REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3461/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Novigrada, OIB 53785741678, Novigrad, Veliki trg 1, zastupanog po punomoćniku Dubravku Žicu, odvjetniku u Novigradu, protiv I. tuženika PINESTA NEPREMIČNINE upravljanje z nepremičninami d.o.o., OIB 09836105280, Republika Slovenija, Kranj, Stritarjeva 8, zastupanog po punomoćniku Tonku Braliću, odvjetniku u Novigradu, II. tuženika Zavoda za zdravstveno zavarovanje, Republika Slovenija, Ljubljana, Miklošičeva cesta 24, zastupanog po punomoćniku mr. sc. Slaviši Peroviću, odvjetniku u Zagrebu, III. tuženika PINESTA turizem in gostinstvo d.o.o., OIB 18872557410, Republika Slovenija, Kranj, Stritarjeva 8, zastupanog po punomoćniku Tonku Braliću, odvjetniku u Novigradu, i IV. tuženika D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o., OIB 98945217169, Republika Slovenija, Ljubljana, Dunajska 169, zastupanog po punomoćniku Stjepanu Loviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-782/2024-3 od 5. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P- 937/2023-64 od 25. travnja 2024., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbijaju se zahtjevi I-IV. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-782/2024-3 od 5. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-937/2023-64 od 25. travnja 2024., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Da li se, u parnici po tužbi glavnog miješanja protiv četiri tuženika u kojoj je postavljen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom nekretnina, radnja tužitelja, kojom zbog promjena tijekom toga postupka, precizira tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev za trpljenje upisa prava vlasništva tužitelja i predaju u posjed nekretnina tužitelju, na način da trpljenje upisa i predaju u posjed nekretnine traži od treće tuženika umjesto prvo tuženika, kvalificira kao subjektivna preinaka tužbe po čl. 192.st. 1. ZPP, ili je to usklađenje tužbenog zahtjeva s promjenama zemljišnoknjižnog stanja do kojih je došlo tijekom trajanja ovog postupka?, 2. Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a ako ne obrazloži odluku kojom utvrđuje da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje o stjecanju prava vlasništva nekretnina, pri tome ne ocjenjujući predložene dokaze na tu okolnost i ne obrazlažući razloge odbijanja zahtjeva tužitelja?, 3. Da li je u slučaju da u parnici Grada Novigrada protiv tuženika slovenskih pravnih osoba koje tvrde da su stekle samovlasništvo nekretnina bivših slovenskih radničkih odmarališta u Republici Hrvatskoj, a ne predlažu dokaze iz kojih bi se utvrdilo da upravo oni imaju pravo na uložena sredstva u te nekretnine, ima primijeniti odredba čl.2. st. 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (NN 15/99), temeljem koje bi odredbe Grad Novigrad stekao samovlasništvo tih nekretnina jer ih je njegov prednik dao na korištenje slovenskim poduzećima bez naknade, a ne odredba čl.2. st.3. toga Ugovora koja određuje stjecanje suvlasništva na tim nekretninama zajedničkim ulaganjem?,
4. Da li su protivno odredbi čl. 155. ZPP-a sudovi priznali parnične troškove tuženicima uz činjenicu da su im priznati zatraženi parnični troškovi koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, a njihovi navodi u podnescima i na ročištima nemaju veze s odlukom sudova o meritumu?".
1.1. I.-IV. tuženici u odgovorima na prijedlog za dopuštenje revizije protive se tom prijedlogu. Zahtijevaju naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod brojem 1. ocijenjeno je da ne postoje razlozi važnosti tog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se tužitelj u tom pravcu poziva tek na okolnost da o navedenom pravnom pitanju ne postoji praksa ovog revizijskog suda, a niti praksa nižestupanjskih sudova, ovdje je tek za ukazati na sljedeće. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa ni revizijskog, a niti nižestupanjskih sudova, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što je odgovor na to pitanje sadržan u jasnim i potpunim zakonskim odredbama. Zapravo, kroz ovo pitanje tužitelj želi da ovaj revizijski sud ispita pravilnost i zakonitost konkretnih sudskih odluka u smislu postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
2.3. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 3. nije važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što se to pravno pitanje zasniva na činjeničnim i postupovnopravnim pretpostavkama drugačijim od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova i drugačijim od konkretnih postupovnopravnih pozicija stranaka u ovom konkretnom slučaju. K tome, to pravno pitanje nije niti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se to pravno pitanje odnosi isključivo na okolnosti konkretnog slučaja.
2.4. Niti pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 4. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što se i to pravno pitanje odnosi isključivo na okolnosti konkretnog slučaja. K tome, to pravno pitanje je i za ovaj konkretan slučaj nedovoljno određeno. Konačno, to pravno pitanje nije važno niti za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što nižestupanjski sudovi pri odlučivanju o zahtjevima tuženika za naknadu parničnog troška nisu niti izrazili pravno shvaćanje da pri donošenju takve odluke nije potrebno razmotriti koji su parnični troškovi bili potrebni, a koji ne.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.
4. Zahtjevi I.-IV. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijeni su na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da te radnje u postupku nisu bile od utjecaja za donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. II. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
