REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2508/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E90 d.o.o., OIB 89040102278, sa sjedištem u Zagrebu, Oriovačka ulica 17, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Smoljan, odvjetnik u Zagrebu, Klaićeva 48, protiv tuženika MISTI GRADNJA d.o.o., OIB 76547337883, sa sjedištem u Hrvatskom Leskovcu, Zastavnice 20c, radi isplate, kojeg zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1340/2024-2 od 10. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1937/2021-46 od 25. siječnja 2024., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1340/2024-2 od 10. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1937/2021-46 od 25. siječnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Na kome je teret dokazivanja u parničnom postupku u slučaju kada podizvođač u svojstvu tužitelja od glavnog izvođača kao tuženika potražuje isplatu naknade za izvedene radove, a pritom tijekom postupka ne prilaže ni privremene situacije ni konačni obračun izvedenih radova, kao niti druge dokaze iz kojih bi bilo vidljivo na čemu se temelji utuženo potraživanje u određenom iznosu;
2) Je li tužitelj kao stranka u parničnom postupku dužan obavijestiti sud o ustupu tražbine novom vjerovniku koja je predmet istog parničnog postupka, te je li slijedom toga novi vjerovnik dužan stupiti u parnicu umjesto ustupitelja;
3) Predstavlja li zlouporabu prava okolnost da tužitelj kao stranka u parničnom postupku nije obavijestio sud o ustupu tražbine koja je predmet istog parničnog postupka?".
3. Predlagatelj navodi da je pobijana presuda protivna praksi istog i drugih viših sudova. Kao razloge važnosti se u odnosu na naznačena pitanja poziva na neujednačenu praksu drugostupanjskih sudova odnosno na odstupanje pobijane odluke od pravnih shvaćanja izraženih u odluci Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3430/2021-2 od 15. veljače 2022.
4. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže istog odbaciti, a podredno odbiti.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. Prvo naznačenim pitanjem tuženik polazi od netočne tvrdnje o nepostojanju ikakvih dokaza o utuženom potraživanju u dosuđenom iznosu, što ne prati činjenice iz nižestupanjskih odluka, iz kojih je razvidno temeljem kojih izvedenih dokaza je utvrđeno činjenično stanje i donesena odluka o osnovanosti utuženog potraživanja, a koja činjenična utvrđenja tuženik osporava i u prijedlogu za dopuštenje revizije.
6.1. Drugo i treće naznačena pitanja nisu važna za odluku u predmetnom sporu, prvenstveno iz razloga što se u odlukama nižestupanjskih sudova niti ne iznose pravna shvaćanja o eventualnom postojanju obveze tužitelja obavijestiti sud o ustupanju tražbine do kojeg je došlo tijekom trajanja drugog parničnog postupka vođenog između prednika tužitelja i tuženika. Nadalje, iz sadržaja prijedloga i njegovih priloga ne proizlazi da je riječ o važnim pravnim pitanjima o kojima pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda odnosno o kojima praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena ili o kojima praksa revizijskog suda nije jedinstvena, budući da se u odluci na koju se kao razlog važnosti tuženik poziva u svojem prijedlogu ne iznosi pravno shvaćanje u odnosu na ova pravna pitanja.
6.2. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija). To stoga što mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno iznijeti svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predložiti dokaze te se izjasniti o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tuženika, te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Glede tuženikovih navoda u dijelu kojim tvrdi da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti kako članak 29. Ustava i članak 6. stavak 1. Konvencije sadrže u pravilu samo procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.1. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava predlagatelja na jednakost svih pred zakonom, zajamčenog člankom 14. Ustava i člankom 14. Konvencije odnosno člankom 1. Protokola 12. uz Konvenciju treba istaći da je ova pritužba nedovoljno obrazložena, tim više što tuženik niti ne ističe da bi nekoj stranci u istim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koja je njemu navodno uskraćena.
8. Stoga, kada tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje te na jednakost svih pred zakonom zajamčena Ustavom i Konvencijom, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
