REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1543/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Mirjane Magud, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, za Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, protiv tuženika UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-972/2024-3 od 6. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-340/2021-16 od 4. listopada 2024., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
II Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-972/2024-3 od 6. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-340/2021-16 od 4. listopada 2024., i to pozivajući se na odredbu čl. 385.a. st. 1. alineja druga Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), navodeći da se radi o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti kao nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije, podredno isti odbiti, uz naknadu mu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. ZPP, prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pitanje "je li moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u vlasništvu zemljišne zajednice i na kojima je potom bilo upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske, odnosno koje pretpostavke moraju biti ispunjene za stjecanje toga prava?" nije važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni obzirom je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
3.1. To stoga što je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile imovina zemljišne zajednice ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u odluci broj Rev-1355/2021-2 od 17. prosinca 2024., a koje glasi:
"Moguće je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u vlasništvu zemljišne zajednice i na kojima je bilo potom upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama na kojima je bilo upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske, samostalni posjednik nekretnine može steći pravo vlasništva ako je kao samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed bio zakonit, istinit i pošten, te je istu samostalno posjedovao protekom 20 godina ili ako je njegov posjed bio barem pošten kada je nekretninu samostalno posjedovao protekom 40 godina.". Na navedeno pravno shvaćanje pozivaju se i odluke ovoga suda broj Rev-82/2024-2 od 21. siječnja 2025. i Rev- 15/2023-2 od 19. veljače 2025.
4. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tuženik dokazao da je osobno i preko svojeg prednika u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih čestica preko četrdeset godina, da su pošteni posjednici te da je njihov posjed zakonit i istinit, odnosno da je tuženik na temelju odredbe čl. 159. st. 2. u vezi st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP), a u svakom slučaju i na temelju odredbe čl. 159. st. 3. u vezi st. 4. ZVDSP, stekao dosjelošću pravo vlasništva predmetnih nekretnina, slijedom čega su, primjenom navedenih zakonskih odredbi i pozivajući se na recentnu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018.) i presude Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Gashi protiv Hrvatske) ocijenili zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
5. Slijedom navedenog, obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I.
6. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
