Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-385/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika i pravnog sljednika iza pok. MI, zastupanog po punomoćniku Saši Pufler, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Mariji Radelja, odvjetnici iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-2475/2019-47 od 19. studenoga 2024. godine, održanoj u sjednici vijeća dana 2. prosinca 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-2475/2019-47 od 19. studenoga 2024. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog dana 14.02.2007. godine između LUKAČEV EVE, OIB: 80572793180, kao pravne prednice tužitelja LUKAČEV MARKA, OIB: [osobni identifikacijski broj], i HYPO ALPE- ADRIA BANK d.d. kao pravnog prednika tuženika ADDIKO BANK d.d. OIB: 14036333877, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec pod brojem OU- 252/07 dana 16.02.2007., a koja u čl. 2. glasi: „… u kunskoj protuvrijednosti iznosa od … CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita… “, u čl. 3. glasi: „… po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. “u čl. 4. glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti… CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Bank d.d. na dan plaćanja. “, u čl. 6. glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. “, u čl. 17. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita, Fiducijarni dužnik i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao i odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora.“

II/. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. OIB: 14036333877, da tužitelju CI, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.884,19 EUR (tisuću osamsto osamdeset i četiri eura), temeljem promjena kamatnih stopa i tečajne razlike, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja do 31.07.2008. godine teče po stopi od 15 %, a od 01.08.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Eurospke središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja na iznos od:

- 1,31 € teče od 01.04.2007. godine pa do isplate,

- 4,09 € teče od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 399,76 € teče od 11.11.2008. godine pa do isplate,

- 5,61 € teče od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 11,66 € teče od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 12,80 € teče od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 13,31 € teče od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 11,90 € teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 12,17 € teče od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 10,01 € teče od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 8,42 € teče od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 8,84 € teče od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 9,68 € teče od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 9,61 € teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 8,76 € teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 10,35 € teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 11,62 € teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 13,44 € teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 13,02 € teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 15,48 € teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 15,02 € teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 15,93 € teče od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 23,81 € teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 1.237,59 € teče od 22.07.2010. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III/. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju CI OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.030,40 EUR (slovima: dvije tisuće trideset eura i četrdeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 19.11.2024. pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Eurospke središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja a pozivom na pravomoćne presude donesene u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i odbijajući prigovor tuženika da prednik tužitelja nije imao svojstvo potrošača, pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu kao u pobijanoj presudi.

6. Prvostupanjski sud utvrđuje da prednik tužitelja MI je ugovor o kreditu potpisala kao fizička osoba za kupovinu poljoprivredne mehanizacije a iz iskaza tužitelja proizlazi da je poljoprivredna mehanizacija kupljena za vlastite potrebe, njega i njegove pok. supruge s obzirom da su u to vrijeme imali 17 jutara zemlje u vlasništvu te im je bio potreban traktor za obradu poljoprivrednog zemljišta, da tada nisu imali otvoren OPG-e a niti su bili članovi uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva te da je njegova supruga djelovala na tržištu izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te da je u to vrijeme bila domaćica, te stoga sud prvog stupnja zaključuje da prednik tužitelja je u trenutku sklapanja ugovora imala svojstvo potrošača, dakle, fizičke osobe koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

7. Ovakav zaključak suda prvog stupnja za sada se ne može prihvatiti.

8. Odgovara da je tuženik u podnesku od 24. ožujka 2021. godine tvrdio da je prednik tužitelja bio upisan u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava kao voditelj obiteljskog gospodarstva, te naveo da dostavlja taj upisnik, međutim, iz sadržaja spisa proizlazi da uz taj podnesak takav prilog ne prileži, pa je potrebno da prvostupanjski sud utvrdi u daljnjem tijeku postupka da li je taj prilog zaista i dostavljen ili omaškom nije priložen spisu.

