Poslovni broj: K-1729/23-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Pinculić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog LB, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. i 3. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1057/23 od 21. kolovoza 2023. izmijenjene 15. rujna 2025., nakon održane javne rasprave 2. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika OKDO-a u Zagrebu NB, optuženog RB, braniteljice optuženog odvjetnice Tanje Vranjican i opunomoćenika oštećenika odvjetnika Matka Koprčine, dana 5. prosinca 2025., objavio je, a 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i N, rođen **.**.1979. u [adresa] na [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, konobar, nezaposlen, sa završenom srednjom stručnom spremom, oženjen, otac troje djece od kojih je jedno malodobno, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

-15. prosinca 2021., oko 16,00 sati u Zagrebu i na otoku Braču, u nakani da se nepripadno materjalno okoristi naplatom nepostojećeg duga od bivšeg poslodavca kćeri PB, nazvao ŠB te se predstavio kao IB i rekao mu da mora isplatiti plaću njegovoj kćeri PB za sedam mjeseci rada do 1. lipnja 2022. i to iznos od 35.000 kuna (4.645,29 eura), a kada mu je ŠB rekao da je sa PB prekinuo poslovnu suradnju i da se ugovor preko student- servisa može obnavljati tek iz mjeseca u mjesec i da više ne treba njezine usluge te da ga slobodno može tužiti na sudu ako želi, isti mu je rekao “Znam ja kako rade sudovi, vidjet ćeš ja ću tebe prebiti biti ćeš sretan da mi to platiš, molit ćeš me da to platiš kad te ja obradim vidjet ćeš ti svoga R, prebit ću te da više ne varaš moju kćer”, ali u navedenom nije uspio jer se ŠB u strahu za vlastiti život i sigurnost obratio policijskim službenicima te podnio kaznenu prijavu,

- d a k l e, s ciljem da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom da će izravno napasti na život i tijelo osobe prisili drugoga da što učini na štetu svoje imovine,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju – opisano u članku 243. stavku 1. i 3. u svezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavku 3. u svezi članka 34. KZ/11.

II. Na temelju članka 243. stavak 3. u svezi članka 34. KZ/11 optuženi IB se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom RB se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženi IB se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, dok je na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 dužan naknaditi nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog RB, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. i 3. u svezi članka 34. KZ/11.

2. Stranke su se na raspravi 2. prosinca 2025. suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19. b. ZKP/08.

3. Optuženi IB pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 3. veljače 2022. u dijelu tko je i kada podnio kaznenu prijavu (list 5 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 15. ožujka 2022. serijskog broja [serijski broj] sa pripadajućim zapisnikom i oduzetim predmetom (list 16 do 17 spisa), podnesak oštećenoga upućenog PP Supetar i PP Sesvete od 8. ožujka 2022. (list 23 spisa), podnesak oštećenika od 26. svibnja 2021. (list 33 spisa), dopis oštećenika PB od 7. prosinca 2021. (list 34 spisa), dopis elektroničkom poštom ŠB (list 36 do 43 i 46-51 spisa), sms poruka (list 51 spisa), dopisi oštećenika (list 52, 56 do 57 spisa), dopis oštećenika PB od 7. prosinca 2021. (list 83 spisa), dopis elektroničkom poštom oštećenika PB (list 84 do 91 spisa), snimke zaslona iz kojih je razvidno komunikacija putem poruka između oštećenika i PB (list 92 do 97 spisa), dopis elektroničkom poštom PB (list 98 spisa), elektroničke karte Jadrolinije (list 99 do 100 spisa), dopis elektroničkom poštom oštećenika (list 101 do 102 spisa), tužba radi isplate i naknade štete sa prilozima od 12. rujna 2024. (list 157-171 spisa), zapisnik od 3. lipnja 2025. (list 201- 203 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka ŠB **.**.2023. (list 105 do 106 spisa) i 7. veljače 2025. (list 152 -155 spisa) te VB od 28. lipnja 2023. (list 107 do 108 spisa) i 10. rujna 2025. (list 174 -176 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (179-181 spisa).

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da je tijekom postupka u tri navrata davao svoju obranu, kako pred policijom tako i pred sudom te da može kazati da u cijelosti ostaje kod svega onoga što je tada iskazivao. Potom je sud na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 reproducirao obranu optuženika od 15. ožujka 2022. (list 15 spisa), od 1. lipnja 2023. (poleđina lista 82 spisa), te je pročitao obranu optuženog od 27. studenog 2024. (list 148 -150 spisa). U svojoj obrani od 15. ožujka 2022. optuženi je u bitnom naveo da su neistine što mu se stavlja na teret, odnosno da je istina da je njegova kćer radila za oštećenika, da su imali dogovor, on ga ne poznaje, niti ga je znao, da je istina da je pismo došlo 10. prosinca 2021., poslao je PB retroaktivni otkaz, PB je studentica na Ekonomskom fakultetu u Splitu, kada je došla doma pitao ju je o čemu se radi, a ona mu je rekla "tako-tako", pa je on odlučio čovjeka zvati. Obavio je dva telefonska razgovora s njim, u prvom razgovoru se predstavio tko je i on i što je on i zašto zove, a oštećenik ga je na to odmah izvrijeđao, kako je taj razgovor završio, on ga je poslije opet zvao, pitao ga želi li on njoj to isplatiti i ima li kakav prijedlog, a on mu je rekao da neće i da mu ne želi isplatiti, i što se tiče prijedloga da je on njemu rekao najbolje nitko nikome, a on je njemu uzvratio da neće to tako završiti, da će oni ići dalje pa navodi da se to dogodilo 15. siječnja u 14,22 sati, on je ponudio da se to riješi mirno, a sutradan u 15,18 sati je zvao odvjetnika Rakana i sa PB je otišao kod njega sutradan koja je potpisala punomoć te je odmah rekao da je taj čovjek idiot, a nema govora da je on njemu prijetio ili da bi ga iznuđivao, a taj ŠB je početkom veljače bio u Bolu, u jutarnjim satima kada je šetao preko rive, a nakon toga je pio kavu na štekatu, sa osobom nadimka " I", koji je iz Selaca, koji je stručnjak za Internet i wi-fi, a da je bilo što htio, da mu je tom prigodom mogao prići, nije mu se obratio, niti prišao, a ono što je prijavio smatra da su budalaštine. Nastavno je govorio vezano za poslovnu suradnju između njegove kćeri i GB, odnosno naveo je koja su njezina zaduženja, a rekao je da njemu nije ništa loše govorio, da ga je nazvao i predstavio se tko je i što je, a da je njemu on rekao na telefon da je prijavljen za pokušaj ubojstva, a smatra da je on već imao pripremljeni plan jer smatra da je činjenica da se on već raspitivao o njemu, odnosno da je pokušao saznati tko je i što je on, on je njemu samo rekao neće ti to tako završiti, neće ostati na ovome, ali prijetnje mu nije izricao, ali zna da je u drugom razgovoru rekao da će on taj razgovor snimati, pa ako je snimao taj razgovor, neka priloži to i neka se posluša tko je i što rekao, a kada je razgovarao s njim bio je sam jer je svojima rekao da mu treba mir. U obrani od 1. lipnja 2023. optuženi je naveo da se ne osjeća krivim, tvrdi da je sve izneseno od ŠB izmišljotina, a iznosio je da se na osnovu dopisa koji je on uputio njegovoj kćeri PB ukazuje doza zastrašivanja, prijetnje i priznate krađe novca koji pripada PB, te da se ističe doza perverznosti u riječima: "misle da sam ja budala koje mogu cuclati novac kako se sjete i ništa ne raditi pa mu ovo prilikom poručuje „neka cucla sam sebi" te da lažno navodi da je PB angažirala svoje prijateljice, što nije točno, niti je kome isplaćivala novac već je to činio ŠB. Smatra da je LBA izašla u susret, te je izdvojila svoje vrijeme kako bi ista pronašla osobe koje bi čistile apartmane, a nadalje se osvrnuo na poslove čišćenja apartmana u vlasništvu ŠB. Također se očitovao na iznose za koje smatra da je ŠB otuđio njegovoj kćeri, te na svjedoka DB, za koji je on utvrdio da je isti zaposlenik u firmi kojoj je vlasnik ŠB. Naveo je da se upravo iz dopisa ŠB da iščitati da mu nije izrekao nikakvu prijetnju, već isti u njima iznosi tvrdnje da mu je on prijetio ubojstvom. Na upit policijskog istražitelja, navodi i da je njegova kći PB i dalje radila nakon raskida ugovora o radu za oštećenika. Njegova kćer je pokušala sama riješiti više puta, međutim on se pravi da ne zna ništa, ne želi nikakvu konverzaciju, ne želi nikakav dogovor, a nakon toga je on zvao da vidi šta je, on se uključio jer smatra da je oštećeni oštetio njegovu kćerku koja je studentica i koja ima 20 godina, a on ima preko 70 godina, on nije tražio nikakvu zadovoljštinu i pravdu, samo ga je interesiralo iz kojeg razloga je on njoj poslao otkaz, a komunikacija je započela 15. prosinca, kada je on njega nazvao, a do njegovog broja mobitela je došao preko kćerke, pa taj puta kada ga je zvao, predstavio se, imenom i prezimenom te zašto zove, a on je odmah tu počeo njega vrijeđati, i on je odmah prekinuo razgovor, pa ga je poslije opet nazvao, a misli da je to bilo isti dan i onda ga je pitao vezano za otkaz, na što je on njemu počeo objašnjavati, odnosno da mu ona nije odgovarala na poruke, nije odgovarala na mailove, a on je njega upitao je li ona njemu napravila kakvu štetu, na što je on njemu odgovorio da mu je napravila štetu, a na upit koju štetu, naveo da mu ona nije odgovarala na poruke, u tom razgovoru je on njemu rekao da na