti podmirenja troškova kaznenog postupka, to je ovaj žalbeni prigovor promašen.
17. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 2. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
