REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1739/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Đurđica Kos, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 30, kojeg zastupa punomoćnik Tihana Svetec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu u CHF i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1786/2024-2 od 23. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1328/2023-14 od 26. rujna 2024., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1786/2024- 2 od 23. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1328/2023-14 od 26. rujna 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tuženik je postavio četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Jesu li odredbe ugovora o kreditu, kojima se ugovara naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za osiguranje kredita u postotku od ugovorenog iznosa kredita te kojima se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita, protivne ili sukladne odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO)?
2. Ima li banka - davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO-a, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u fiksnom iznosu od iznosa ugovorenog kredita, odnosno u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita?
3. Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita ovlašten na iznos kredita obračunati naknadu za njegovu obradu i osiguranje sukladno svojoj odluci o naknadama, a kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 96. st. 1. i čl. 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?
4. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?".
2. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom.
3. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o naknadi za obradu zahtjeva za kredit i naknadi za osiguranje kredita ugovora o kreditu u CHF.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Naime, u odnosu na pravna pitanja u dijelu koje se odnose na naknadu za obradu kredita kao i naknade za obradu kreditnog zahtjeva u slučaju prijevremene ili djelomične otplate kredita, pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda poslovni broj broja Rev- 673/2023-2 od 13. veljače 2024., Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev-909/2022, Rev-965/2021, Rev-24/2021, Rev-1407/2021, Rev-887/2022, a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
8. Postavljena pravna pitanja u dijelu koje se odnosi na naknadu za osiguranje kredita, tuženik uopće nije naznačio usporedivu praksu koja bi bila u suprotnosti s pobijanom odlukom. Naime, odluke Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-311/18, Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-464/19 i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-86/18 odnose se na ništetnost naknade za prijevremenu otplatu kredita, a odluka Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1215/20 odnosi se na naknadu za obradu kredita.
9. S obzirom da prema ocjeni ovog suda postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
10. Na temelju dokumentacije dostavljene uz prijedlog za dopuštenje revizije proizlazi da tuženik nije iscrpio dopušteni pravni put u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