tome neće ostati, a pri tom je mislio da će pokrenuti tužbu protiv ŠB, a riječi koje mu se stavljaju na teret da bi rekao ŠB su potpuno izmišljene, te riječi nisu način njegovog razgovora, niti u jednom trenutku, ni na koji način mu nije prijetio. Nije pokušao niti na bilo koji drugi način od ŠB iznuditi novac. Optuženi je iznoseći obranu 27. studenog 2024. naveo da je u sezoni 2021. njegova kćer radila za ovdje oštećenog, a njezin posao je bio marketing, check, check out, odnosno poslovi vezani za rentanje apartmana te je ista kod oštećenog bila zaposlena putem Student servisa, za razdoblje od 12 mjeseci te je dogovorena plaća bila 5.000 kuna mjesečno. Dogovor je bio da njegova kćer odradi sezonu, a poslije da obavlja poslove koji se odnose samo na marketing, te je sve bilo u redu do listopada 2021. nakon čega je ovdje oštećeni počeo slati poruke da nije zadovoljan sa radom njegove kćerke, a potom je sredinom prosinca istoj dao retroaktivan otkaz. On je ovdje oštećenog nazvao i to prvenstveno u dobroj vjeri kako bi vidio da nije njegova kćer nešto zeznula prilikom odrađivanja posla, međutim na ovaj prvi poziv kojeg je uputio oštećenik je izvrijeđao kako njega tako i njegovu obitelj. Potom je oštećenog ponovno nazvao nakon nekih sat vremena, međutim s njegove strane nije bilo nikakvog razumijevanja za mirno rješenje nastale situacije pri čemu sve ovo što je navedeno u optužnici su neistine. Nadalje, sezona 2021. je bila vrijeme Covida, te je za vrijeme dok je njegova kćer obavljala poslove za oštećenika kupila karte za katamaran za goste koji su imali rezerviran smještaj kod oštećenika, a koji smještaj su rezervirali on line te su račun platili karticom tako da je njegova kćer od svog novca kupila tim gostima karte za katamaran, a ti gosti su novac za karte uz napojnicu platili na račun oštećenika, međutim oštećenik taj novac u iznosu od 150 eura na traženje njegove kćerke istoj nikada nije vratio. Vezano za taj novac spisu na listu 86 prileži konverzacija između oštećenika i njegove kćerke gdje isti navodi neistine vezano za ovaj iznos koji se odnosi na kupljene karte za goste apartmana. Oštećenik ga je u prvom redu svime ovime želio isprovocirati i prikazati ga u negativnom svjetlu, pa je tako krajem 2021. oštećeniku netko oštetio njegov gumenjak, a onda je on na nekih 150 metara od njegove kuće počeo lijepiti transparente insinuirajući da su za oštećenje gumenjaka odgovorni on i njegova kćer, a sliku tog postavljenog transparenta je već ranije priložio u spis, a radi se o fotografiji koja se nalazi na listu 102 spisa. Želio je dodati da niti prije, a niti ovog razgovora sa oštećenikom s istim nije imao nikakav kontakt niti osobno niti putem telefona. Obzirom da se radilo o njegovoj kćerki koja ima tek 20 godina smatrao je da je njegovo pravo, a i odgovornost kao roditelja da nazove oštećenika i da vidi o čemu se točno radi vezano za ovaj retroaktivni otkaz, a sve iz razloga kako ne bi ispalo da je njegova kćer nešto krivo napravila. Na posebno pitanje braniteljice je odgovorio da prilikom telefonskog razgovora sa oštećenikom od njega nije zatražio da njegovoj kćerki mora isplaćivati plaću do 1. lipnja 2022. Prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja je priložio whatsapp komunikaciju, a radi se o porukama koje se nalaze na listu 92 do 97 spisa, s time da se radi o komunikaciji između oštećenog i njegove kćerke te između njegove kćerke i OB, a to je knjigovotkinja od oštećenika. Prilikom razgovora sa oštećenikom isti mu je kazao da snima razgovor kao i da razgovor sluša VB, s time da je te prigode također razgovarao i sa VB koji je uzeo mobitel od oštećenika te kazao da je oštećenik bio na operaciji te da sada ne može pričati, a on je VB kazao zašto onda oštećenik govori da mu prijeti kad mu nije prijetio. Na daljnje pitanje da li je prilikom razgovora sa oštećenikom zahtijevao isplatu nekog duga te ako jest do kojeg točno razdoblja, odgovorio je da prilikom razgovora sa oštećenikom nije tražio od njega nikakvu isplatu već ga je samo pitao da li ima kakav prijedlog da se sve ovo riješi na miran način, na što mu je oštećenik kazao da je najbolje "niko nikom", a on je njemu kazao da to tako ne ide jer njegova kćerka njemu nije ostala ništa dužna, a ako je netko ostao dužan onda je to oštećenik. Interni dogovor između njegove kćerke i oštećenika je bio da ona kod njega bude zaposlena 12 mjeseci, a to je krenulo od 1. lipnja 2021., dok kod zaposlenja preko Student servisa ugovor se mora obnavljati svaki mjesec te se nakon toga svaki mjesec putem Student servisa isplaćuje plaća. Njegova kćerka je poslala ugovor za lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2021. za što je bila plaćena, a isto tako je poslala ugovor i za studeni 2021., međutim za taj mjesec unatoč tome što je odrađivala dogovoreni posao za isti nije bila plaćena te je to zadnji ugovor kojeg je poslala Student servisu. Prilikom internog dogovora o trajanju zaposlenja njegove kćerke kod oštećenika bio je prisutan i ZB preko kojeg je njegova kćerka i došla do oštećenika, obzirom da su isti ranije zajedno radili. Na daljnje pitanje da li mu je prilikom telefonskog razgovora s oštećenim isti kazao da ako želi da ga može tužiti te da li je oštećeniku rekao da zna kako rade sudovi, naveo je da je moguće, pri čemu je želio dodati da je sve svoje probleme oduvijek rješavao legalno putem suda, pa je tako i vezano za konkretnu situaciju zajedno sa kćerkom otišao kod odvjetnika Deana Rahara iz [adresa] kako bi mu kćerka dala punomoć za podnošenje tužbe protiv oštećenika, međutim u konačnici oštećenika nisu tužili, međutim naknadno je protiv njega podnio više kaznenih prijava u ODO Split, ali nije dobio nikakvu povratnu informaciju u vezi podnesenih prijava, ali ODO Split nije niti kontaktirao kako bi vidio što je sa tim prijavama dok je iz spisa razvidno kako je oštećenik vršio pritisak na ODO Split. Na posebno pitanje zastupnika optužbe da li je nakon telefonskog razgovora sa oštećenikom sa istim na bilo koji način komunicirao, odgovorio je da mu je poslao SMS poruku ali se nije mogao sjetiti kada je to točno bilo, a kada mu je predočena poruka sa lista 51 spisa, odgovorio je da se radi upravo o poruci koju je poslao oštećeniku, s time da je isti njemu na tu poruku odgovorio. Na daljnje pitanje da li je prilikom razgovora sa oštećenikom bilo povišenih tonova ili nekih izrečenih riječi koje bi oštećenik mogao shvatiti kao prijeteće, odgovorio je da on razgovara razgovijetno, a što se tiče povišenih tonova da se to može zaključiti na način kako iznosim obranu, a da li je oštećenik mogao nešto zaključiti to treba pitati njega. U svojoj obrani je naveo da je njegova kćerka za oštećenika radila i u studenom 2021. te da je dogovor između nje i oštećenika bio taj da joj isplaćuje 5.000 kuna fiksno kroz period od 12 mjeseci. Ne sjeća se zbog kojeg kaznenog djela je prijavio oštećenika ODO-u Split. Na daljnje pitanje da li zna kada je njegovoj kćerki bila isplaćivala plaća za prethodno odrađeni mjesec, odgovorio je da ne zna točan datum kada joj je isplaćivana plaća jer je to išlo preko Student servisa. Potom je optuženi samoinicijativno naveo da je sezona 2021. bila prva sezona kada se oštećeni bavio iznajmljivanjem apartmana, a nakon te sezone ih više nije iznajmljivao u svojoj režiji, međutim njegova kćerka mu je napravila takav marketing da mu je to bila najbolja sezona. Oštećeni nikada više neće dobiti radnu snagu preko Student servisa jer njegovoj kćerki nije isplatio ono što je bilo dogovoreno, a Student servis sa takvim osobama nakon toga više ne posluje. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika koji je bio motiv slanja SMS poruke koja prileži na listu 51 spisa, odgovorio je da je motiv bio taj da oštećenik zna što se događa u javnom prostoru njegove vile jer tu nisu uobičajene aktivnosti. Na daljnje pitanje da li je na taj način želio isprovocirati oštećenika, odgovorio je da više neće odgovarati na pitanja opunomoćenika oštećenika i oštećenika. Na posebno pitanje suca je odgovorio da kada je prvi put nazvao oštećenika da mu se predstavio na način da je kazao da je otac od PB te mu je rekao da ga zove vezano za retroaktivni otkaz kojeg je poslao njegovoj kćerki jer su mislili obzirom da su bili blagdani da je poslao neku nagradu a upravo je bilo suprotno. Oštećenik je njega odmah počeo vrijeđati nakon čega je prekinuo razgovor, a onda ga je ponovno kontaktirao nakon nekih sat vremena kada se smirio obzirom da ga je ovaj prethodni razgovor uznemirio te je tada istoga pitao na koji način mogu riješiti ovu situaciju, razgovarao je i sa VB, a to je već sve u svojoj obrani naveo. Nakon što su reproducirane i pročitane prethodne obrane optuženika isti je naveo da želi dodatno pojasniti materijalnu dokumentaciju koju je predao u spis. Naime, na raspravi u ovom predmetu su njega oštećenik ŠB i svjedok VB klevetali na način da su u svojim iskazima govorili da je nekoga napao palicom i sjekirom međutim od strane Općinskog suda u Splitu je donesena pravomoćna presuda broj K-1247/2022 iz koje proizlazi da je bio napadnut od strane HB te je isti proglašen krivim i osuđen zbog tri kaznena djela počinjena na njegovu štetu nakon čega je podnio tužbu radi naknade imovinske i neimovinske štete te je donesena sudska nagodba, a zapisnik od 3. lipnja 2025. je predao u spis iz čega je razvidno da su oštećenik i VB neistinito iskazivali vezano za to da je navodno nekoga napadao sa palicama i sjekirom iako je bilo upravo suprotno, odnosno on je bio žrtva napada. Također je pokušao od teleoperatera zatražiti ispis poziva i vrijeme trajanja poziva kako bi se vidjelo koliko dugo je trajao drugi telefonski razgovor između njega i ŠB međutim dobio je podatak da se ti podaci čuvaju samo godinu dana. Optuženi je naveo da neće odgovarati na pitanja zastupnika optužbe i opunomoćenika oštećenika već samo na pitanja braniteljice i suda. Na posebno pitanje braniteljice je odgovorio da je njegova kćer putem odvjetnika podnijela tužbu protiv ovdje oštećenog radi isplate iznosa od 35.000,00 kuna, s time da su prve konzultacije sa odvjetnikom vezano za podnošenje tužbe bile odmah idući dan nakon razgovora njega i ŠB, a sama tužba je koliko se sjeća podnesena prije godinu dana, međutim navedena dokumentacija je dostavljena u sudski spis te je iz iste razvidan točan datum podnošenja tužbe.

6. S obzirom na ovakvu obranu optuženika proizlazi da jedino nije bilo sporno da je 15. prosinca 2021., telefonskim putem razgovarao sa oštećenikom, dok su sve ostale okolnosti sporne.

7. Ovdje u prvom redu treba kazati kako je sud u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika ŠB kao istinit i vjerodostojan obzirom da je iskazujući detaljno okolnosno i sigurno na životan i logičan način opisao cjelokupnu dinamiku zbivanja inkriminirane prigode, i to najprije okolnosti koje se odnose za poslovnu suradnju sa optuženikovom kćerkom, tako i sadržaj telefonskog razgovora sa optuženim. Ovakav iskaz oštećenika je potvrđen iskazom svjedoka VB koji iskaz je sud također prihvatio kao istinit i vjerodostojan te je upravo sud na temelju navedenih iskaza koji čine zaokruženu cjelinu zajedno sa materijalnom dokumentacijom u spisu utvrdio sve okolnosti samog događaja.

8. Tijekom postupka nije bio sporno da je optuženikova kćer kod oštećenika bila zaposlena na temelju studentskog ugovora, kao što je nesporno, ali i općepoznato da se studentski ugovor jedino može obnavljati iz mjeseca u mjesec. Optuženi u svojoj obrani navodi da je između oštećenika i njegove kćerke postojao interni dogovor da će ista za mjesečnu plaću od 5.000,00 kuna raditi dvanaest mjeseci, dok oštećenik u svom iskazu demantira takav način dogovorene suradnje, već je istaknuo da je bio dogovor da će optuženikova kćer odraditi sezonu, da će preko Student servisa ugovor obnavljati iz mjeseca u mjesec te da nije postojao nikakav usmeni dogovor do kada bi optuženikova kćer kod njega trebala raditi. Oštećenik je u iskazu naveo da je optuženikovoj kćerki platio sve mjesece, uključujući i listopad 2021., iako tada nije niti odradila svoj posao, a da sa optuženikovom kćerkom nije imao zaključen ugovor za studeni 2021. te joj za taj mjesec plaća nije isplaćena. Ovakvu dinamiku događaja vezano za dogovoreni vid suradnje između oštećenika i optuženikove kćerke potvrđuje i svjedok VB jednako kao što u svom iskazu potvrđuje iskaz oštećenika da je isti optuženikovoj kćerki platio sve ono što je odradila, a da sa istom nije imao zaključen ugovor za studeni 2021. Iako optuženi u svojoj obrani navodi da je njegova kćerka Student servisu poslala ugovor za studeni 2021., sud nije prihvatio obranu optuženog u tom dijelu, već je prihvatio iskaz oštećenika i svjedoka VB, a da je takav ugovor zaključen onda bi bilo realno i životno za očekivati da ga je optuženi priložio u spis obzirom da je raspolagao sa cjelokupnom dokumentacijom koja se odnosi na korespondenciju njegove kćeri sa oštećenikom i njegovim zaposlenicima ili bi takav ugovor bio sastavni dio tužbe koju je PB podnijela 12. rujna 2024. protiv oštećenika radi isplate i naknade štete. Obzirom da je oštećenik dopisom od 7. prosinca 2021. prekinuo poslovnu suradnju sa optuženikovom kćeri zaključno sa listopadom 2021., da je osnov njihove poslovne suradnje bio ugovor preko Student servisa koji se da bi optuženikova kćer mogla nastaviti raditi kod oštećenika morao obnavljati iz mjeseca u mjesec, da je oštećenik optuženikovoj kćeri isplatio sve plaće za razdoblje za koje je imala zaključen studentski ugovor, da takav ugovor nije bio zaključen za studeni 2021., onda u trenutku kada je optuženik telefonskim putem nazvao oštećenika 15. prosinca 2021 nije postojalo nikakvo dugovanje oštećenika prema njegovoj kćeri s osnova rada preko student servisa, a niti prema samom optuženom.

