Poslovni broj: Usž-4395/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Palić, Bakarić i Bakočević Piršić d.o.o., Zagreb, A. Šenoe 1/II, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1439/2024-11 od 9. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1439/2024-11 od 9. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/23, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024. (točka I. izreke), a ujedno se odbija i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/1648, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-3 od 2. studenoga 2023., kojim je određeno da tužiteljici s danom 30. rujna 2023., prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.

3. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, prvotno navodi da se u konkretnom slučaju radi o odluci tuženika kojom prestaje pravo na novčanu pomoć, a ne o odluci tuženika kojom se mijenja dio pravomoćnog rješenja radi usklađenja s odlukama lokalne vlasti. S tim u vezi, nadalje, navodi da je kod prvostupanjskog suda u tijeku postupak, poslovni broj: Us I-3194/2024, kojeg je tužiteljica pokrenula protiv rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/3557, URBR: 251-09-22-1/003-23-2 od 15 ožujka 2023., a kojim je zamijenjen dio izreke pravomoćne odluke na temelju koje je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć, kao i protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1213, URBR: 251- 02-01/001-23-2 od 8. svibnja 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice protiv spomenutog rješenja od 15. ožujka 2023. godine. Smatra da se odluka u predmetnom upravnom sporu ne može donijeti bez prethodne pravomoćne odluke u predmetu poslovni broj: Us I-3194/2024.

3.1. Nadalje, smatra da tuženik nije poštivao mjerodavne zakonske odredbe kada je mijenjao pravomoćni upravni akt, odnosno da je zaključak Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/20-013/208, URBR: 251-21-21-1/008-20-02 od 1. travnja 2020., kojim je tužiteljica pravomoćno stekla pravo na novčanu pomoć roditelja odgojitelja, jednostrano izmijenjen odlukom tuženika protivno članku 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP). Osporava zaključak suda prvog stupnja kojim se pravomoćno priznatom pravu, koje je tužiteljica stekla zaključkom od 1. travnja 2020., oduzima značenje prava. Navodi da, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, novčana naknada koja predstavlja socijalnu pomoć ima značenje imovinskog prava u smislu prava vlasništva te zadiranje u nju predstavlja povredu tužiteljičinog prava vlasništva. Ovo je osobito bitno iz razloga što je tužiteljici zaključkom od 1. travnja 2020. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja do 15. godine života djeteta, dok je odlukama tuženika koje je tužiteljica osporavala u ovom postupku isto uskraćeno na način da tužiteljici pripada pravo na novčanu pomoć do 7. godine života djeteta. Tužiteljica je u cijelosti osporavala zakonitost, kako naznačenih rješenja tuženika, tako i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja temeljem koje su naznačena rješenja donesena. Smatra da su navedenim aktima povrijeđena Ustavom RH zajamčena prava podnositeljice zahtjeva. Mišljenja je da se osporenim rješenjima tužiteljici umanjuju ranije priznata i zajamčena prava, čime da se ugrožava životna i financijska egzistencija tužiteljice i njene maloljetne djece. Navodi da je u predmetu Čakarević protiv Hrvatske (zahtjev br. 48921/13) Europski sud za ljudska prava obrazložio da pojam prava vlasništva nije ograničen samo na fizička dobra već da postoje i druga prava i interesi građana koji se smatraju vlasništvom u smislu članka 1. Protokola br. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Smatra da sud prvog stupnja zanemaruje da se ovdje radi o osobito osjetljivoj kategoriji građana, nezaposlenoj majci koja ima više od troje djece te da je tužiteljica imala puno pravo da postupa s pouzdanjem u trajnost pružanja financijske pomoći priznate joj kao roditelju odgojitelju i to u iznosu neto mjesečne plaće u RH prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku, prije isplate novčane pomoći, umanjeno za pripadajuće doprinose, porez i prirez. Smatra da je jednostranim zadiranjem tuženika u njezina pravomoćno stečena prava dovedena u životnu situaciju u kojoj su bitno narušena sva njena životna i financijska planiranja. Mišljenja je da ima pravo očekivati nepromjenjivost statusa roditelja odgojitelja sve do proteka vremena koje je pravomoćnim upravnim aktom određeno kao trajanje korištenja prava na novčanu pomoć, odnosno do 15. godine života djeteta. Navodi da je takvo shvaćanje iznio i Europski sud za ljudska prava u većem broju svojih odluka, primjerice, Petrovic protiv Austrije, 27. ožujka 1998., § 27, Izvještaji o presudama i odlukama 1998-II)., Moskal protiv Poljske, broj zahtjeva 10373/05). Smatra da se ovdje ne radi o bilo kakvoj financijskoj pomoći, već pravu na novčanu pomoć koje je priznato pravomoćnim upravnim aktom pa nije zakonit pokušaj ukidanja takvog pravomoćno stečenog prava. Mišljenja je da je tuženik u ovom konkretnom slučaju jedino mogao poštivati pravomoćno stečena prava korisnika mjere roditelj odgojitelj, a odlučiti da se novi korisnici neće primati jer se mjera okončava te da se istekom predviđenog razdoblja trajanja mjere ona neće produžiti. Osporava i zaključak prvostupanjskog suda da se tuženik nema obvezu pridržavati rokova koje je sam odredio kao obvezu svog vlastitog postupanja. Slijedom navedenog, predlaže u cijelosti usvojiti ovu žalbu te ukinuti osporavano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela od 2. studenog 2023. te dosuditi tužiteljici naknadu troškova upravnog spora na teret tuženika, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice te je za svoju odluku dao valjane i obrazložene razloge.

