Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4156/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Luka Tomulić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1427/2019- 29 od 17. srpnja 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1427/2019- 29 od 17. srpnja 2023. pod toč.I. izreke kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o nenamjenskom kreditu sklopljen između stranaka broj ugovora; 1303/05 od 20.09.2005. godine OV – 655/2005 j. b. M. Banić, Rijeka iz kojih proizlazi povećanje anuiteta s osnova povećanja kamatne stope i tečajne razlike,i to:

-u dijelu toč.I. izreke kojim je ništetnim utvrđen dio ugovorne odredbe čl.2. Ugovora o kreditu kojim je otplata mjesečnih rata kredita ugovorena u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;

-u dijelu pod toč. I. koji je ništetnim utvrđena ugovorna odredba čl. 7. st. 2. koja glasI:- Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog st., te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu sa Općim uvjetima poslovanja Kreditora.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda suda prvog stupnja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1427/2019-29 od 17. srpnja 2023. u dijelu toč.I. izreke kojim je ništetnim utvrđen dio ugovorne odredbe čl.2. Ugovora o kreditu koji glasi „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 61.100,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovite kamate u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,-Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 (petnaest) dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate Kreditor će pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita. U slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine koja proizlazi iz ovog Ugovora, korisnik kredita obvezuje se platiti kamate po dospijeću sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koje su promjenjive, odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude viša, računajući od dospijeća tražbine do namirenja,-Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, te pod toč. II. i IV, izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.528,90 Eur/ 11. 519,50 kn sa zateznom kamatom koje teče od 17. srpnja 2023. do isplate i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o nenamjenskom kreditu sklopljen između stranaka broj ugovora; [broj kredita] od 20.09.2005. godine OV – 655/2005 j. b. M. Banić, Rijeka iz kojih proizlazi povećanje anuiteta s osnova povećanja kamatne stope i tečajne razlike, a osobito:

-sadržane u članku 2. koje glase: -Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 61.100,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,50% godišnje interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovite kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,-Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 (petnaest) dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate Kreditor će pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita. U slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine koja proizlazi iz ovog Ugovora, korisnik kredita obvezuje se platiti kamate po dospijeću sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koje su promjenjive, odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude viša, računajući od dospijeća tražbine do namirenja, - Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor

-sadržane u članku 7. st. 2. koje glase:-Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog st., te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu sa Općim uvjetima poslovanja Kreditora (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime pretplate kamate ukupno 3.636,77 Eur/ 27.401,24 kn te na ime pretplate razlike tečaja iznos 4.102,93 Eur/30913,53 sa zateznom kamatom koje na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate, sve kako je to pobliže navedeno pod toč. II. a) i b) izreke presude. Odbije je tužbeni zahtjev tužiteljice za preostali iznos od 0,75 Eur sa zateznom kamatom. Konačno, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 1.528,90 Eur/ 11.519,50 kn sa zateznom kamatom koje teče od presuđenja, tj. od 17. srpnja 2023. do isplate, dok je sa preostalim dijelom zatraženog troška tužitelj odbijen (toč. IV. izreke).

2. Protiv navedene presude, sadržajno pod toč. I., II. a) i b) te toč. IV. u dosuđujućem dijelu odluke o parničnim troškovima žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-dalje: ZPP). Predlaže u navedenim dijelovima pobijanu presudu preinačiti i zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Iz sadržaja izvedenih i po sudu prvog stupnja ocjenjenih dokaza proizlazi slijedeće:

-da iz Ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika i tužiteljice, dana 20. rujna 2005., tj. iz čl. 2 Ugovora, proizlazi da su stranke ugovorile slijedeće: na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50% godišnje. U čl. 2 i 7 vraćanje iznosa kredita vezuje se na valutu CHF koja se obračunava prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, odnosno na dan plaćanja pojedinog anuiteta. Iz čl. 6 razvidno je da je namjena kredita kupovina stana,

-da tužiteljica ima status potrošača (čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 93/03-dalje:ZZP/03),

-da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka zasnovanog na financijsko- knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, proizlazi da, preplata koju je tužiteljica platila zbog povišenja anuiteta uslijed promjene visine stope kamate u odnosu na početnu kamatnu stopu, odnosno ugovorenu stopu u Ugovoru sve do provedene konverzije kredita u kredit s vk u EUR ukupno iznosi *3.636,77 EUR kako je specificirano u stupcu 14 Tabele br. 5, što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi *27.401,24 HRK, preplata koju je tužiteljica platila zbog povišenja anuiteta uslijed promjena tečaja CHF/HRK u odnosu na početni tečaj kredita sve do provedene konverzije kredita u kredit s vk u EUR ukupno iznosi *4.103,68 EUR kako je specificirano u stupcu 15 Tabele br. 6, a što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi *30.919,18 HRK. Predmetni kredit konvertiran je u kredit u EUR u poslovnim knjigama dana 29.01.2016. godine

-da je između stranaka sklopljen Dodatak Ugovor o kreditu od 29. siječnja 2016.

