Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3277/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HARDO Z iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, protiv prvo tuženika KOMUNELA d.o.o., [adresa], OIB. 06875741633, kojeg zastupaju punomoćnici Vedran Marcan i Livio Marcan, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Livio Marcan i Vedran Marcan u Umagu i drugo tuženika Grada Umaga-[adresa], OIB: 84097228497, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja i prvo tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pps-13/2024-50 od 23. svibnja 2025., dana 2. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pps-13/2024-50 od 23. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., IV. i V. izreke.

II. Odbija se žalba prvo tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pps-13/2024- 50 od 23. svibnja 2025. u dijelu pod točkom III. izreke u kojem prvo tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici trgovačko društvo KOMUNELA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 06875741633 i [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497, smetali tužitelja ZF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjedu jugozapadnog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da su dana 30. listopada 2020. god., radnici 1-vo tuženika KOMUNELA d.o.o. [adresa], po nalogu 2-go tuženika Grada Umaga u jugozapadnom dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvršili su iskop zemlje i njen odvoz u dužini od 16,5 metara, širine od 1,3 do 1,7 metara i dubine od 1,1 do 1,3 metara i time su tuženici smetali tužitelja ZF'a, iz [adresa], Austrija u posjedu spomenutog jugozapadnog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženicima KOMUNELA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 06875741633 i [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497, uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku prije smetanja na način da su dužni odmah, a najkasnije u roku od 8 (osam) dana izvršiti dovoz i postavljanje zemlje u jugozapadnom dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u dužini od 16,5 metara, širine od 1,3 do 1,7 metara i dubine od 1,1 do 1,3 metara, tj. u stanje kako je to bilo prije izvršenog čina smetanja, te se tuženicima KOMUNELA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 06875741633 i [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497, zabranjuje takvo ili slično smetanje tužiteljevog posjeda dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ubuduće".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku KOMUNELA d.o.o. [adresa] troškove postupka isplatom 625,00 (šestodvadesetpet) eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 23. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev I. tuženika za naknadu troškova postupka.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku Gradu Umagu troškove postupka isplatom 42,00 (četrdesetdva) eura u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti."

2. Protiv navedenoga rješenja u dijelu pod točkom I., II., IV. i V. izreke žalbu podnosi tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 381. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijani dio rješenja u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijani dio rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Prvo tuženik se žali protiv dijela rješenja u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

4. Žalbe tužitelja i prvo tuženika nisu osnovane.

5. U odnosu na žalbu tužitelja:

Žalitelj u žalbi navodi da je pogrešna odluka suda prvog stupnja kada je odustao od saslušanja tužitelja, smatrajući da je "po punomoćniku naveo da se nalazi na liječenju, a kako se nalazio u zdravstvenoj ustanovi nije ni bio u mogućnosti dostaviti liječničku dokumentaciju i stoga se ne može raditi o neopravdanom izostanku tužitelja" .

5.1. Valja primijetiti da je tužitelj po punomoćniku obavijestio sud podneskom od 26. travnja 2024. da "zbog svog zdravstvenog stanja, tj. viroze i srčanih tegoba, nije u mogućnosti doputovati iz Republike Austrije" za saslušanje na očevidu određenom za 28. lipnja 2024. Sud je odmah pozvao tuženike na očitovanje te su tuženi prihvatili odgodu ročišta na mjestu događaja, a sud je potom rješenjem od 27. lipnja 2024. godine odredio novo ročište za dan 4. listopada 2024. na mjestu događaja i ponovno pozvao tužitelja radi saslušanja. Tim rješenjem, tužitelj je pozvan u roku 15 dana dostaviti liječničku dokumentaciju prevedenu na hrvatski jezik. Prvostupanjski sud je 3. listopada 2024. odgodio ročište zakazano za 4. listopada 2024. "zbog obilne kiše" te rješenjem od 3. listopada 2024. godine odredio novo ročište za dan 31. listopada 2024. na mjestu događaja i ponovno pozvao tužitelja radi saslušanja. Tom ročištu 31. listopada 2024. nazočio je i tužitelj a nakon što je tužitelj pokazao prijeporno mjesto smetanja posjeda, očitovao se i nazočni vještak. Nakon toga, punomoćnik tužitelja je zamolio sud "da na današnjem ročištu ne izvodi dokaz saslušanja tužitelja i z.z. prvo tuženika jer pun. tužitelja mora napustiti ročište zbog privatnih obveza", a tužitelj je osobno zamolio sud odrediti ročište za saslušanje "početkom ožujka 2025. kada će biti u Republici Hrvatskoj, ranije ne može pristupiti zbog bolničkog liječenja" te je sud odredio nastavak glavne rasprave za dan 3. ožujka 2025. na koje je pozvan i tužitelj radi saslušanja, a na kojem ročištu je suglasnom voljom stranaka odgođeno saslušanje tužitelja za dan 17. travnja 2025. godine.

5.2. Na ročište 17. travnja 2025. nije pristupio tužitelj "jer ima upalu mjehura zbog koje se liječi u dnevnoj bolnici u Austriji gdje živi", a da je tužitelj o tome obavijestio punomoćnika 15. travnja 2025. i predložio ponovno pozvati tužitelja radi saslušanja. Sud je na tom ročištu odbio prijedlog tužitelja da se još jednom pozove tužitelj radi njegova saslušanja.

5.3. Dakle, tužitelj nije postupio po rješenju suda od 27. lipnja 2024. i do zaključenja glavne rasprave nije dostavio "liječničku dokumentaciju prevedenu na hrvatski jezik" na okolnost izostanka sa ročišta od 27. lipnja 2024.

5.4. Nadalje, sam punomoćnik tužitelja na ročištu od 17. travnja 2025. je potpuno jasno izjavio da tužitelj "ima upalu mjehura zbog koje se liječi u dnevnoj bolnici u Austriji gdje živi", a da ga je tužitelj o tome obavijestio 15. travnja 2025. iz čega je očito netočan žalbeni navod da se tužitelj "nalazio u zdravstvenoj ustanovi i nije ni bio u mogućnosti dostaviti liječničku dokumentaciju", kada je očito da se tužitelj navodno liječio u dnevnoj bolnici pa je sasvim sigurno imao dovoljno vremena uz poziv punomoćniku dostaviti i dokaz da se liječi u dnevnoj bolnici i da nije u mogućnosti putovati u Republiku Hrvatsku.

6. Stoga, pravilna je odluka suda prvog stupnja kada je odustao od saslušanja tužitelja, smatrajući da tužitelj nije opravdano izostao sa ročišta 27. lipnja 2024. i 17. travnja 2025. na kojima je trebao biti saslušan pa nije ostvaren ni sadržajno žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, koja prema toj odredbi postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

7. Tužitelju je u ovoj parnici omogućeno raspravljanje pred sudom, a tužitelj je to svoje pravo i iskoristio tako što je sudjelovao u raspravljanju i koristio procesne ovlasti (iznoseći tvrdnje o odlučnim činjenicama, osporavajući tvrdnje protivne stranke, predlažući dokaze…).

8. Slijedom navedenog, nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP- a u svezi s člancima 8. i 220. ZPP-a jer se sloboda sudova u vrednovanju dokaza koja izvire iz načela slobodne ocjene dokaza (članak 8. ZPP), očituje u slobodi od zakonskih pravila koja ograničavaju utvrđivanje istine, ali ne i onih koja tome pridonose. Drugim riječima, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i D, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga su upravo na toj osnovi sudovi u obvezi svoju ocjenu dokaza obrazložiti na način koji omogućuje otkrivanje istine prema najvišim mogućim spoznajnim standardima i objektivno sprječava sumnju u pravilnost danih razloga. U okolnostima konkretnog slučaja, sud je cijenili kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i za svoju je ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

8.1. Tužitelju valja istaknuti da sud ima ovlast ocjenjivati provedene dokaze – i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a) te odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka (čl. 304. ZPP-a) pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da je već njegovim nesaslušanjem prvostupanjski sud povrijedio njegovo pravo biti saslušan kao stranka u postupku.

9. Pri donošenju pobijanog rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi odredbe čl. 381. ZPP-a.

10. Odredbom čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

11. Prema odredbi čl. 441. ZPP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12. Dakle, kad je riječ o posjedovnoj parnici, predmet raspravljanja je ograničen samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog smetanja, a sve u smislu čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, odnosno čl. 441. ZPP-a.

13. Obzirom da tužitelj traži uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da mu tuženi predaju u posjed jugozapadni dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se po utvrđenju vještaka mjerničke struke i uvidom u kopije katastarskog plana, broj katastarskog plana 71 nalazi u granicama pomorskog dobra, odnosno predstavlja pomorsko dobro, to je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev zaključujući da tužitelj na nekretnini koja je pomorsko dobro u općoj uporabi nije mogao steći posjed pa niti nema osnova zahtijevati posjedovnu zaštitu.

13.1. Nastavno navedenom, na javna dobra u javnoj uporabi, u skladu s odredbom čl. 35. st. 4. ZV-a, ako nije što posebno propisano zakonom, na odgovarajući način se primjenjuju pravila o općim dobrima, a opća dobra, u skladu s čl. 3. st. 2. ZV-a ne mogu biti objektom prava vlasništva i drugih prava, što znači da ista ne mogu bi objektom posjeda, a time niti predmetnom posjedovne zaštite, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

14. Kako tužitelj u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 2. ZV-a u svezi čl. 35. st. 4. ZV-a.

16. U odnosu na žalbu prvo tuženika:

Ovaj viši sud je kod odluke o trošku parničnog postupka imao na umu i pravilnu primjenu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se primjenjuju na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst - 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) s pripadajućim Protokolima jer su iste sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske, a prilikom odlučivanja o parničnim troškovima potrebno je uzeti u obzir i kriterije iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, sve to u svezi njihovog uspjeha u parnici.

17. Žalitelj smatra da kad je nakon ukidne odluke u ovom predmetu smetanja posjeda, na koji se odnosi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) vraćen na ponovni postupak pred sud prvog stupnja, da bi imao u tom slučaju pravo na dvije jednokratne nagrada u visini od 200 bodova, ili dvije jednokratne nagrade u visini od 250 bodova?“.

17.1. Prema odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Prema stavku 2. te odredbe, ako je propisana Tarifa, odmjerit će se takvi troškovi prema toj Tarifi. Prema Tbr. 7. t. 2. odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova za svaki prvostupanjski postupak zbog smetanja posjeda.

17.2. Neosnovano prvo tuženik u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu Tbr. 7. 2. Tarife. Naime, i prema ovome sudu jednokratna nagrada iz Tbr. 7.2. odnosi se na čitav prvostupanjski postupak, neovisno koliko puta je predmet bio vraćan na ponovno suđenje. U konkretnom slučaju nisu se vodila dva prvostupanjska postupka, kako to pogrešno smatra žalitelj, a okolnost da je nakon vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje predmetu dodijeljen novi poslovni broj i da je predmet počeo iznova ne mijenja činjenicu da se radi o istom postupku jer se on vodio povodom iste tužbe.

17.3. Takvo pravno shvaćanje izrazila je, u pogledu jednog od postupaka na koje se odnosi tarifni broj 7.2. Tarife (zakonsko uzdržavanje) Hrvatska odvjetnička komora te je 21. siječnja 2012., dala svoje mišljenje i tumačenje te odredbe, (koje je ujedno i autentično tumačenje navedene odredbe jer je to tijelo i donosi), odnosno zaključak koji glasi: "Odvjetnik koji zastupa stranku u sporovima za zakonsko uzdržavanje ili dokidanje obveze uzdržavanja, sukladno odredbi Tbr. 7. toč 2. al. 7 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 148/09) ima pravo na jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na to je li prvostupanjska presuda ukinuta u žalbenom postupku i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje."

18. Posljedično tome prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o zahtjevu prvo tuženika pravilno primijenio materijalno pravo (Tbr. 7.2. Tarife) glede odluke o troškovima kako je odlučeno u točki III. izreke pobijanog rješenja te su neosnovani žalbeni navodi prvo tuženika.

19. Ovakvo pravno shvaćanje je u skladu i s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1030/2022-2 od 11. listopada 2022. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje: "Kad je nakon ukidne odluke predmet (smetanje posjeda, razvod braka, radni spor itd.) na koji se odnosi Tbr. 7.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) vraćen na ponovni postupak pred sud prvog stupnja, u tom slučaju se strankama priznaje jedna jednokratna nagrada u visini (tada) 200 bodova."

20. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, valjalo žalbe tužitelja i prvo tuženika odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Sudac:

Ivica Veselić