Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2514/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T SK E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJ, iz [adresa], ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice Ecija Kuljiš Bajić i Meri Blaslov Pavasović, odvjetnice u Splitu, protiv tuženika: DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. FJL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], F. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VI. HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VII. PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VIII. OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], IX. RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici I., II., III., IV., V., VI., VII. i VIII.) zastupani po punomoćniku Marini Matković, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja i I. do VIII. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1207/2023-31 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1207/2023-31 od 28. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem da pismeno proglašeno dana 13. lipnja 2014. g. po javnom bilježniku Daliboru Pavloviću iz Splita kao vlastoručna oporuka pok. DJL od 12. prosinca 2013. g. nije pravno valjano i ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1207/2023-31 od 28. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem da u ostavinu pok. ostaviteljice DJL ne ulazi ½ vlasništva nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuće, Kroz Smdečac od 19-29, ukupne površine 1779 m², z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] i to 28. ETAŽA: 0/01 stan na IV. katu označen brojem 15, površine 70,71 m² koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, [adresa] jer je u tom dijelu bračna stečevina pravnog prednika tužitelja TJ, pok. D te da se ovlašćuje tužitelj temeljem presude u zemljišnim knjigama tog suda zatražiti i postići uknjižbu svog suvlasničkog dijela za ½ na svoje ime i uz istovremeno brisanje ½ suvlasničkog dijela s imena prednice tuženika DJL.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1207/2023-31 od 28. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem da u ostavinu pok. ostaviteljice DJL ne ulazi ½ svih pokretnina smještenih u stanu u [adresa] na adresi [adresa], na IV. katu, stan broj 15 i ½ novčanih sredstava koja kod Imex banke d.d. Split glase na ime pok. ostaviteljice DJL na računima broj: 738-0001- 7380012981 i 738-0001-7380014317 kao i novac na štednoj knjižici broj [broj štedne knjižice] jer su predmetne pokretnine u tom dijelu bračna stečevina pravnog prednika tužitelja TJ te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1207/2023-31 od 28. veljače 2025. u točki III. izreke i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I. do VIII. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj P-1207/23-31 od 28. veljače 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''1.Utvrđuje se da pismeno proglašeno dana 13. lipnja 2014. g. po javnom bilježniku Daliboru Pavloviću iz Splita kao vlastoručna oporuka pok. DJL od 12. prosinca 2013. g. nije pravno valjano i ne proizvodi nikakve pravne učinke.
2.Utvrđuje se da u ostavinu pok. ostaviteljice DJL ne ulazi ½ vlasništva nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuće, Kroz Smdečac od 19-29, ukupne površine 1779 m², z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] i to 28. ETAŽA: 0/01 stan na IV. katu označen brojem 15, površine 70,71 m² koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, [adresa] jer je u tom dijelu bračna stečevina pravnog prednika tužitelja TJ, pok. D te se ovlašćuje tužitelj temeljem presude u zemljišnim knjigama ovog suda zatražiti i postići uknjižbu svog suvlasničkog dijela za ½ na svoje ime i uz istovremeno brisanje ½ suvlasničkog dijela s imena prednice tuženika DJL.
3.Utvrđuje se da u ostavinu pok. ostaviteljice DJL ne ulazi ½ svih pokretnina smještenih u stanu u [adresa] na adresi [adresa], na IV. katu, stan broj 15 i ½ novčanih sredstava koja kod Imex banke d.d. Split glase na ime pok. ostaviteljice DJL na računima broj: [broj računa] kao i novac na štednoj knjižici broj [broj štedne knjižice] jer su predmetne pokretnine u tom dijelu bračna stečevina pravnog prednika tužitelja TJ.''.
Nadalje istom odlukom riješeno je da se ne dopušta preinaka tužbe izvršena u podnesku tužitelja od 25. listopada 2024. g. kojim je tužitelj zatražio izdvajanje iz ostavine pok. ostaviteljice DJL s osnova bračne stečevine prednika tužitelja-oca pok. TJ ½ nekretnine-stana koji je predmet postupka, izdvajanje iz ostavine ½ svih pokretnina koje se nalaze u stanu i izdvajanje iz ostavine ½ novčanih sredstava položenih kod Imex banke d.d. Split koje glase na ime ostaviteljice (točka I. izreke rješenja), odbačen je kao nedopušten prijedlog I. do VIII. tuženika za donošenjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine-stana koji je predmet postupka te nalaganje SJ iseliti iz predmetnog stana (točka II. izreke rješenja), te je naloženo tužitelju u roku od 15 dana isplatiti I. do VIII. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 4.406,25 EUR (točka III. izreke rješenja).
2. Protiv citirane presude u cijelosti te protiv točke III. izreke rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se prvostupanjska presuda i rješenje preinače u pobijanom dijelu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju uvećano i za trošak žalbe, podredno navedenu presudu i rješenje predlaže ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Za sastav žalbe i na ime troška pristojbe na žalbu zahtijeva iznos od 356,00 EUR.
3. Protiv točke III. izreke rješenja u poglede odluke o troškovima parničnog postupka žalbu se izjavili I. do VIII. tuženici zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a sa prijedlogom da se odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke rješenje preinači na način da se tuženicima dosudi daljnji trošak postupka od 1.781,25 EUR, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 375,00 EUR.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba I. do VIII. tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da vlastoručna oporuka pok. DJL od 12. prosinca 2013. proglašena dana 13. lipnja 2014. nije pravno valjana i ne proizvodi pravne učinke te nadalje na utvrđenje da u ostavinu pokojne ostaviteljice ne ulazi ½ trosobnog stana na IV. katu površine 70,71 m2 u Splitu, Kroz Smrdečec 23, ½ svih pokretnina smještenih u tom stanu te ½ novčanih sredstva na dva računa koja glase na ime pokojne ostaviteljice kod Imex banke d.d. i na jednoj štednoj knjižici, jer su u tom dijelu bračna stečevina pravnog prednika tužitelja TJ. Dakle sporna je valjanost oporuke i sastav ostavine.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je ostavinski postupak vođen nakon smrti pok. DJL rješenjem suda od 9. prosinca 2014. prekinut te je njezin suprug ŽJ upućen pokrenuti parnicu protiv oporučnih nasljednika radi utvrđenja da nije pravno valjana vlastoručna oporuka ostaviteljice DJL datirana 12. prosinca 2013. i radi utvrđenja da u ostavinu ostaviteljice ne ulazi jedna polovina imovine koja se vodi na ime ostaviteljice, jer je u tom dijelu bračna stečevina TJ. Iz obrazloženja tog rješenja o prekidu postupka, a i tijeka ostavinskog postupka proizlazi da je suprug ostaviteljice TJ osporio valjanost oporuke iz razloga što smatra da je ista falsifikat, dok u ovom postupku (u činjeničnim navodima tužbe) nadalje tvrdi i da je oporuka nastala isključivo kao rezultat psihičke prisile od strane nećaka ostaviteljice, ovdje II. tuženika zbog čega da pokojna nije bila u stanju vladati svojom voljom niti shvatiti značenje svog očitovanja i njezine posljedice budući je nedugo prije sastavljanja oporuke doživjela moždani udar i još se liječila.
7. Dakle razvidno je da su u ostavinskom postupku bile sporne činjenice o kojim ovisi nasljedno pravo, a i činjenice o kojima ovisi sastav ostavine pa je sukladno odredbama čl. 222. st. 1. i 2. toč. 1. te čl. 224. st. 1. toč. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15. i 14/19. - dalje ZN), prvostupanjski sud prekinuo ostavinski postupak i na parnicu uputio supruga pokojne ostaviteljice.
8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev na utvrđenje vlastoručne oporuke ostaviteljice ništavom stoga, što je, a prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka za rukopise Ljerke Zdunić zaključio da se ne radi o falsifikatu već da je oporuku sastavila i potpisala pok. DJL, te stoga što je medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jasminki Šartić utvrđeno da je pokojna oporučiteljica za vrijeme sastava sporne oporuke bila sposobna za rasuđivanje odnosno oporučno sposobna. Nadalje sud prvog stupnja ukazuje da o tome je li oporuka rezultat pritiska II. tuženika na oporučiteljicu i da ne predstavlja njenu pravu volju nije u ovaj parnici raspravljao, jer se radi o ukazivanju na postojanje mane volje, koja bi oporuku mogla činiti pobojnom.
9. Za navedena činjenična utvrđenja i zaključke sud je naveo valjane, i uvjerljive razloge, koji imaju podlogu u rezultatima provedenog postupka, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, i koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.
10. Prije svega valja reći da je sud pri donošenju odluke ograničen postavljenim tužbenim zahtjevom te iznijetim činjenicama i predloženim dokazima zbog čega se predmetni zahtjev odnosi isključivo na valjanost oporuke u smislu odredbe čl. 26. st. 2. u svezi odredbe čl. 30. st. 1. ZN-a, dok motivi ostaviteljice za sastavljanje oporuke, ne utječu na njezinu valjanost u smislu navedenih odredbi ZN-a.
11. Tužitelj sada u žalbi iznosi nove činjenice, osporavajući valjanost oporuke jer da je oporučiteljica od strane II. tuženika dovedena u zabludu i da je sačinila izjavu koju i nije htjela nazvati oporukom, držeći da se radi o izjavi koja će služiti samo II. tuženiku i sve kako bi se oslobodila njegovog pritiska. Ovi žalbeni navodi tužitelja predstavljaju nove činjenice, koju prema odredbi čl. 352. st. 1.ZPP-a stranke ne mogu po prvi puta isticati tek u žalbi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.
12.1. Kako je oporuka jednostrana izjava volje, dakle jednostrani pravni posao ništetnost se može tražiti zbog nedostataka valjanosti oporuke propisane ZN-om.
12.2. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZN-a valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.
12.3. Sukladno odredbi čl. 30. st. 1. ZN-a vlastoručna oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao.
12.4. Prema odredbi čl. 26. st. 2. ZN-a oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.
12.5. Prema odredbi čl. 27. ZN-a oporuka će se na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.
13. Nalazom i mišljenjem vještaka Ljerke Zdunić utvrđeno je da je sporna oporuka ispisana i potpisana rukom jednog (istog) skriptora te da je skriptor spornog potpisa oporučiteljice vrlo vjerojatno pok. DJL. Vještak ističe da je nakon detaljne stereomikroskopske analize spornog rukopisa nije uočila tragove koji bi upućivali na mogućnost da je netko pokušao krivotvoriti rukopis oporučiteljice već da je oporuka u cijelosti ispisana rukom jednog (istog ) skriptora, a da nakon detaljne analize spornog potpisa nije utvrdila tragove koji bi upućivali na mogućnost da je potpis krivotvoren imitiranjem poznatog uzora, a da je mišljenje dano u stupnju vjerojatnosti jer nisu dostavljeni potpisi iz vremena kad je oporuka sačinjena već iz 1992., 2002. i 2003.
14. Nadalje nalazom i mišljenjem vještaka dr. Jasminke Šarić je utvrđeno da je oporučiteljica u vrijeme sastava sporne oporuke bila sposobna za rasuđivanje odnosno oporučno sposobna jer u medicinskoj dokumentaciji koju je analizirala nije pronašla niti jedan razlog koji bi ukazivao na suprotno.
15. Pravilno je prvostupanjski sud, a ocjenjujući nalaze grafološkog i medicinskog vještačenja utvrdio da je predmetna oporuka pisana rukom pokojne oporučiteljice te da je ona u vrijeme sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje, a budući su i prema ocijeni ovog suda vještaci jasno, razumljivo i u skladu sa pravilima struke iznijeli svoje nalaze i mišljenja.
16. Polazeći od navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 26. st. 2. ZN-a jer tužitelj nije dokazao da oporučiteljica DJL u trenutku sastavljanja predmetne oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje i sastavljanje oporuke, kao što nije dokazao da predmetna oporuka nije sastavljena u skladu s odredbom čl. 30. st. 1. ZN-a.
17.1. Nagovor (ili poticaj) na poduzimanje određene radnje pa tako i sastavljanje oporuke, nema pravno relevantno značenje na valjanost oporuke.
17.2. Kod psihičke prinude radi se o pritisku na volju onoga koji daje izjavu (oporuku) izazivanjem straha od buduće opasnosti koja će se dogoditi njemu ili trećoj osobi. Strah se pak smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane (ovdje onoga koji daje izjavu) ili treće osobe (čl. 279. ZOO).
17.3. Analizirajući sadržaj izjave II. tuženika (list 40-41 spisa) u korelaciji sa sadržajem predmetne oporuke, ovaj sud ništa ne navodi na zaključak da bi oporučiteljica na pravljenje oporuke bila natjerana takvom prijetnjom ili silom II. tuženika koja bi kod nje mogla izazvati strah od buduće opasnosti koja bi se mogla dogoditi njoj ili nekom trećem, a pri čemu je utvrđeno da je u trenutku sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje.
18. Dakle, u konkretnom slučaju utvrđeno je da predmetna oporuka ispunjava sve zakonom predviđene pretpostavke za valjanost i oblik oporuke, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja o valjanosti oporuke.
19. U odnosu na zahtjev za utvrđenjem da u ostavinu pokojne DJL ne ulazi ½ dijela njene imovine sud prvog stupnja polazeći od činjenica da je pokojna stanarsko pravo na predmetnom stanu stekla u vrijeme kad je bila udovica, prije zaključenja novog braka sa pravnim prednikom tužitelja, da je stan na korištenje dobila u zamjenu za vlasništvo dijela kuće na [adresa] koja je bila predviđena za rušenje, dakle kao protuvrijednost njezine posebne imovine utvrđuje da se i stan na kojem je stanarsko pravo stečeno ima smatrati njezinom posebnom imovinom. Nadalje smatra sve da se i radilo o stjecanju stanarskog prava bračnih drugova koji su u trenutku stjecanja živjeli zajedno, pokojni prednik tužitelja je u trenutku useljenja u predmetni stan imao u vlasništvu drugi stan slijedom čega se radilo o osobi koja stanarsko pravo na predmetnom stanu nije mogla niti steći, a to prema odredbi čl. 61. i 62. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine 51/85 i 42/86).
20.1. U konkretnom slučaju u ocjeni pitanja predstavlja li određena imovina bračnu tečevinu, obzirom na vrijeme stjecanja valja poći od odredbi u sporno vrijeme važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima. ("Narodne novine" br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - službeni pročišćeni tekst, 59/90., 25/94., 162/98, dalje: ZBPO).
20.2. Odredbom čl. 277. ZBPO-a bilo je propisano kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Iz navedenog slijedi da su bitna obilježja bračne stečevine da je stečena radom ili potječe iz imovine stečene radom te da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice.
21. Prema pravnom shvaćanju VSRH izraženom u mnogim odlukama stanarsko pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva na stanu.
22. Među strankama nije sporno da je pokojna DJL predmetni stan dobila na korištenje kao naknadu za ekspropriranu imovinu - ½ suvlasničkog dijela kuće na [adresa] negdje sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, stoga primjenom tada važećeg Zakona o eksproprijaciji ( "Službeni list FNRJ" br. 12/57., 53/62., "Službeni list SFRJ" br. 13/65., 5/68., 7/68., 11/68. - službeni pročišćeni tekst, 30/68., 32/70., "Narodne novine" br. 52/71., 10/78.) koji je bio na snazi do 22.3.1978.
23. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" br. 27/91., 54/91., 6/92., 8/92., 8/92., 33/92., 43/92. - službeni pročišćeni tekst, 46/92., 49/92., 69/92., 87/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 76/96., 111/96., 11/97., 103/97., 68/98., 163/98., 22/99., 96/99., 120/00., 94/01., 78/02., 113/02, dalje: Zakon o prodaji stanova) propisani su između ostalog uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo pa je tako pokojna DJL kao nositelj stanarskog prava na stanu predmetni stan i otkupila 8. rujna 1992.
24. Po stavu ovog suda ono što je odlučno je činjenica da je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno prije bračne zajednice pokojne i prednika tužitelja, koji su brak zaključili 1986.g., kao i činjenica da temelj stjecanja predmetnog stana nije rad, već naknada za ekspropriranu imovinu – obiteljsku kuću koje je pokojna DJL bila suvlasnica u ½ dijela.
25. Stoga u toj situaciji kada je stanarsko pravo na predmetnom stanu pokojna DJL stekla prije zaključenja braka sa prednikom tužitelja i to po drugoj osnovi, po osnovi naknade za ekspropriranu imovinu, koji je kasnije otkupila, i po stavu ovog suda njezino pravo na otkup predmetnog stana nije imovinsko pravo kojeg su stranke zajedno ostvarile za trajanja bračne zajednice i stoga ne predstavlja bračnu stečevinu pokojne i prednika tužitelja, već njezinu posebnu imovinu u smislu odredbe čl. 278. st. 2. ZBPO-a, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, unatoč tome što je taj stan pokojna DJL otkupila za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno kada su se stekli uvjeti za otkup stana stupanjem na snagu Zakona o prodaji stanova. Eventualni doprinos novčanim sredstvima prednika tužitelja za kupnju tog stana, ne daje tužitelju pravo na stvarno pravni zahtjev, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
26. Nadalje, a ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na dio zahtjeva za utvrđenjem da ½ svih pokretnina u stanu i sredstva na računima i knjižici ne ulazi u ostavinu ovaj sud je ocijenio osnovanim pozivanje tužitelja na žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP-a, što je za posljedicu imalo i povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istog Zakona na koju povredu sadržajno ukazuje tužitelj. Naime presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer sud prvoga stupnja ne daje razloge o odlučnim činjenicama, a zbog čega nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na ovaj dio zahtjeva.
27. Osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio ocijeniti iskaze svjedoka BJ, ĐJ i SJ iako je proveo dokaz njihovim saslušanjem na sporne okolnosti.
28. Sud je ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud prvog stupnja nije tako postupio budući za izvedene dokaze saslušanjem prednika tužitelja, sada pokojnog TJ, supruga ostaviteljica, II., IV. i VI. tuženika nije dao niti uvjerljive niti logične zaključke koji bi imali pravnu i činjeničnu utemeljenost za pobijanu odluku pri tome u potpunosti propustivši ocijeniti iskaze saslušanih svjedoka BJ, ĐJ i SJ.
29. Sud prvog stupnja ocjenjujući iskaze prednika tužitelja te IV. i VI. tuženika zaključuje da je pokojna ostaviteljica novcem koji je primila nakon dodjele stana na korištenje (prethodno prihvativši iskaz VI. tuženika da je uz stan na korištenje na ime naknade za ekspropriranu nekretninu primila i naknadu od 100.000 DEM), taj stan u cijelosti opremila te da se pokretnine u stanu imaju smatrati njezinom posebnom imovinom, te nadalje da je svojim gospodarenjem i štedljivošću sačuvala glavnicu koju je primila na ime suvlasništva kuće u [adresa] te je i oplodila pripisivanjem kamata radi oročavanja.
30. Ovdje valja imati na umu da je brak prednika tužiteljice i ostaviteljice trajao punih 28 godina, od 1986. do njezine smrti 2014. Za imovinu koja je stečena do 30. lipnja 1999. u režimu primjene ZBPO-a potrebno je utvrđivati različite doprinose u stjecanju bračne stečevine. Za imovinu pak stečenu nakon 30. lipnja 1999. kada je prestao važiti ZBPO suvlasništvo bračne stečevine u jednakim dijelovima, imajući na umu odredbu čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15., 103/15) koja propisuju da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili, predstavlja neoborivu zakonsku pretpostavku, nakon koje se u sudskom postupku više ne utvrđuju doprinosi bračnih drugova u stjecanju bračne stečevine.
31. Sud prvog stupnja ne daje valjane i logične razloge o tome zašto smatra da je pokojna na ime naknade za ekspropriranu nekretninu primila 100.000 DEM, a polazeći upravo od te činjenice nadalje utvrđuje da je opremila u potpunosti stan i zadržala na štednji pozamašni novčani iznos (46.993,77 EUR), što je sve stoga njena posebna imovina. Iako su saslušane stranke iskazivale o primanjima bračnih drugova, a u tužbi je predložena pribiva podatka od HZMO o visini mirovine, ovi podaci nisu pribavljeni, kao što nije utvrđeno vrijeme stjecanja iznosa od 46.993,77 EUR.
32. Rezimirajući navedeno, prvostupanjski sud nije na nedvojben način utvrdio ovdje sporne pravno relevantne činjenice, propustio je kritički ocijeniti iskaze svih saslušanih svjedoka i stranaka te nije dao logične i uvjerljive razloge na temelju kojih dokaza je utvrdio u ovom postupku sporne činjenice, tj. predstavljaju li pokretnine u stanu (ili neke od njih) kao i novčana sredstva na računima i štednoj knjižici bračnu stečevinu prednika tužitelja i ostaviteljice, radi li se o imovini koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, kao i vrijeme stjecanja istih, a potonje obzirom na gore navedenu zakonsku regulativu u pogledu imovine bračnih drugova obzirom na vrijeme stjecanja.
33. Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude, odnosno temeljem odredbe čl. 369. st.1. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
34. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, razmotrit će ostale žalbene navode tuženika, te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.
35. Budući da je ukidanjem odluke o glavnoj stvari uspjeh stranaka u sporu za sada neizvjestan to je trebalo ukinuti i odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I. do VIII. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
36. Kako je odluka suda prvog stupnja djelomično ukinuta i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. da se o troškovima nastalima u povodu pravnoga lijeka odluči u konačnoj odluci (točka II. izreke ovog rješenja).
U Zagrebu 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