9. Nadalje, sud također ne uzima u obzir da i po tuženiku predanog zahtjeva za kredit za kupnju poljoprivredne mehanizacije od strane prednika tužitelja proizlazi da prednik tužitelja ima registriranu poljoprivrednu obiteljsku djelatnost od 16. studenog 2006. godine, bavi se uzgojem žitarica i drugih usjeva i nasada a ima sklopljen ugovor o kooperativnoj proizvodnji žitarica i uljarica sa Poljoprivrednom zadrugom Turopolje za 2006/2007., dakle, radi se o KOO operativnoj proizvodnji, a takva proizvodnja, u pravilu, je namijenjena za proizvodnju za tržište.

10. Također, iz tog zahtjeva je razvidno da je i priložen ispis tekućeg računa za sada u ovom postupku tužitelja iz kojeg su vidljive dvije uplate od jesenske žetve pšenice i uplate od proljetne sjetve suncokreta a sve u prilog prednika tužitelja kreditne sposobnosti obzirom da je OPG osnovan krajem 2006. godine te nema pokazatelja kreditne sposobnosti.

11. Nadalje, spisu prileži po tuženiku priložena specifikacija uplata u odnosu na predmetni kredit iz kojeg je razvidno da odmah nakon sklapanja ugovora o kreditu 14. veljače 2007. godine prva uplata 26. ožujka 2007. godine je izvršena od strane OPG Lukačev Eva, pa obzirom na sve navedeno ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da prednik tužitelja nije imao registrirani OPG u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

12. Pri tom ovaj sud napominje kako u odlukama Europskog suda u predmetima C 630/17 kao i C 498/16 Europski sud je izrazio stav prema kojem se pojam "potrošač" treba usko tumačiti, uzimajući u obzir položaj te osobe u određenom ugovoru, u vezi sa njegovom prirodnom svrhom, a ne njezin subjektivni položaj, pri čemu se jedna te ista osoba može smatrati potrošačem u okviru određenih transakcija, a gospodarskim subjektom u okviru drugih. Tako sud zaključuje kako su samo ugovori koji su sklopljeni izvan svake profesionalne djelatnosti ili svrhe i neovisno o njoj, jedinim cilj zadovoljavanja vlastitih pojedinačnih privatnih potrošačkih potreba, obuhvaćeni posebnim uređenjem predviđeni navedenom uredbom u području zaštite potrošača kao stranke koja se smatra slabijom, dok takva zaštita nije opravdana u slučaju ugovora kojeg je cilj profesionalna djelatnost. Ta posebna zaštita nije opravdana ni u slučaju ugovora u kojem je, pa bilo to i u budućnosti, cilj profesionalna djelatnost, s obzirom na to da određena djelatnost ne gubi svoju profesionalnu prirodu samo zato što je riječ o budućoj djelatnosti. Konkretnije, sud je u pogledu osobe koje sklapa ugovor sa dvostrukom svrhom – odnosno za uporabu koja se jednim dijelom odnosi na njezinu profesionalnu djelatnost, a drugim dijelom na za privatne svrhe smatrao da se na tu osobu mogu primjenjivati navedene odredbe samo ako je veza između navedenog ugovora i profesionalne djelatnosti te osobe tako slaba da postaje marginalna pa stoga ima tek zanemarivu ulogu u kontekstu transakcije za koju je ugovor sklopljen, promatran u cjelini.

13. Stoga, za sada se ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu prednik tužitelja nije imala registriran OPG, a što u biti predstavlja fizičku osobu koja obavlja poljoprivrednu djelatnost na poljoprivrednom gospodarstvu koristeći se vlastitim proizvodnim jedinicama, pri čemu je potrebno cijeniti iskaz tužitelja da se radi o površini od 17 jutara zemlje (a što po navodima žalbe iznosi odo 100.000 m2), te sukladno tome ocijeniti da li je kupnja poljoprivrednog stroja bila u funkciji obavljanja gospodarske djelatnosti.

14. Makar se u žalbi to posebno ne ističe, ipak. a obzirom da se ukida prvostupanjska presuda, prvostupanjskom sudu treba ukazati da je tuženik u tijeku postupka (list 27 spisa) ukazivao na to da su predniku tužitelja prije sklapanja ugovora o kreditu temeljito pročitane sve ugovorne odredbe te pojasnio smisao i posljedice ugovora te na te okolnosti predložio i saslušanje svog djelatnika, a što prvostupanjski sud nije učinio.

15. Ovaj sud ukazuje da:

"Ustavni sud je u svojoj odluci U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. godine u odnosu na prigovor banke da joj je neizvođenjem dokaza na okolnosti koje su pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu povrijeđeno pravo na jednakost oružja, prihvatio kao neproizvoljno navedeno obrazloženje Vrhovnog suda navodeći da je "Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača, te bi drugačije tumačenje bilo u suprotnosti s obvezujućim "direktnim" učinkom presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava koje je propisan čl. 502.c ZPP i stoga bi lišilo to pravno sredstvo kolektivne zaštite potrošača svake svrhe.

Iz istih razloga je u predmetu U-III-1170/21 odbačen kao očito neosnovan prigovor banke da joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja neizvođenjem dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formuliranog) ugovora, odnosno okolnost je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu, jer su te okolnosti pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu i stoga se uslijed primjene čl. 502.c ZPP na te okolnosti ne mogu ponovo izvoditi dokazi u pojedinačnom potrošačkom sporu. I Ustavni sud u svojoj odluci U-III-4150/2019 od 3. veljače 2021. godine a kada je razmatrao prigovore banaka o saslušanju zaposlenika banaka u kolektivnom sporu na okolnost obaviještenosti potrošača o spornim ugovornim odredbama u postupku sklapanja ugovora, prihvatio, imajući u vidu narav i predmet kolektivnog spora, da ti dokazi nisu morali biti izvedeni jer okolnosti na koje su predloženi nisu bili predmetom kolektivnog ugovora, odnosno nisu predstavljali odlučne dokaze koji bi utjecali na njihov ishod ili pravičnost. Stoga je utvrđeno da načelo procesne ravnopravnosti nije dovedeno u pitanje jer iskazi potrošača na kojima su se temeljile presude u kolektivnom sporu, izvedeni radi utvrđivanja razumljivosti osporenih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka) nisu upotrijebljeni radi utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, a na koje okolnosti su banke predložile saslušanje svojih zaposlenika.

Također, Ustavni sud je u svojoj odluci poslovni broj U-III-482/2010 od 1. listopada 2015. godine naglasio da ako se odluka o nepoštenosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorima) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informativnog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora.

Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuću obavijest o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj, s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda o direktnom učinku presude iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u ni jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

Stoga, banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora, pri čemu je Ustavni sud primijetio da je u tom slučaju doista moguće da potrošač s jedne strane tvrdi da nije bio obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja, dok s druge strane zaposlenik tvrdi da je takve i pritom odgovarajuće obavijesti usmeno dao, ali u takvim okolnostima ništa ne sprječava sudove da razmotre, s obzirom na poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te interne akte banke, a uvažavajući pritom i sadržaje te i takve informacije koje su potrošaču trebale biti dane, ocijeniti od kakvog je utjecaja na ocjenu iskaza zaposlenika banke činjenica da banka nije predložila nikakva dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti.

Dakle, ukoliko postoje proturječni iskazi na sudu je da primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdi da li su takve obavijesti dane, te ako jesu da li su bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati (informiranim), a sve imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama."

16. Stoga u nastavku postupka potrebno je ocijeniti da li je na te okolnosti potrebno i saslušati predloženog radnika tuženika, a eventualno i dopunski saslušati tužitelja ukoliko je on bio prisutan sklapanju ugovora.

17. Glede predloženog saslušanja javnog bilježnika samo valja reći da je sudska praksa već prihvatila stajalište da njegovim saslušanjem se ne može utvrđivati informiranost potrošača prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

18. Zbog svega navedenog, a temeljem čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci, s tim da u ponovljenom postupku sud prvog stupnja postupit će u skladu s gore navedenom navodima, a posebno, a obzirom na dokaze koji su stranke predložile utvrditi da li prednik tužitelja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu imao svojstvo potrošača, a i vodeći računa da svojstvo potrošača mora dokazati tužitelj a ukoliko to svojstvo tuženik osporava, onda je na njemu teret dokaza.

19. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić