Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2153/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Ani Posavči, odvjetnici iz Kutine, Kolodvorska 3/I, protiv tuženika DDM INVEST III AG, Švicarska, Baar, Schochenmuhlestrasse 4, OIB: 42497989050, zastupanog po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku iz Zagreba, Nikole Pavića 7, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-265/2020-29 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-265/2020-29 od 10. ožujka 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan Ugovor o namjenskom kreditu br. [broj kredita]. od 5. veljače 2009. godine zaključen između prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnica Osijek, Trg slobode 5, MB: 3013626, i tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita – založnog dužnika i DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovjeren kod Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem Ov-1851/09 kao i da je ništetan izvod iz poslovnih knjiga priložen u spisu Općinskog suda u Kutini br. Ovr- 418/2019 (ranije Ovr-2478/2018) u kojem tuženik DDM INVEST III AG, Švicarska, Baar, Schochenmuhlestrasse 4, OIB: 42497989050, navodi dugovanje u iznosu od 1.074.783,90 kuna prema dužniku FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. "Konačno, pod II nalaže se tužiteljima FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku DDM INVEST III AG, Švicarska, Baar, Schochenmuhlestrasse 4, OIB: 42497989050 solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 eura zajedno s kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio uvidom u ovršni spis Ovr-418/2019 (ranije Ovr-2478/2018 kako je u tom predmetu tuženik DDM INVEST III AG iz Švicarske pokrenuo ovrhu na nekretnini protiv ovršenice DČ iz [adresa] temeljem Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka dana 5. veljače 2009. godine pod brojem Ov1851/09 te je rješenje o ovrsi Ovr-2478/2018 30. listopada 2018. postalo pravomoćno a ovršenik DČ je uložila žalbu na ovo rješenje koja je odbijena odlukom Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr139/2020 od 6. travnja 2020. pri čemu sud nije uputio ovršenicu na parnicu za utvrđenje ovrhe nedopuštenom već je odlukom P-265/2020 od 15. srpnja 2021. odbačena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom III. kojom se traži utvrđenje da je nedopuštena ovrha na nekretninama koja se vodi kod Općinskog suda u Kutini pod brojem Ovr- 418/2019 tako da su kao predmet spora preostali zahtjevi pod točkama I. i II. tužbe.

6. U žalbi tužitelj ističe kako nije osnovano utvrđenje suda o nepostojanju pasivne legitimacije, jer da je Ugovor, čiju ništetnost tužitelji ističu, zaključen između Slavonske banke d.d. i tužitelja, pa da je sljednik Slavonske banke d.d., Addiko banka d.d. svoje potraživanje po ovom ugovoru prenijela na tuženika a tuženik nije bio stranka navedenog ugovora. Tužitelj tvrdi kako prema čl. 327. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje ZOO-a) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti te se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba dok upravo tražbina tuženika proizlazi iz Ugovora na čiju se ništetnost pozivaju tužitelji koji time imaju interes da se ovaj ugovor utvrdi ništetnim upravo prema tuženiku, koji po istom zahtjeva naplatu od tužitelja. Pri tome, čl. 84. ZOO-a određuje kako dužnik može isticati primatelju, ovdje tuženiku, sve prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju, tj. Addiko banci kao pravnom sljedniku Slavonske banke d.d. s kojom je sporni ugovor zaključen.

7. Ujedno, sud neosnovano tvrdi da tužitelji nisu dokazali po kojem osnovu bi predmetni ugovor bio ništetan i o kojim se odredbama radi iako su na te okolnosti predložili niz dokaza koje sud nije proveo niti je za to dao obrazloženje jer sud uopće nije utvrđivao, a na što su ukazivali tužitelji, o kojem se ranijem dugu radi, koliko on iznosi i po kojem ugovoru bi taj raniji dug nastao. Iz priložene specifikacije, sud bez provođenja financijskog vještačenja nije mogao utvrditi odlučne činjenice, a Addiko banka d.d. uopće nije dostavila ugovor o kreditu br. 25193084 koji je navodno zatvoren isplatom po spornom ugovoru od 05. veljače 2009., a niti su dostavljeni podaci koliko je iznosio dug po navedenoj partiji br. 25193084 u trenutku podizanja predmetnog ugovora. Tužitelji su predlagali da se podaci o navedenom kreditu pribave, ali sud ovaj podatak nije zatražio, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Iako je sud zatražio ugovor koji je 1. tužitelj sklopio sa tvrtkom Sviteks d.o.o. dana 08. travnja 2008., nije utvrdio kako je kupac, tj. Sviteks d.o.o. izvršio isplatu od 1.400.000,00 kuna u cijelosti u korist Slavonske banke d.d., kao prednika tuženika, a na ime podmirenja dugovanja tužitelja prema banci (nakon čega je i izbrisano založno pravo sa nekretnine tužitelja, što ne bi imalo smisla ukoliko dug ovom isplatom nije bio podmiren).

8. Tužitelji tvrde kako su time zatvoreni raniji dugovi tužitelja prema Slavonskoj banci (čl. 5. i 8. ugovora), pa je sud trebao provođenjem financijskog vještačenja najprije utvrditi da li je u vrijeme sklapanja spornog ugovora postojao dug prema predniku tuženika i u kojem iznosu. Navodna isplata na ime podmirenja ranijeg duga nije ničim obrazložena niti je Addiko banka d.d. dostavila podatke na koje su ukazivali tužitelji a tuženik i Addiko banka d.d. i danas vrše naplatu navodnih dugovanja u ovršnom postupku br. Ovr-418/19 i putem FINE temeljem zadužnice koju je potpisao 1. tužitelj. Konačno, iz predmetne specifikacije vidi se da se radi o prebacivanju novca sa jednog računa na isti taj račun, dok su potpisnici ovog ugovora dovedeni pred gotov čin, izvan radnog vremena te uz prijetnju da će u suprotnom ostati bez kuće. Kredit im je odobren iako tužitelji u to vrijeme, zbog ranijih dugovanja, uopće nisu bili kreditno sposobni što ukazuje na ništetnost takvog ugovora.

9. Temeljem provedenih dokaza pravilno je međutim sud prvog stupnja utvrdio kako nije sporno da je navedeni Ugovor o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od 5. veljače 2009. godine zaključen između Slavonske banke d.d. Osijek, MB: 3013626 i tužitelja FČ i DČ, te je ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem Ov1851/09 a pravni sljednik Slavonske banke d.d. je Addiko Bank d.d. Zagreb koji je 15. rujna 2017. godine sklopio ugovor s tuženikom o prijenosu sredstava osiguranja te je potonjim potvrđeno da je dana 30. lipnja 2017. godine sklopljen Ugovor o cesiji temeljem kojeg ugovora je Addiko Bank d.d. ustupio tuženiku svoju tražbinu prema tužiteljima iz navedenog ugovora o kreditu. Dakle, radi se o prijenosu tražbine a ne prijenosu ugovora te tuženik nije bio ugovorna strana ugovora o kreditu.

10. Sud temeljem navedenog pravilno utvrđuje kako tuženik DDM INVEST III AG nije bio ugovorna strana u navedenom ugovoru o kreditu broj [broj kredita] od 5. veljače 2009. godine te je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika osnovan, pri čemu tužitelji nisu dokazali temelj nevaljanosti pravnog posla. U vezi tvrdnji tužitelja da prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu nisu znali o čemu se radi, da nisu podnijeli zahtjev za kredit te da nisu pročitali navedeni ugovor pravilno sud utvrđuje kako su tužitelji nesporno potpisali ugovor i ovjerili ga kod javnog bilježnika, pri čemu i sami tvrde kako su i prije zaključenja ovog ugovora o kreditu iz 2009. godine bili u poslovnom odnosu sa Slavonskom bankom d.d. te su ostala dugovanja prema banci.

11. Sljednik bivše Slavonske bake d.d., Addiko Bank d.d. potvrđuje pri tome kako je ovaj predmetni ugovor iz 2009. godine zaključen s tužiteljima upravo stoga da bi se zatvorilo njihovo dugovanje po ranijem kreditu pa novac i nije isplaćen, nego je ovim kreditom iz 2009. godine zatvoreno ranije dugovanje što jasno proizlazi iz obavijesti Addiko Bank d.d. od 26. rujna 2022. prema kojoj je predmetni kredit broj [broj kredita] isplaćen za zatvaranje duga po partiji kredita 59193084, prema specifikaciji isplate kredita pa nije osnovana tvrdnja tužitelja kako isti nisu znali o čemu se radi prilikom potpisivanja ugovora o kreditu iz 2009. godine te da je banka navodno iskoristila njihovo nedovoljno iskustvo u ovim poslovima.

12. Pri tome valja naglasiti i to kako ukoliko tužitelji u pogledu nevaljanosti ovog pravnog posla upiru na postojanje bitne zablude ili koje druge mane volje u pogledu zaključenja ugovora, tada se eventualno može raditi o razlogu pobojnosti istog, a za pobojnost pravnog posla nužno je istaknuti konstitutivni zahtjev za poništaj istog, koji je ovdje izostao, pa sud sada nije ovlašten isto utvrđivati kao prethodno pitanje temeljem čl. 12. ZPP.

13. U pogledu pak tvrdnji o prividnom ugovoru, pravilno sud utvrđuje kako je tuženik dokazao da je ugovorom iz 2009. zatvoreno dugovanje tužitelja po ranijem kreditu pa nije dokazana činjenica da je iskorišteno teško financijsko stanje tužitelja prilikom zaključenja ovog ugovora jer tužitelji niti sami ne osporavaju činjenicu da je preostalo dugovanje prema banci iz ranijeg ugovora o kreditu. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako tužitelji nisu dokazali da postoje razlozi za ništetnost podnoseći predmetnu tužbu jedanaest godina nakon zaključenja takvog ugovora, a izostalo je i eventualno utuženje isplate novčanog iznosa iz Ugovora o kreditu iz 2009. pa pravilno sud zaključuje kako je neosnovana tvrdnja o nepoznavanju činjenice da je novčani iznos iz tog kredita iskorišten za zatvaranje ranijeg dugovanja prema Slavonskoj banci d.d.

14. Tužitelji u žalbi ne osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja u pogledu činjenice ovjere ugovora kod javnog bilježnika i odbijenog prijedloga za grafološko vještačenje, dok pravilno sud odbija i prijedlog za financijsko vještačenje pored utvrđene činjenice kako je iznos iz Ugovora o kreditu iz 2009. godine utrošen za zatvaranje već postojećeg ranijeg dugovanja tužitelja što proizlazi iz obavijesti Addiko banke koja je ranije citirana, pa za utvrđenje ove okolnosti nije bilo neophodno stručno znanje vještaka kako to tužitelji u žalbi tvrde.

15. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci te potvrditi njome pobijanu odluku.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić