Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-75/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvar tužitelja HC, vlasnika turističke agencije Brod Tours iz Slavonskog Broda, Matije Mesića 60, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv I. tuženika LC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II. tuženika OC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III. tuženika RC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-180/2022-13 od 18. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-180/2022-13 od 18. listopada 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.657,33 EUR/12.487,14 kn[1] sa zatraženim zateznim kamatama i pod toč. II. izreke.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.785,66 EUR/13.454,08 kn sa zatraženim zateznim kamatama, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 1.785,66 EUR/13.454,08 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 523,29 EUR/3.942,70 kn od 15. veljače 2018. do isplate, a na iznos od 1.262,38 EUR/9.511,38 kn od 19. siječnja 2021. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 144,54 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici na ime regresa isplate iznos od 25.941,22 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 4.805,20 kn od 15. veljače 2018. do isplate, na iznos od 6.540,89 kn od 18. prosinca 2018. do isplate i na iznos od 14.595,22 kn od 19. siječnja 2021. do isplate toč. I. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu parničnog troška ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu troškova koje je kao vlasnik agencije platio zbog otkaza hotelskog smještaja tuženika temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-575/2017-13 od 15. veljače 2018. i troškova koje je platio u ovršnom postupku radi naplate toga potraživanja.

5. Između stranka nije sporno da su tuženici u turističkoj agenciji tužitelja Brod Tours zatražili smještaj u hotelu D-Resort Šibenik d.o.o. u razdoblju od 1. do 8. kolovoza. 2016. i da im je tužitelj nakon rezervacije smještaja u hotelu izdao vaučer za sedam polupansiona u tom hotelu u navedenom razdoblju. Nesporno je i da su tuženici proveli jednu noć u tom hotelu i da su drugi dan, 2.8.2016. napustili hotel ne plativši troškove usluge hotela, i da je hotel nakon otkaza agencijskog ugovora izdao tužitelju račun kojim od njega potražuje isplatu iznosa od 22.965,46 kn za cijelo ugovoreno razdoblje koje su tuženici trebali boraviti u hotelu, koji iznos je tužitelj odbio platiti.

6. Nadalje nije sporno da je zbog tih nepodmirenih troškova smještaja Dogi Marina hotel d.o.o. kao tužitelj vodio parnični postupak protiv tuženika HC (ovdje tužitelja) i da je presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Osijeku, broj Povrv-574/17-13 od 15. veljače 2018., naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) plati hotelu troškove hotelskog smještaja obitelji ŽC za jedan dan u iznosu od 3.942,70 kn i parnični trošak u iznosu od 862,50 kn (ukupno 4.805,20 kn), koje troškove je tužitelj odmah podmirio, te da je po žalbi Dogi Marina hotela d.o.o. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom broj Pž-2577/2018-3 od 16. siječnja 2020. djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i održano na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-549/17 od 17. rujna 2017. i u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 9.511,38 kn sa zateznim kamatama od 1. rujna 2016. do isplate i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.295,00 kn (ukupno 11.346,09 kn). Konačno, nije sporno da je u ovršnom postupku tužitelju prisilno ustegnut iznos 14.595,22 kn. Sporno je jesu li tuženici u obvezi vratiti tužitelju ukupno naplaćeni iznos od 25.942,22 kn sa zatraženim zateznim kamatama.

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio:

- da se u obrazloženju citiranih presuda trgovačkih sudova navodi da je između tužitelja kao vlasnika turističke agencije i Dogus Marina hoteli d.o.o. sklopljen agencijski ugovor o hotelskom smještaju, temeljem kojega je tužiteljeva agencija prihvatila dostavljenu ponudu hotela za dvije dvokrevetne sobe s doručkom i boravišnu pristojbu u korist tuženika za razdoblje od 1. do 8. kolovoza 2016., i da je tuženiku (ovdje tužitelju) naloženo da temeljem čl. 78., u vezi čl. 75. Posebnih uzanci u ugostiteljstvu („Narodne novine“, broj broj 15/95 – dalje u tekstu: Posebne uzance) plati iznos ugovorene cijene usluge za jednodnevni boravak i odštetu zbog otkaza ugovora o hotelskim uslugama u iznosu od ugovorene usluge za trodnevni boravak, odnosno 1.585,23 kn po osobi ili ukupno od 9.511,38 kn;

- da je tužitelj kao vlasnik turističke agencije na zahtjev 1. tuženika (koji je nastupao kao zakonski zastupnik svoje malodobne djece - ovdje 3. i 4. tuženika) i 2. tuženika osigurano tuženicima hotelski smještaj u dogovorenom periodu, za što im je izdao vaučer kao dokaz naručene usluge smještaja u hotelu;

- da su tuženici koristili uslugu smještaja u Dogus Matina hotelima d.o.o. u Šibeniku, jedan dan, te su drugi dan napustili hotel;

- da tužitelj nije sklopio s tuženicima pisani ugovor o organiziranju smještaja u hotelu ili putem drugog trajnog i razumljivog oblika i da kao organizator putovanja nije upoznao tuženike sa svim posljedicama sklapanja takvog ugovora i njegova raskida, niti je tuženicima za usluge smještaja u hotelu izdao račun.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji regresna obveza tuženika prema tužitelju, te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Tužitelj žalbom osporava pravilnost prvostupanjske presude navodeći da je suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda sklopio s tuženicima ugovor o turističkoj usluzi smještaja, jer im je sukladno čl. 65. Posebnih uzanci u ugostiteljstvu („Narodne novine“, broj 15/95 dalje u tekstu: Posebne uzance), za koje tvrdi da su u ovom postupku lex specialis, izdao turističku uputnicu (tzv. vaučer) s kojim su oni boravili u hotelu jedan dan, a potom drugi dan otkazali boravak u hotelu, te je njegova agencija morala platiti hotelu troškove proizišle iz korištenja hotela.