7. Prije svega, valja reći da je Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka/22), kojom je izmijenjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21.), bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

8. Odlukom/22 dana je ovlast nadležnim gradskim upravnim tijelima za donošenje pojedinačnih akata radi usklađenja s odredbama Odluke/22, a rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22, koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

9. U odnosu na prigovore tužiteljice u pogledu povrede načela zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja, odnosno zadiranja u pravomoćni upravni akt i povredu načela retroaktivnosti, koji su i po ocjeni ovog Suda neosnovani, treba reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., donesenoj povodom zahtjeva za ocjenu zakonitosti Odluke o izmjenama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja od 9. prosinca 2021. („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 29/21.), Sud utvrdio da Odluka ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje u budućnosti, a da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023., Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).

10. Ta pitanja bila su razmotrena i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske u prethodno navedenoj odluci U-III-1744/2023 te je detaljnu analizu i razloge neprihvaćanja prigovora podnositelja ustavne tužbe iznio pod točkama 47. do 52. obrazloženja. Ustavni je sud također razmatrao pitanje položaja roditelja odgojitelja u kontekstu primjene i obveze Grada Zagreba u realizaciji kompenzacijskih mjera, kako u pogledu proširenja kapaciteta gradskih vrtića tako i potpore za samozapošljavanje i druge mjere usmjerene lakšem povratku na tržište rada roditelja odgojitelja, te iznio razloge zbog kojih smatra osnovanim zaključak i ocjenu ovog Suda da je kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22, olakšavajući im povratak na tržište rada (točka 60. obrazloženja).

11. Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva, kao i prigovore u odnosu na povredu prava na zaštitu obiteljskog života, a odluke Europskog suda za ljudska prava na koje se tužiteljica paušalno poziva nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari.

12. Slijedom izloženog, valja ukazati i na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve. Odlukom/22, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili ovaj Sud i Ustavni sud Republike Hrvatske, Grad Zagreb je na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelje, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom.

13. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari da je kod prvostupanjskog suda u tijeku postupak poslovni broj: Us I-3194/2024, kojeg je tužiteljica pokrenula protiv rješenja tuženika od 8. svibnja 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice protiv spomenutog rješenja od 15. ožujka 2023., kojim su usklađeni iznosi novčane pomoći i način prestanka u skladu s odredbama nove Odluke/18-22, jer je to rješenje postalo izvršno dostavom tog rješenja tužiteljici, a tužba u upravnom sporu nema odgodni učinak sukladno članku 42. stavku 1. ZUS-a, niti tužiteljica tvrdi da je tom predmetu sud odredio odgodni učinak sukladno članku 42. stavku 2. ZUS-a. Stoga, navedeno ne predstavlja prepreku da tuženik ovdje pobijanim rješenjem od 2. studenog 2023. odredi prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. jer je dijete za koje je tužiteljica ostvarila pravo, 17. travnja 2023. navršilo 7 godina, koju činjenicu tužiteljica ne osporava.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. istog Zakona.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić