Poslovni broj: Usž-2473/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Branimir Brečević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-286/2024-9 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-286/2024-9 od 26. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/279, URBROJ: 443-02-02-17-23-15 od 29. prosinca 2023., te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelji nisu postupili po izvršnom inspekcijskom rješenju, KLASA: UP/I-362-02/23-02/279, URBROJ: 443-02-02-17-23- 1 od 13. ožujka 2023., jer u roku ostavljenom tim rješenjem, a niti nakon izrečene prve novčane kazne rješenjem od 28. listopada 2023., nisu uklonili bespravno izgrađenu zgradu za povremeni boravak, oznake Peroj 769P, površine 33 m[2] , nadstrešnicu površine 33 m[2] i spremište površine 9 m , sve izgrađeno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega se pristupa prisilnom izvršenju rješenja izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 5.300,00 € (39.932,85 kn), na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom, upiru na izostanak razloga na kojima se presuda temelji, pa čak i u dijelu samog njihovog iznošenja, jer su iz reprodukcije tužbene argumentacije, njenim pretjeranim kraćenjem i simplificiranjem zapravo u potpunosti izostali ključni navodi tužitelja, a osobito kontekst u kojem su ti navodi izneseni, iako su oni pojedinačno i u svojoj ukupnosti tj. međuodnosu odlučni. Pritom upiru na dokaze iz kojih proizlazi osnovanost tvrdnje tužitelja, i to kako o faktičnoj diobi (razvrgnuću) suvlasništva samih nekretnina te njihovoj međusobnoj nepovezanosti, tako i o tome da tuženik rješenjem o uklanjanju postupa u odnosu na pokretninu, bez ikakvih elemenata i obilježja građenja u bilo kojem smislu i bilo kojoj mjeri. Mišljenja su da je prvostupanjski sud pribjegao mehaničkom tumačenju pravnih normi, pa argumentaciji tužitelja spočitava usmjerenost na rješenje o uklanjanju, iako tužitelji upiru na to da se rješenjem o izvršenju ne može odrediti izvršenje neizvršivog rješenja. Pritom sud nije ispitao ni navode o neprovođenju kontrolnog inspekcijskog pregleda, tek olako tvrdeći da je on proveden jer tako stoji u tuženikovom spisu, iako to tužiteljima nije nikad predočeno. Upućuju na izrijekom navedene upravne sporove, predmet kojih je ocjena zakonitosti drugostupanjskog rješenja županijskog upravnog tijela kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje komunalnog redara radi uklanjanja, među ostalim, mobilne kućice s nadstrešnicom, te zaključuju da je prijedlog za prekid postupka osnovan, a što nastavno detaljnije pojašnjavaju, čineći upitnom činjenicu o tome je li za postupanje u odnosu na zahvate iz osporenog rješenja tuženika nadležan građevinski inspektor ili komunalni redar. Slijedom svega navedenog, predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i tuženika obvezati na naknadu tužiteljima prouzročenog troška upravnog spora, uvećanog za sastav ove žalbe u iskazanom iznosu.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.
6. Prvenstveno, Sud nalazi neosnovanim prigovore postupovne naravi usmjerene na nedostatno obrazloženje presude, pri čemu tužitelji naglašavaju da su izostali i njihovi ključni navodi iz tužbe. Ovo zbog toga što se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je prvostupanjski sud u osporenoj presudi naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
7. Pritom okolnost da u presudi nisu reproducirani svi tužbeni argumenti, nije pravno odlučna, jer kod donošenja svoje odluke sud nije vezan razlozima tužbe (članak 47. stavak 1. ZUS-a). Ovo osobito u konkretnom slučaju, u kojem se radi o postupku izvršenja rješenja, a u kojem se, sukladno članku 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), rješenje o izvršenju može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja, čemu tužitelji ne prigovaraju.
8. Dakle, u postupku izvršenja nije moguće ispitivati zakonitost rješenja koje je predmet izvršenja pa, stoga, ni prigovori kojima tužitelji osporavaju rješenje o uklanjanju nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj stvari, jer se takvi prigovori ne mogu s uspjehom isticati u postupku izvršenja. Za napomenuti je, međutim, da je u međuvremenu rješenje o uklanjanju od 13. ožujka 2023. postalo i pravomoćno, nakon što je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-2609/2024-2 od 12. prosinca 2024., potvrđena njegova zakonitost, dok je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž- 2426/2024-2 od 12. prosinca 2024., potvrđena zakonitost rješenja od 28. listopada 2023. (o izricanju prve novčane kazne).
9. U odnosu na prigovor kojim tužitelji upućuju na naknadnu diobu suvlasništva te zemljišnoknjižni izvadak od 17. rujna 2024. priložen uz žalbu, iz kojeg proizlazi da je vlasnik predmetne nekretnine EG, za napomenuti je da se, sukladno odredbi članka 134. ZUP-a, izvršenje provodi i protiv pravnih sljednika osobe koja je obvezna ispuniti obvezu određenu rješenjem o uklanjanju. O takvoj okolnosti, međutim, tužitelji su dužni na vrijeme obavijestiti građevinskog inspektora te s tim u vezi dostaviti valjani dokaz, kako bi se postupak izvršenja mogao nastaviti protiv pravnog sljednika investitora imenovanih u rješenju o uklanjanju.
10. Nadalje, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg proizlazi da tužitelji, ni u roku ostavljenom rješenjem o uklanjanju od 13. ožujka 2023., a ni nakon izrečene prve novčane kazne rješenjem od 28. listopada 2023., nisu uklonili opisanu bespravno izvedenu građevinu (zgradu za povremeni boravak s nadstrešnicom i spremištem), slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem druge novčane kazne.
11. Tužitelji žalbom niti ne osporavaju navedene pravno odlučne činjenice, jer ne dovode u sumnju izvršnost rješenja o uklanjanju, a ni činjenicu da nisu izvršili naređenu obvezu, već iznose paušalne prigovore o neprovođenju kontrolnog očevida (od 27. prosinca 2023.), iako takve tvrdnje nemaju podloge u podacima sveza spisa. Pritom činjenica da tužitelji nisu bili nazočni kontrolnom inspekcijskom pregledu nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, jer, sukladno članku 106. stavku 4. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.), građevinski inspektor može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije je izvršenje ovlašten nadzirati. S obzirom da u žalbi ne osporavaju da nisu uklonili bespravnu građevinu, ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja ni po toj osnovi.
12. Slijedom izloženog, a kako iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Na kraju, a imajući u vidu odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu pa im ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