10. Prvenstveno tužitelju valja odgovoriti da se na njegov pravni odnos s tuženicima ne primjenjuju Posebne uzance u ugostiteljstvu kao lex specialis, jer je čl. 1. citiranih uzanci propisano da se ne primjenjuju na odnose iz ugovora o ugostiteljskim uslugama u gospodarstvu (što ovdje nije slučaj), dok se na odnose iz ostalih ugovora o ugostiteljskim uslugama ove uzance primjenjuju ako su ih stranke ugovorile ili ako iz okolnosti proizlazi da su htjele njihovu primjenu.

11. Kako između tužitelja kao agencije i tuženika nije sklopljen pisani ugovor o turističkoj usluzi smještaja, ne proizlazi da su stranke ugovorile njihovu primjenu, te se stoga one ne primjenjuju na ugovorni odnos stranaka, već se na prava i obveze ugovornih stranaka primjenjuju odredbe ZOO-a.

12. Odredbom čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. – dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o hotelskim uslugama su vrsta i opseg usluge te cijena i vrijeme korištenja usluge.

13. Prema čl. 249. ZOO volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave (st.1.). Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava. Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno (st. 3.).

14. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da između stranka nije bio sklopljen ugovor o organizaciji smještaja u hotelu, jer upravo iz izdanog vaučera, kao i iskaza samog 1. tuženika proizlazi da su on i sinovi u agenciji tužitelja, s kojom je do tada godinama uspješno poslovno surađivao prihvatili ponudu hotela koju je u njihovo ime zatražio tužitelj, da cijena smještaja nije bila upitna, da su i ranije ugovarali ljetovanje za tuženikovu obitelj na isti način bez potpisivanja pisanog ugovora i da je razlog otkazivanja hotelskog smještaja drugog dana boravka u hotelu bio taj što hotel nije imao svoju plažu, već je bila riječ o marini, a što su oni shvatili tek dolaskom u hotel.

15. Kako je nesporno da su tuženici koristili uslugu smještaja u Dogus Matina hotelima d.o.o. u Šibeniku samo jedan dan i zatim otkazali hotelski smještaj ne plativši nikakve troškove, te da je tužitelj čija agencija je naručila od hotela usluge smještaja za tuženike odbio platiti hotelu račun ispostavljen uslijed otkazivanja agencijskog ugovora, zbog čega je hotel vodio protiv tužitelja parnicu i ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine proizišle iz pravomoćne presude trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Osijeku, broj Povrv-574/17-13 od 15. veljače 2018., to su, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda tuženici u obvezi naknaditi tužitelju pravomoćno dosuđene iznose glavnice od 523,29 EUR/3.942,70 kn (s osnova jednodnevnog boravka u hotelu) i iznos od 1.262,38 EUR/9.511,38 kn (s osnova odštete u visini usluge za trodnevni boravak u hotelu), koje je tužiteljeva agencija, kao naručitelj usluga morala platiti hotelu zbog otkaza agencijskog ugovora i odlaska gostiju iz hotela prije ugovorenog vremena sukladno čl. 75. i 76. Posebnih uzanci (koje se primjenjuju na ugovorni odnos agencije i hotela) sa zateznim kamatama tekućim od izvršenog plaćanja hotelu od strane tužitelja, odnosno na iznos od 3.942,70 kn od 15. veljače 2018. do isplate, a na iznos od 9.511,38 kn od 19. siječnja 2021. do isplate.

16. Međutim, tužitelju ne pripadaju zatraženi i plaćeni parnični troškovi i troškovi ovršnog postupka, jer je riječ o troškovima koje je hotelu uzrokovao vođenjem parnice protiv njega kod trgovačkog suda zbog odbijanja plaćanja agencijskih troškova hotelu nakon otkaza hotelskog smještaja tuženika prije ugovorenog vremena boravka, koje je agencija sukladno čl. 75. i 76. Posebnih uzanci dužna platiti, kao i zbog ne postupanja po ovršnoj ispravi u paricijskom roku. Stoga je preostali dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 1.657,33 EUR/12.487,14 kn sa zatraženim zateznim kamatama pobijanom presudom pravilno odbijen kao neosnovan.

17. Slijedom iznijetih razloga žalbu tužitelja valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično odbiti kao neosnovanu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu regresnog iznosa od 12.487,14 kn sa zatraženim zateznim kamatama i pod toč. II. izreke, a djelomično preinačiti i naložiti tuženicima da tužitelju isplate iznos od 13.454,08 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

18. Kako je nakon preinačenja presude uspjeh stranaka podjednak, to je odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II prvostupanjske presude potvrđena.

19. Tužitelju je razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 51,86% priznat zatraženi trošak sastava žalbe uvećano za trošak Pdv-a od 25% u ukupnom iznosu od 144,54 EUR primjenom Tbr. 10./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23).

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš