Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5587/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Renatu Caru, odvjetniku u Crikvenici, protiv tuženika BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bori Radiću, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-994/2022-32 od 30. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-994/2022-32 od 30. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da preda tužiteljici u suposjed slijedeću nekretninu: zk.č.br. [katastarska čestica] kuća br. 19 i dvor u kloštru površine 40 čhv, zk.č.br. [katastarska čestica] oranica za kućami u kloštru površine 24 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te zk.č.br. [katastarska čestica] kuhinjski vrt u kloštru površine 7 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća sa okućnicom na adresi [adresa] (točka I. izreke) te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.275,33 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate. (točka II. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude bez navođenja žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a u kojoj ističe da ničim nije sprječavao tužiteljicu da stupi u posjed predmetne nekretnine i da su se svi njegovi prigovori odnosili na formalno utvrđenje odnosno identifikaciju nekretnine prema zemljišno knjižnom stanju te da nije uzrokovao pokretanje postupka. Obzirom na činjenicu potpunog priznanja tužiteljici da koristi nekretninu prema svom suvlasničkom utvrđenju i da ju ničim nije sprečavao, tužbu smatra bezrazložnom te predlaže žalbu uvažiti te pobijanu presudu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava žalbu, koju predlaže odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu uvećano za sudske pristojbe, sveukupno u iznosu od 263,28 EUR.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži predaju u vlasnički suposjed nekretnine i to zk.č.br. [katastarska čestica] kuća br. 19 i dvor u kloštru površine 40 čhv, zk.č.br. [katastarska čestica] oranica za kućami u kloštru površine 24 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te zk.č.br. [katastarska čestica] kuhinjski vrt u kloštru površine 7 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća sa okućnicom na adresi [adresa], jer je njihov suvlasnik u ½ dijela, a koju nekretninu drži u posjedu tuženik i odbija je predati tužiteljici u suposjed.

7. Sud prvog stupnja pošavši od utvrđenja da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina, a što da proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga, da je tuženik suvlasnik nekretnina kao nasljednik pok. ĐC i nesporno jedini posjednik, da je iz nalaza i mišljenja vještaka izrađenog nakon provedenog uviđaja na licu mjesta vidljiv položaj predmetnih parcela, pozivom na odredbu čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prihvaća u cijelosti zahtjev tužiteljice.

8. Za navedena činjenična utvrđenja i zaključke sud je naveo valjane i uvjerljive razloge, koji imaju podlogu u rezultatima provedenog postupka, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, i koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

9.1. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a pretpostavke za ostvarenje prava da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva predaju te stvari su da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

9.2. Odredbom čl. 36. st. 1. ZV-a određeno je što predstavljaju suvlasnički dijelovi, a prema čl. 46. st. 1. ZV-a, svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, tako i ovdje tužiteljica, koja je u ovom postupku dokazala da je suvlasnik predmetne nekretnine (što jasno proizlazi iz spisu priloženog izvatka iz zemljišnih knjiga) i da je nekretnina u posjedu tuženika, koji suposjed odbija predati, a kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika da nije sprječavao stupanje u posjed (suposjed) nekretnine, valja reći da je suprotno za zaključiti upravo iz odgovora na tužbu kojim je osporio sve odlučne navode tužbe, iako je i prije utuženja dopisom tužiteljice od 30. lipnja 2021. (koji je zaprimio 9. srpnja 2021.) pozvan na predaju predmetnih nekretnina u suposjed na način da preda tužiteljici ključeve/kopiju ključeva od predmetne kuće, odnosno da preda u suposjed predmetnu nekretninu, na što se očito oglušio te je tužiteljica potom pokrenula ovaj postupak. Da je priječio tužiteljici suposjed nekretnine utvrđeno je i njezinim saslušanjem.

11. Po stavu ovog suda u konkretnoj činjenično pravnoj situaciji za predaju u vlasnički suposjed nije bila nužna identifikacija nekretnine prema zemljišno knjižnom stanju geodetskim vještačenjem, jer tuženik nesporno u cijelosti drži posjed nekretnina za koje je znao, odnosno morao znati da je suvlasnik sa tužiteljicom, no obzirom je isto osporavao, po prijedlogu tužiteljice su provedeni dokazi uviđajem i geodetskim vještačenjem, na koji nalaz i mišljenje se tuženik nije očitovao do okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom, a iz rezultata vještačenja je razvidno da je u tužbi tužiteljica pravilno opisala nekretnine koje su predmet zahtjeva.

12. Slijedom navedenog, žalba tuženika je neosnovana te je istu stoga valjalo odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP-a te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

13. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu budući se ne radi o trošku koji bi bio neophodan (čl. 154. u svezi sa čl. 155. st. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Ivica Veselić