-da sklapanjem Dodatka Ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, budući da se niti odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15, dalje: ZID ZPK), a niti navedenim Dodatkom, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF

-da je glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. –da se Dodacima ugovora o kreditu uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

5. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja upućujući na presude donijete u kolektivnom sporu pokrenutom od Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka između kojih je i tuženik, a na koje se pozvala i tužiteljica u tužbi, ocjenjujući ništetnim jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, prihvaćanjem utvrđenja iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te nalazeći prigovor zastare djelomično osnovanim, primjenom odredbe čl. 502. c. ZPP, čl. 81. st. 2., 3. i 4. te čl. 87. st. 1. ZPP i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO/05) utvrđuje ništetnim odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutne klauzule Ugovora o kreditu (sadržane u čl. 2 i čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu), te sudi tužiteljici preplaćeni iznos od 3.636,77 Eur/27401,24 kn (na ime pretplate kamate) i iznos od 4.102,93/30.913,53 kn (na ime pretplate razlike kamata), sve sa zateznom kamatom, a u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za iznos od 0,75 Eur sa zateznom kamatom odbija i odlučuje kao u izreci presude.

6. Žalbeni razlozi zbog kojih tuženik osporava osnovanost deklaratornog dijela pobijane presude koji je utvrđena ništetnost Ugovora o kreditu u dijelu kojim se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (dio čl.2. Ugovora o kreditu ) i u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odlukama tuženika (čl. 7.toč.2. Ugovora o kreditu)

7. Ispitujući u tom dijelu pobijanu presudu nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nadalje, u tom dijelu presuda suda prvog stupnja sadrži jasne i logične razloge o svim relevantnim činjenicama, u potpunosti je jasna i razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, te ju je moguće ispitati, slijedom čega u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno ukazuje tuženik.

9. U odnosu na žalbene navode da je deklaratorni tužbeni zahtjev nejasan jer je sud ocjenjivao ništetnost Ugovor o nenamjenskom kreditu, a takav Ugovor nije sklopljen među stranka valja reći da je točno da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu, no kako je u izreci presude navedeno da se radi o Ugovoru broj [broj kredita] od 20. rujna 2025. ovjerenom pod brojem OV-655/2005 kod javne bilježnice M. Banić iz Rijeke, očito je da se radi upravo o predmetnom Ugovoru pa navođenje riječi (nenamjenskom umjesto ispravno namjenskom) izreku ne čini nejasnom, već se radi o očitoj grešci u pisanju koja se može ispraviti u svako doba (čl. 342. st. 1. ZPP).

10. Nadalje u dijelu pod toč. I. izreke, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1. u vezi odredbe čl. 502. c ZPP koja odredba se primjenjuje u ovom postupku.

11. Sud prvog stupnja je u tom dijelu ispitao sve okolnosti koje su važne za odlučivanje i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, glede ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu, koje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje.

12. U žalbenom postupku tuženik iznosi svoje pravne zaključke i viđenje spora osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, i u bitnome ponavljajući sve navode i prigovore koje je istaknuo i tijekom postupka, a koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima.

13. Tijekom postupka, a sada i u žalbi, tuženik prigovara da bi tužiteljica imala status potrošača.

14. U smislu odredbe čl. 3. ZPP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14.1. Iz sadržaja Ugovora o namjenskom kreditu proizlazi da je predmetni ugovor tužiteljica sklopila kao fizička osoba i to u svrhu kupnje stana, pri čemu nigdje nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, a osim toga tuženik nije predložio dokaze kojima bi takav sadržaj ugovora, koji upućuje da je isti sklopljen isključivo u osobne svrhe, doveo u pitanje. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora što znači da eventualne naknadne promjene u odnosu na svrhu ugovora ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

15. Sud Europske unije u svojoj interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C- 110/14, EU:C:2015:357 protumačio je pojam "potrošač" u smislu čl. 2. točka (b) Direktive 93/13 i u obrazloženju presude (točke 15-18 i 21) istaknuo da / "potrošač" znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije/, što je sud prvog stupnja i utvrdio i za svoje utvrđenje dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

16. Osim, toga, kako to proizlazi iz sadržaja spisa stranke su dana 29. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15, dalje: ZID ZPK) a koji se primjenjuje samo na potrošačke kredite, što bi značilo da tuženik time što je s tužiteljicom sklopio Dodatak predmetnom Ugovoru, kojim je provedena konverzija priznao je tužiteljici status potrošača.

17. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik dana 20. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 61.100 CHF s rokom otplate od 30 godina i uz ugovorenu kamatu od 4,50% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2., smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

19. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna a prema odredbi st. 2. ništetnost pojedine oddredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

20. Nadalje je utvrđeno da su stranke sklopile Dodatak uz Ugovor o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

21. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa ocijenio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora, kao i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sud prvog stupnja je pravilno primijenio čl. 502. c ZPP.

22. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužiteljica prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

23. Sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 502. c ZPP u svezi čl. 87. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo, pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužiteljice kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

24. Teret dokazivanja da su vođeni pojedinačni pregovori i da je tužiteljica obaviještena u smislu potpune informiranosti (koja bi isključivala zakonsku presumpciju iz čl. 81. st. 2. ZZP/03) je na tuženiku, no tuženik tijekom postupka na navedenu okolnost nije predlagao izvođenje bilo kojeg dokaza.

25. Stoga je, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutne klauzule Ugovora o kreditu, sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u svezi čl. 81. st. 2. ZZP/03 odlučivši u tom dijelu pod toč. I. izreke presude.

26. Međutim u odnosu na preostali dio ugovorne odredbu čl.2. Ugovora o kreditu kojim je utvrđena ništetnost iznosa kredita koji je stavljen na raspolaganje, ugovorena redovna kamata od 4,50% godišnje, interkalarne kamate, dospjele, a nepodmirene kamata, te svih naknada i troškova sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda suda prvog stupnja u tom dijelu ne sadrži nikakvo obrazloženje radi čega se ne može ispitati.

27. U tom dijelu propušteno je utvrditi činjenice i okolnosti na kojima je tužiteljica temeljila svoj tužbeni zahtjev odnosno je li sporna ugovorna odredba predstavlja odredbu o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori pa se ista može smatrati nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

28. Osim toga, ne može se prihvatiti stajalište suda prvog stupnja da unatoč tome što je provedena konverzija sukladno odredbama ZID ZPK/15 tužiteljica ima pravo na isplatu onog što je platila temeljem nepoštenih ugovornih odredaba kao da konverzije nije bilo.

29. U konkretnom slučaju, stranke su suglasnošću volja zaključile Dodatak uz Ugovor o kreditu. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, sud je vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

30. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15, kao što je naprijed kazano, bavio se i VSRH u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020.

30.1. U tom predmetu na naznačeno pravno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (" Narodne novine ", broj: 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli", VSRH je odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

31. U tom smislu valja naglasiti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

32. Navedenu je okolnost, među ostalim, imao na umu i Ustavni sud u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

33. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, valja primijetiti da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.

34. Odredbama čl. 19. a do čl. 19. e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

35. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

36. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. ZOO).

37. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, iz navedenih odredbi ZID ZPK/15 i Dodatka uz Ugovor o kreditu, sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19. c. st. 5. ZIZ ZPK/15

38. Navedeni ZID ZKP/15 izričito i detaljno je propisivao način konverzije i u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 i 14/19-dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba st. 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

39. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je Dodatak uz Ugovor o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

40. Sklapanjem Dodataka uz Ugovor o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19. c ZID ZPK/15. To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca.

41. Pri ovakvoj ocjeni valja imati na umu i ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19. d. i 19. e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P. Z. /899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za "trajno rješenje problema u CHF.".

41.1. Tako je ZID ZPK/15 u čl. 19. d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19. c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15

41.2. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19. e ZID ZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19. c st. 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19. c. st. 1. toč. 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19. c. st. 1. toč. 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.

41.3. S druge strane, odredba čl. 19. e st. 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19. c st. 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz čl. 19. c. st. 1. toč. 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19. c st. 1. toč. 5. Zakona snosi potrošač. Osim toga, st. 8. čl. 19. e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u st. 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.

42. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovora o kreditu od 7. siječnja 2016. treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19. c. st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19. b ZID ZPK.

43. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu od sukladno odredbi čl. 19. c ZID ZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

44. Stoga valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

45. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 SMO, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

46. To znači da ukoliko je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZKP, tada tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu bilo kakvog novčanog iznosa na temelju utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu (tako i Vrhovni suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.)

47. Konačno valja ukazati da ukupni zatraženi i dosuđeni iznos u kunama i u eurima se razlikuje od ukupnog zbroja pojedinačnih mjesečnih iznosa u eurima s određenjem početka tijeka zakonskih zateznih kamata od dana uplate, to osnovano ukazuje tuženik u žalbi na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja je ostvarena i u dijelu odluke iz toč. II. izreke presude.

48. Slijedom iznesenog, valjalo je presudu suda prvog stupnja djelomično potvrditi, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci ove presude, a djelomično ukinuti, sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP i sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te odlučiti kao pod toč.I. izreke ovog rješenje.

49. Kako je za sada neizvjestan i uspjeh stranaka u postupku valjalo je ukinuti i toč. IV. u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka i odlučiti kao pod toč.II. izreke ovog rješenja.

50. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će prvenstveno ukloniti bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nakon čega će imajući u vidu ranije izneseno dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, uvažavajući i one iznesene u žalbi tuženika nakon čega će biti će u prilici donijeti pravilnu i zakonitu odluku, kojom će ujedno odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka (čl.166.st.3. ZPP).

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Mrzljak