Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-243/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ŽC, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K-171/2024-14 od 10. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: K- 171/2024-14 od 10. prosinca 2024. optuženi ŽC proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, a činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženi ŽC osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom ŽC izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme uhićenja od 14. travnja 2024. do 15. stravnja 2024. uračunava se u kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude, na način da se jedan dan pritvora, odnosno lišenja slobode izjednačava s jednim danom zatvora. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) naloženo je optuženom ŽC podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura), u roku od 15 dana (petnaest dana) od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi ŽC po branitelju Velimiru Leskovaru, odvjetniku iz Pregrade, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava – Kaznenog zakona, odluke o kaznenoj sankciji i odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je optuženik predložio da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak pred drugog suca, odnosno da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i oslobodi ga od optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Žalba optuženog ŽC nije osnovana.
6. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni da su u cijelosti nejasni i proturječni zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati. Optuženik navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude od riječi do riječi naveo što je iskazao optuženik u svojoj obrani, što je iskazao oštećenik, što su iskazivali svjedoci JC, AC i TC, a da pri tome nije analizirao niti cijenio vjerodostojnost navedenih iskaza i obrane optuženika.
7. Suprotno stavu žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak i na temelju analize dokazne građe iznio argumentirane i valjane zaključke koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, cijeneći kako obranu optuženika tako i iskaze ispitanih svjedoka i oštećenika.
8. Ovi žalbeni prigovori isprepliću se sa žalbenim prigovorima pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te žalitelj nastavno navodi da je prvostupanjski sud samo lakonski utvrdio u razlozima pobijane presude da je obrana optuženika usmjerena izbjegavanju njegove kaznene odgovornosti da bi nastavno utvrdio da već i riječi koje je optuženik spomenuo u svojoj obrani, uz psovke "jebem ti mater smrdljivu majmune jedan, već si imao rasipanu glavu i mrežicu, nemoj se zajebavati sa mnom" po svom sadržaju jesu prijeteće, a što da je doista nevjerojatno jer je očito da sud miješa kazneno djelo ozbiljne prijetnje i uvrede. Nadalje da bez ikakve analize prvostupanjski sud zaključuje da je uvjerljiva tvrdnja oštećenika da mu je optuženik prijetio riječima "rasipat ću ti glavu", "a da li je to prijetnja smrću???", a sve da je kontradiktorno i bez ikakvog valjanog zaključka.
9. Ovakvim žalbenim prigovorima upire se u proturječje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda čime je dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja u pogledu odlučnih činjenica.
10. Međutim, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je nedvojbeno pravilno utvrdio da je kritične zgode optuženik u telefonskom razgovoru s oštećenim LC razgovarao jer je bio revoltiran prodajom parcele te je tijekom razgovora prijetio oštećeniku kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, a o čemu su svjedočili GC i JC, dok je svjedokinja TC, supruga optuženika, čula razgovor jer je optuženik razgovarao na zvučnik te je čula kako je njezin suprug psovao oštećenika, ali nije čula da bi mu prijetio.
11. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio iskaz svjedokinje TC nevjerodostojnim s obzirom da je svjedokinja supruga optuženika i zainteresirani svjedok za poboljšanje procesne pozicije optuženika u ovom kaznenom postupku, dok svjedoci JC i GC nisu imali neposrednih saznanja o ovom razgovoru pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i ove iskaze svjedoka.
12. Upravo okolnost da su kritične zgode optuženik i oštećenik razgovarali, da je optuženik bio revoltiran prodajom parcele te da je izgovorio prijeteće inkriminirane izričaje, a za koje optuženik samo djelomično priznaje da ih je izgovorio, odnosno ublažava izričaje "uvredama" i minorizira takve prijetnje, suprotno stavu žalitelja, optuženik je ostvario sva, kako objektivna tako i subjektivna, obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 koje mu je stavljeno na teret.
13. Naime, upravo ovakvi izričaji prikladni su da kod osobe kojoj su upućene izazovu osjećaj straha i nespokojstva, a što je oštećenik i prijavio policiji pa je samim time uvjerljiv iskaz oštećenika te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a posljedično nije povrijeđen ni Kazneni zakon.
14. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni, žalitelj ističe da je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine prestroga te se zalaže za blaže kažnjavanje. Optuženik smatra da su olakotne okolnosti utvrđene od strane prvostupanjskog suda – njegova dob, dosadašnja neosuđivanost uz izostanak otegotnih okolnosti – dostatna osnova za blaže kažnjavanje, odnosno da se radi o drakonskoj kazni u odnosu na ostvarenje obilježja kaznenog djela.
15. Okolnosti da je optuženik do sada neosuđivan, da je zaposlen, da je oženjen i da je otac jednog punoljetnog djeteta – upravo su olakotne okolnosti uz izostanak otegotnih koje su i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda dostatne da se kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, da utječu kako na optuženika tako i na druge građane da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te da utječu na svijest optuženika u vidu društvene osude i povjerenja u pravni poredak i vladavinu prava čime će se ostvariti kako specijalna tako i generalna prevencija.
16. Optuženik se žalio i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka koje je na ime paušalne svote u iznosu od 100,00 eura dužan platiti prema složenosti i dužini trajanja kaznenog postupka. Međutim, za sada nema dovoljno podataka o imovinskim prilikama optuženika, a shodno kogentnoj odredbi članka 148. stavka 6. ZKP ukoliko se imovinske prilike osuđenika promijene na način da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka došlo u pitanje uzdržavanje osuđenika ili osoba koje je dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može na njegov zahtjev rješenjem osloboditi osuđenika troškova kaznenog postupka.
17. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 2. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