9. Nadalje, oštećenik i optuženi na dijametralno suprotan način opisuju sadržaj njihovog međusobnog razgovora, pri čemu optuženi navodi da je nazvao oštećenika kako bi se interesirao zbog kojih razloga je njegovoj kćeri retroaktivno otkazao poslovnu suradnju te kako bi pokušao mirno riješiti nastalu situaciju, a da je njega oštećenik prilikom prvog razgovora izvrijeđao, s time da prilikom razgovora sa oštećenikom nije tražio od njega nikakvu konkretnu isplatu već ga je samo pitao da li ima kakav prijedlog da se sve ovo riješi na miran način, na što mu je oštećenik kazao da je najbolje "nitko nikom", a on je njemu kazao da to tako ne ide jer njegova kćerka njemu nije ostala ništa dužna, a ako je netko ostao dužan onda je to oštećenik. Optuženi je isti tako negirao da bi oštećeniku uputio bilo kakve prijetnje. U pogledu sadržaja telefonskog razgovora sud nije prihvatio obranu optuženika jer je ista usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti te je suprotna životnom i logičnom iskazu oštećenika te svjedoka VB koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, te optuženi osim što negira da bi od oštećenika tražio isplatu nekog konkretnog iznosa pokušava prikazati da je njegova namjera bila usmjerena na pokušaj mirnog rješavanja situacije koja je uslijedila nakon otkaza njegovoj kćeri, međutim upravo iz iskaza oštećenika i svjedoka VB proizlazi da je optuženi od oštećenika zatražio isplatu iznosa od 35.000,00 kuna, što bi bio ekvivalent sedam plaća po 5.000,00 kuna, pri čemu treba kazati kako spisu prileži e-mail korespondencija između oštećenika i optuženikove kćeri od 15. prosinca 2021. (list 46-48 spisa), dakle od istog onog dana kada je optuženi nazvao oštećenika na telefon, a u istoj oštećenik optuženikovoj kćeri iznosi razloge koji su doveli do prekida njihove poslovne suradnje, te na kraju e-maila spominje telefonski razgovor gdje navodi da ga je optuženi financijski iznuđivao da mu mora svaki mjesec do 25. svibnja 2022., isplatiti 5.000,00 kuna, a u protivnom mu je zaprijetio ubojstvom pred svjedokom, pa s jedne strane nije životno ni logično da bi oštećenik poslao optuženikovoj kćeri email takvog sadržaja da zaista sadržaj njihovog telefonskog razgovora nije bio onakav kako je to isti, jednako kao i svjedok VB opisao u svom iskazu, dok bi s druge strane bilo životno i logično da je nakon emaila takvog sadržaja od strane optuženikove kćeri koja je očigledno nakon uručenja otkaza sve radila u kooperaciji sa optuženikom uslijedilo demantiranje onoga što je oštećenik napisao u e-mailu vezano za telefonski razgovor sa optuženikom, do čega nije došlo. Pored toga, indikativno je da je PB, optuženikova kćer protiv oštećenika podnijela tužbu radi isplate iznosa za sedam mjesečnih plaća po 5.000,00 kuna, slijedom čega je sud utvrdio da je optuženi od oštećenika na ime nepostojećeg duga, a što je naprijed obrazloženo zatražio isplatu iznosa od 35.000,00 kuna.

10. Već je naprijed navedeno da optuženi u svojoj obrani nastoji prikazati da je htio na miran način riješiti situaciju koja je nastala nakon uručenja otkaza njegovoj kćeri, bez upućivanja bilo kakvih prijetnji, pri čemu u svojoj obrani pokušava prikazati da je oštećenik bio taj koji je u telefonskom razgovoru bio agresivan te ga odmah počeo vrijeđati, međutim sud takvu obranu optuženog nije prihvatio jer je suprotna životnom i logičnom iskazu oštećenika i svjedoka VB te je ista po ocjeni suda usmjerena na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti kako bi optuženi na određeni način prikazao da je on bio izložen uvredama od strane oštećenika, odnosno da je oštećenik bio taj koji je postupio na agresivan način, a sve kako bi pokušao prikazati da agresivan način nije način njegove komunikacije kako bi od sebe otklonio odgovornost za prijeteće riječi koje mu se stavljaju na teret činjeničnim opisom. Optuženi je u svojoj obrani naveo da mu je oštećenik prilikom telefonskog razgovora kazao da će snimiti razgovor, dok s druge strane oštećenik u svom iskazu ne navodi da bi snimao razgovor već da je upalio zvučnik kada je optuženi postao neugodan u telefonskom razgovoru obzirom da se pored njega nalazio VB, s time da iz iskaza oštećenika ne proizlazi da bi optuženi u bilo kojem trenutku u telefonskom razgovoru nastupio s nekakvim ciljem mirnog rješenja situacije, već da je odmah na početku bio neugodan, a navedenu dinamiku događanja u svom iskazu potvrđuje i svjedok VB koji je naveo da je nakon par minuta razgovora vidio da se radi o neugodnom razgovoru, te da je oštećenik rekao da će upaliti zvučnik jer ima svjedoke pored sebe i da ta osoba s druge strane telefona (optuženi) s njim ne može razgovarati na takav način. Po ocjeni suda nije životno ni logično da bi oštećenik u situaciji kako to opisuje optuženi u svojoj obrani u telefonskom razgovoru govorio optuženom da će snimiti razgovor ili upaliti zvučnik i da razgovor sluša VB, već je životno i logično da je optuženi odmah prilikom telefonskog razgovora nastupio agresivno, a oštećenik se na određeni način htio zaštiti te je upalio zvučnik kako bi i VB mogao čuti sadržaj telefonskog razgovora. Oštećenik i svjedok VB su u svojim iskazima naveli da je oštećenik optuženom objasnio razloge prekida suradnje sa njegovom kćeri, da se ugovor preko student servisa obnavlja iz mjeseca u mjesec, te ako smatra da joj je ostao dužan da se obrati sudu i da će ako sud utvrdi da je nešto dužan sve platiti s kamatama, s time da je optuženi u svojoj obrani naveo da je moguće da mu je oštećenik kazao da ako želi da ga može tužiti, ali je istaknuo da je pitao oštećenika u telefonskom razgovoru da li ima kakav prijedlog da se sve ovo riješi na miran način, na što mu je oštećenik kazao da je najbolje "niko nikom", a on je njemu kazao da to tako ne ide jer njegova kćerka njemu nije ostala ništa dužna, a ako je netko ostao dužan onda je to oštećenik. Po ocjeni suda, obzirom da oštećenik optuženikovoj kćeri nije ostao ništa dužan na ime njihove poslovne suradnje te obzirom da je optuženik prema njemu u telefonskom razgovoru odmah krenuo sa agresivnim napadima, isti je optuženiku objasnio razloge prekida njihove poslovne suradnje, te se očigledno nije želio upuštati u daljnje razgovore sa optuženikom koji je bio prema njemu neugodan zbog čega je upalio zvučnik na telefonu kako bi razgovor mogao čuti VB te ga uputio da se obrati sudu, što je očigledno dovelo do revoltiranosti optuženika koji je oštećeniku u nastojanju da ishodi ono što je tražio na ime nepostojećeg duga uputio riječi “Znam ja kako rade sudovi, vidjet ćeš ja ću tebe prebiti biti ćeš sretan da mi to platiš, molit ćeš me da to platiš kad te ja obradim vidjet ćeš ti svoga R, prebit ću te da više ne varaš moju kćer”, kako to proizlazi iz iskaza oštećenika od 14. prosinca 2022. i 7. veljače 2025., a koji iskaz je u bitnim dijelovima potvrđen iskazom svjedoka VB od 28. lipnja 2023. i 10. rujna 2025. Naime, iako svjedok VB nije naveo točno one riječi koje je oštećenik naveo u svom iskazu treba kazati da to nije utjecalo na vjerodostojnost njihovih iskaza na način da ih je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, s time da po ocjeni suda nije niti realno očekivati da bi svjedok VB mogao baš u cijelosti točno prenijeti riječi prijetnje koje je optuženi uputio oštećeniku, već je životno i logično da se oštećenik kojem su prijetnje upućene najbolje, odnosno najtočnije sjećao svih riječi koje je izrekao optuženi, međutim svjedok VB je opisujući dinamiku zbivanja i sadržaj telefonskog razgovora između optuženog i oštećenog suštinski potvrdio iskaz oštećenika. Ovdje je ponovno potrebno se osvrnuti na email korespondenciju između oštećenika i optuženikove kćeri isti onaj dan kada je optuženi nazvao oštećenika u kojoj je isti naveo da mu je optuženi prijetio pred svjedokom, pa s jedne strane nije životno ni logično da bi oštećenik poslao optuženikovoj kćeri email takvog sadržaja da zaista sadržaj njihovog telefonskog razgovora nije bio onakav kako je to isti, jednako kao i svjedok VB opisao u svom iskazu, dok bi s druge strane bilo životno i logično da je nakon emaila takvog sadržaja od strane optuženikove kćeri koja je očigledno nakon uručenja otkaza sve radila u kooperaciji sa optuženikom uslijedilo demantiranje onoga što je oštećenik napisao u e-mailu vezano za telefonski razgovor sa optuženikom, do čega nije došlo. Također, nesporno je da optuženi i oštećenik nikada prije predmetnog telefonskog razgovora nisu međusobno komunicirali, pa stoga sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi oštećenik sebe izlagao i podnosio lažnu prijavu protiv optuženog, odnosno zašto bi neistinito iskazivao o samom događaju da se isti nije odvio upravo onako kako je opisao u svom iskazu, a nikakve objektivne razloge za lažno terećenje optuženog sud ne vidi niti na strani svjedoka VB, tako da je sud prihvatio iskaz oštećenika da je upravo zbog straha za život i sigurnost podnio kaznenu prijavu protiv optuženika.

11. Stoga je sud nakon analize i ocijene svih provedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovoj ukupnosti, našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženika ostvarila sva objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju, opisano po članku 243. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavku 3. KZ/11, koje djelo je ostalo u pokušaju. Naime, iz gore navedenog opisa događaja, vidljivo je da je optuženik poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude, jer je ozbiljnom prijetnjom pokušao prisiliti oštećenika da što učini na štetu svoje imovine, odnosno da mu isplati iznos od 35.000,00 kuna, te je pri počinjenju kaznenog djela optuženi uporabio prijetnju da će izravno napasti na njegov život i tijelo koja prijetnja se sastojala u tome da će ga prebiti, što svakako predstavlja napad kako na tijelo, tako i na život jer prebiti nekoga znači ispoljavanje fizičkog nasilja i nanošenje teških tjelesnih ozljeda koje mogu dovesti do životne ugroze. Upravo u tako izrečenim prijetnjama se može utvrditi njihova ozbiljnost i optuženik ih je i izrekao da bi ih oštećenik shvatio ozbiljno i da bi se ustrašio za svoj život i sigurnost, te mu u tom strahu i isplatio traženi iznos novca, a radi se o prijetnjama koje su i objektivno podobne izazvati strah za život i sigurnost, u prilog čega govori i činjenica da je oštećenik sve prijavio policiji. Djelo je ostalo u pokušaju jer oštećenik nije isplatio optuženiku traženi iznos, nego je sve prijavio policiji. Optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je obzirom da je oštećenik otkazao poslovnu suradnju njegovoj kćeri znajući da se ugovor preko student servisa mora obnoviti iz mjeseca u mjesec kako bi postojala podloga za isplatu plaće bio svjestan da ne postoji nikakvo dugovanje oštećenika prema njegovoj kćeri, a niti prema njemu, te je bio svjestan da riječi koje izgovara predstavljaju ozbiljnu prijetnju da će izravno napasti život i tijelo oštećenika te da su te riječi objektivno podobne izazvati osjećaj straha za život i sigurnost kako bi se utjecalo na volju osobe kojoj su prijetnje upućene kako bi u strahu od njihove realizacije izvršila ono što se od nje zahtjeva, odnosno da postupi na štetu svoje imovine te ih optuženi izgovara oštećeniku kako bi mu isti u strahu od ugrožavanja tjelesnog integriteta isplatio traženi novčani iznos na ime nepostojećeg duga, odnosno kako bi sebi pribavio nepripadnu materijalnu korist, no djelo je zbog toga što je to oštećenik odbio učiniti već ga je prijavio policiji ostalo u pokušaju.

12. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 243. stavka 1. i 3, u svezi članka 34. KZ/11 za koje je oglašen krivim.

13. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

14. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio kaznenu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, njegovo korektno držanje pred sudom, da je u vrijeme počinjenja djela bio prekršajno neosuđivan, da je otac troje djece od kojih je jedno malodobno, da je djelo ostalo u pokušaju, dok je otegotno cijenio naknadnu prekršajnu osuđivanost koja je uslijedila nakon počinjenja ovog kaznenog djela zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 243. stavak 1. i 3. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

15. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o optuženom u dobi od 45 godina koji je kazneno neosuđivan, kako prije tako i nakon počinjenja djela od kojeg je proteklo gotovo 4 godine, kao i da u vrijeme počinjenja djela nije bio niti prekršajno kažnjavan, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje i ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 3 (tri) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

16. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25) nisu blaže za optuženog.

17. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, obzirom je isti nezaposlen i bez primanja, otac je troje djece od kojih je jedno malodobno i koje je dužan uzdržavati, tako da je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje i osoba koje je dužan uzdržavati, dok je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu nužnih izdatka oštećenika te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, a za koje troškove ne postoji mogućnost oslobođenja od plaćanja.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-1057/23

2. optuženi IB, [adresa] na [adresa]

3. braniteljica optuženog odvjetnica Tanja Vranjican

4. oštećeni ŠB, [adresa] – nakon pravomoćnosti

5. opunomoćenik oštećenika odvjetnik Matko Koprčina – nakon pravomoćnosti.