Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-144/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Autotehnica Fleet Services d.o.o., OIB: 79307978677, Zagreb, Ul. grada Vukovara 274, zastupan po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5221/2020-32 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5221/2020-32 od 14. listopada 2024. u dijelu pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužitelja kao djelomično osnovane te se djelomično preinačava odluka o trošku sadržana u toč. II iste presude u pogledu iznosa od 187,50 eur i odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka za iznos od 187,50 eur (preko dosuđenih 1.562,50 eur,, do dosuđenih 1.750,00 eur doks e u preostalom dijelu (za iznos troška od 1.562,50 eur sa zateznom kamatom) kao djelomično neosnovane odbijaju žalbe tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5221/2020-32 od 14. listopada 2024. u tome dijelu pod toč. II.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.459,95 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. svibnja 2020. do isplate te troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate dok se pod II nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.750,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2024. do isplate

2. Protiv navedene presude žalbe po dva punomoćnika podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbe nisu osnovane u pogledu odluke o glavnoj stvari, dok su djelomično osnovane u pogledu sporedne tražbine s osnova troškova postupka.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji da je sa prednikom tuženika kao zakupoprimcem, 01. ožujka 2019., sklopio ugovor o zakupu predmetom kojeg je bio zakup zemljišta zk. č. br. 1665/1 upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za mjesečni iznos zakupa u visini 11.000,00 kuna, a koji ugovor su stranke suglasno raskinule 01. svibnja 2020. te tužitelj traži zakupninu za mjesec travanj, 2020.

6. Žalitelj osporava raskid ugovor s 01. ožujkom 2020. jer da je za sklapanje i raskid pravnog posla potrebna volja stranke, a tuženik nije dostavio Ugovor o raskidu sa svojim potpisom, te tužitelj nije znao niti je mogao znati volju tuženika. Poziv na raskid nije ni upućen od strane tuženika, već njegove supruge. U drugom Raskidu ugovora od 01. svibnja 2020. g. sadržan je i potpis tužitelja i zz tuženika. Navedeno, dodatno govori u prilog k tome da je volja tužitelja i više nego jasna; a to je raskid ugovora s danom 01. svibnja 2020. g. Navodi zz tuženog tijekom postupka da je Ugovor o zakupu raskinut danom 01. ožujka 2020. g, su neistiniti i činjenično neutemeljeni, jer nema nikakvog razloga ponovno raskidati isti i potpisivati raskid 01. svibnja 2020. g. Ugovor je sklopljen dana 01. ožujka 2019. g. Istina je da je tužitelj dana 13. travnja 2020. g. poslao tuženiku mail, a čiji je preslik tuženik dostavio uz Odgovor. Spornim email-om tužitelj traži od tuženika da potpiše raskid ugovora kako bi isti mogao proslijediti poreznoj upravi. Budući da tuženik nikada nije potpisao i poslao natrag predloženi raskid ugovora s naslovljenim datumom na dan 01. ožujka 2020. g., tužitelj je sastavio novi, naslovljen na datum 01. svibnja 2020. g., a kojega je tada tuženik potpisao. Sud dakle pogrešno utvrđuje da je 01. ožujka došlo do raskida ugovora, a iz raskida je vidljivo da ga tuženik nije potpisao. Kada bi to bila istina ne bi bilo razloga da potpiše raskid ugovora dana 01. svibnja 2020. g. Sud konačno neosnovano utvrđuje kako tužitelj nije navodio ni dokazivao je li tuženik bio u posjedu nekretnine koja je predmetom Ugovora o zakupu. Utvrđivanje takve činjenice nije ni od kakvog značaja za pravnu sudbinu postupka, jer je osnov svega činjenica da tuženika 01. svibnja 2020. g. potpisuje prestanak zakupa s tim istim danom.

7. Tužitelj dalje ističe kako su izostali razlozi za saslušanjem svjedoka BV, kao osobe koja ima neposredna i relevantna saznanja o predmetu ovog postupka,

8. Sud prvog stupnja pak u pobijanoj odluci pravilno ističe kako nije sporno sklapanje predmetnog Ugovora o zakupu, te je među strankama nedvojbeno zaključen isti ugovor u smislu odredbe čl. 519 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu ZOO- a) ali je sporan datum raskida Ugovora o zakupu zemljišta jer su stranke ugovorile zakup na rok od godine dana, počevši od 15. ožujka 2019. uz automatsko produženje istog, ukoliko niti jedna od stranaka ugovora, ugovor ne otkaže pisanim putem šezdeset dana prije isteka ugovora. Spisu prileže dva Raskida ugovora i to Raskid ugovora, potpisan po tužitelju prema kojem se ugovor raskida 01. ožujka 2020. te Raskid ugovora, potpisan po tužitelju i zz tuženiku kojim se ugovor raskida 01. svibnja 2020. Iz e-mail korespondencije od 13. travnja 2020., koji e-mail je supruga tužitelja ĆV uputila tuženiku, proizlazi kako je uz prilog predmetnog e-maila, tuženiku dostavljen raskid ugovora na potpis budući da tuženik nije tužitelju dostavio nikakav raskid.

9. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje kako stranke nisu ni tvrdile niti dokazivale da bi Ugovor o zakupu pisanim putem otkazali šezdeset dana prije isteka roka na koji je Ugovor sklopljen, odnosno do 15. siječnja 2020., to je predmetni Ugovor o zakupu sukladno odredbi čl. 7, protekom roka od godine dana na koji je bio sklopljen, automatski produžen za naredno razdoblje od godine dana, dakle do 15. ožujka 2021. a odredbom čl. 7 Ugovora o zakupu, stranke su ugovorile mogućnost raskida na način da samo jedna stranka otkaže predmetni ugovor pisanim putem, dakle ugovorile su mogućnost jednostranog raskida, te je Ugovor o zakupu raskinut sa 01. ožujka 2020. budući da tužitelj niti ne osporava da je potpisao Raskid ugovora kojim je raskinuo Ugovor o zakupu sa 01. ožujka 2020. kojem raskidu se tuženik niti ne protivi, pa se prema čl. 249 ZOO-a u vezi odredbe čl. 371 i čl. 547 sve ZOO-a, smatra da je Ugovor o zakupu raskinut sa 01. ožujka 2020. pa kako je sam tužitelj s tim datumom raskinuo ugovora, to nije ponovno mogao raskinut predmetni Ugovor i pa je neodlučna činjenica da je kasnije raskid potpisan sporazumno po obje stranke. Nije pri tome odlučan iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazao kako tuženik dva mjeseca nije platio ugovorenu mjesečnu zakupninu a tužitelj niti ne tvrdi da bi tuženik bio u posjedu zemljišta koje je bilo predmetom zakupa i nakon raskida, pa da bi se ovdje radilo o korištenju tuđe stvari iz čl. 1111 ZOO-a u vezi odredbe čl. 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 81/15 dalje u tekstu ZVDSP-a).

10. Dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka BV je bio prijedlog tuženika, kojeg je ovaj povukao na ročištu 03. svibnja 2022. a na ročištu na kojem je rasprava zaključena isti je odbijen kao dokazni prijedlog tuženika, te su stranke nakon toga predložile zaključenje glavne rasprave, pa se sada neosnovano tužitelj poziva na isti dokazni prijedlog odnosno neprovođenje ovog dokaza, kojeg ionako više nakon zaključenja prethodnog postupka kao vlastiti dokazni prijedlog nije niti mogao istaknuti.

11. Dakle, iz opisanih razloga pravilno je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu zakupnine za mjesec travanj 2020. jer tada stranke više nisu bile u ugovornom odnosu i nema osnove za isplatu zakupnine.

12. U pogledu pak troškova postupka, tužitelj neosnovano tvrdi da je tuženiku za ročište 15. studenog 2022. tuženiku moglo pripasti najviše 50% priznate vrijednosti, tj. na isto je ročište valjalo primijeniti odredbu Tbr. 9.2. tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 dalje u tekstu OT) jer se na istom raspravljalo samo o procesnim stvarima bez ulaženja u meritum spora i bez izvođenja ili predlaganja dokaza. Naime, tuženik je na isto ročištu ostao kod navoda odgovora na tužbu, pa je u svemu raspravljao o biti spora.

13. Dalje, za pristup na ročište od 26. veljače 2024. tuženiku moglo zakonito pripasti samo 25% priznate vrijednosti, tj. na isto je ročište valjalo primijeniti odredbu Tbr. 9.5. OT jer je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja je se tuženik nije želio upustiti u raspravljanje. doista na tom ročištu tuženik je predložio utvrđenje da je tužba povučena, ne želeći se upustiti u raspravljanje, a sud je za isto dosudio 200,00 eur, iako je moglo biti dosuđeno najviše 50 bodova, što i čini 25% pune tarife, pa je dakle tuženiku dosuđeno 150,00 eur više nego mu pripada, ili – trebalo je biti dosuđeno sveukupno 1.250,00 eur (a ne 1.400 eur) odnosno uvećano za PDV 1.562,50 eur (a ne 1.750,00 eur). Dakle, tužitelju je dosuđeno 187,50 eur više nego mu pripada, pa je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP i čl. 166. ZPP valjalo u tom pravcu preinačiti pobijanu odluku, a u svemu ostalome budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. i 155. ZPP, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke. Kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu, to je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić