Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-504/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽĆ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog ŽĆ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-1333/2022-55 od 25. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K- 1333/2022-55 od 25. ožujka 2025. optuženi VĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništvom, opisano i kažnjivo po članku 230. stavku 1. KZ/11 i zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjiva po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, činjenično i pravno opisanih u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženiku je za kazneno djelo pod točkom I.a izreke prvostupanjske presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženiku je za kazneno djelo pod točkom I.b izreke prvostupanjske presude počinjeno prema HĆ utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženiku je za kazneno djelo pod točkom I.b izreke prvostupanjske presude počinjeno prema ĆĆ utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi VĆ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 587. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženom OĆ je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se od ukupne kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci na koju je osuđen izvršiti kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće biti izvršen ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 69. stavka 1. KZ/11 optuženom OĆ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Na temelju članka 69. stavka 2. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Na temelju članka 69. stavka 3. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom. Na temelju članka 158. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) se oštećenici ŽĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dosuđuje imovinskopravni zahtjev te je optuženi VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan na ime naknade štete isplatiti oštećenici ŽĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2,25 EUR (dva eura i dvadesetpet centi) u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 6. optuženi VĆ je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi VĆ putem branitelja po službenoj dužnosti Franje Ćuka, odvjetnika iz Splita, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o izrečenoj kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi od optužbe za kazeno djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11, a da mu za dva kaznena djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11 izrekne uvjetnu osudu, odnosno da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da mu izrekne blažu kaznenu sankciju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Žalba optuženog ŽĆ nije osnovana.
6. Nije u pravu optuženik kada predlaže da se zbog povrede Kaznenog zakona pobijana presuda preinači u pravnoj ocjeni djela na način da se njegovo postupanje ocijeni kao beznačajno djelo.
7. Naime, kaznenim djelom razbojništva iz članka 230. KZ/11 koje je u Kaznenom zakonu pozicionirano u glavi dvadeset trećoj (XXIII.), u kaznena djela protiv imovine, osim napada na imovinu napada se i na život i tijelo osobe od koje se oduzima tuđa pokretna stvar radi prisvajanja. To što se u konkretnom slučaju radi o jednoj boci piva, s obzirom na okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, ne ekskulpira optuženika, a niti se može podvesti pod beznačajno djelo, bez obzira na vrijednost oduzete pokretne stvari koju je optuženik prisvojio, budući da vrijednost stvari u konkretnom slučaju nije kvalifikatorni element inkriminiranog kaznenog djela.
8. Nije u pravu žalitelj niti kada ističe da svojim ponašanjem nije ostvario subjektivno obilježje kaznenog djela, odnosno namjeru počinjenja kaznenog djela razbojništva, međutim kada se uzme u obzir način počinjenja djela i okolnosti pod kojima je optuženik za vrijeme radnog vremena prišao vitrini u caffe baru u kojoj su se se nalazila alkoholna i bezalkoholna pića te je otvorio istu rashladnu vitrinu i nakon što mu je prišao konobar i svojim tijelom zaklonio daljnji prilaz vitrini kako optuženik ne bi mogao ništa otuđiti, optuženik ga je objeručke snažno odgurnuo od rashladne vitrine i potom uzeo bocu Nikšićkog piva od 0,5 l. Upravo ovakav način postupanja i uporaba sile prema konobaru ukazuje na namjeru optuženika, pa su samim time ostvarena kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11.
9. U odnosu na odluku o kazni, optuženik u žalbi tvrdi da mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci i na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda – prestroga, a na način da se od ukupne kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud prvog stupnja je optuženiku ispravno olakotnim cijenio smanjenu ubrojivost, žaljenje zbog počinjenja kaznenog djela i njegovu spremnost podvrgnuti se liječenju radi otklanjanja odlučujućih okolnosti koje utječu na njegovo ponašanje, dok je otegotnom okolnošću cijenjena ranija osuđivanost optuženika. Prvostupanjski sud je za kazneno djelo razbojništva optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 na štetu HĆ i ZĆ kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te mu je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci s djelomičnom uvjetnom osudom na način da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Navedena kazna primjerena je svim naprijed navedenim okolnostima i dostatna je da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 kako u odnosu na generalnu tako i specijalnu prevenciju, odnosno da utječe kako na optuženika tako i na sve druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, tim više što dosadašnje kažnjavanje nije utjecalo na optuženika da se suspregne od počinjenja novih kaznenih djela.
10. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 2. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
