Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1595/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Luka Tomašić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marčan&Partneri u Rijeci, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6174/2017-47 od 12. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se odbija žalba tuženika kao osnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6174/2017-47 od 12. ožujka 2025. godine pod točkom I. izreke.
II Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovan i ukida se navedena presuda pod točkom II. izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženik kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6174/2017-47 od 12. ožujka 2025. godine.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci:
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2 toč. 2. i čl. 7. toč. 2 Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 9. listopada 2007. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama banke.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužiteljici ČČ eursku protuvrijednost iznosa 4.142,84 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 67,62 CHF od 15.3.2008. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.4.2008. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.5.2008. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.6.2008. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.7.2008. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.8.2008. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.9.2008. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.10.2008. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.11.2008. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.12.2008. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 17.1.2009. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.2.2009. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.3.2009. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.4.2009. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.5.2009. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.6.2009. pa do isplate
- na iznos od 67,62 CHF od 15.7.2009. pa do isplate
- na iznos od 119,40 CHF od 15.8.2009. pa do isplate
- na iznos od 119,40 CHF od 15.9.2009. pa do isplate
- na iznos od 119,40 CHF od 15.10.2009. pa do isplate
- na iznos od 119,40 CHF od 15.11.2009. pa do isplate
- na iznos od 119,40 CHF od 15.12.2009. pa do isplate
- na iznos od 119,40 CHF od 15.1.2010. pa do isplate
- na iznos od 119,40 CHF od 15.2.2010. pa do isplate
- na iznos od 119,40 CHF od 15.3.2010. pa do isplate
- na iznos od 119,40 CHF od 15.4.2010. pa do isplate
- na iznos od 119,40 CHF od 15.5.2010. pa do isplate
- na iznos od 93,86 CHF od 15.6.2010. pa do isplate
- na iznos od 93,86 CHF od 15.7.2010. pa do isplate
- na iznos od 93,86 CHF od 16.8.2010. pa do isplate
- na iznos od 93,86 CHF od 15.9.2010. pa do isplate
- na iznos od 39,15 CHF od 15.4.2011. pa do isplate
- na iznos od 39,15 CHF od 15.5.2011. pa do isplate
- na iznos od 39,15 CHF od 15.6.2011. pa do isplate
- na iznos od 118,67 CHF od 15.7.2011. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 18.8.2011. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 20.9.2011. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 20.10.2011. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 21.11.2011. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 20.12.2011. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 25.1.2012 pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 20.2.2012. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 21.3.2012. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 20.4.2012. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 21.5.2012. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 21.6.2012. pa do isplate
- na iznos od 15,13 CHF od 23.7.2012. pa do isplate
- na iznos od 1.006,18 CHF od 23.7.2012. pa do isplate
te joj isplatiti trošak postupka u iznosu 3.961,40 eur sa zateznom kamatom od 12. ožujka 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se u razdoblju do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice u dijelu kojim predlaže utvrditi nezakonitim odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa od 1. veljače 2008., 1. srpnja 2009., 1. svibnja 2010, 1. studenog 2020., 1. lipnja 2011, i 1. srpnja 2011. te u dijelu kojim potražuje isplatu eurske protuvrijednosti iznosa 1.576,39 CHF sa zateznom kamatom od 23. srpnja 2012. do isplate.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u visini 8.137,00 eur."
2. Protiv ove presude pod točkama I. i II. izreke te protiv rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda i rješenje preinače sukladno žalbenim navodima ili ukinu uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o potrošačkom kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, te restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa kredita po osnovi te ništetne odredbe.
5. Prvostupanjski sud a pozivom na utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, odbijajući kao neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare tražbine tužiteljice, te utvrđujući da je tužiteljica je potrošač, pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu kao pod točkama I. i II. izreke pobijane presude.
6. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna u cijelosti prihvaća i ovaj sud u odnosu na točku I. izreke.
7. U posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, a što je tužitelj podnošenjem tužbe u ovoj parnici i učinio, te je iz tih razloga temeljem odredbi čl. 502.c ZPP i čl. 118. ZZP sud vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Utoliko žalbeni navodi tuženika da je pozivanje na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. promašeno, te da se učinci navedene presude ne mogu odnositi na konkretan parnični postupak nisu osnovani.
8. Naime, sudovi su u prednje navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti, te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da ga nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.
9. U razlozima pobijane presude dani su jasni i valjani razlozi koji se odnose na utvrđenje suda prvog stupnja o ništetnosti dijela odredbe čl. 2. toč. 2. i čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke, zbog čega žalbena izlaganja tuženika da su tužitelju ugovorne promjene kamatne stope očito bile jasne i razumljive, jer nije tražio nikakva dodatna pojašnjenja vezana za razloge i kriterije promjene kamatne stope po spornom kreditu, te da su svi kriteriji promjene bili navedeni u čl. 3. Ugovora o kreditu bili i dodatno pojašnjeni u Općim uvjetima o poslovanju tuženika i Informaciji o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana, koje interne akte je tužitelj prihvatio sklapanjem ugovora o kreditu uz konstataciju da je s istima upoznat, te da je sklapanje Ugovora o kreditu odraz stvarne volje ugovornih strana, nisu osnovani.
10. Tuženik naime u postupku nije dokazao da je u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču dao dovoljno informacija koje su bile važne za donošenje informirane odluke o rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, niti ga informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), već su se naprotiv, kao jača strana, nepošteno koristeći odredbu o kamatnoj stopi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je za tužitelja bila nejasna i nerazumljiva, jednostrano promijenio obvezu tužitelja kao potrošača, povećanjem kamatne stope tijekom otplate kredita, bez da ga je prethodno upoznao s mogućim rizicima i posljedicama koji za njega tom odredbom mogu nastati.
11. Pritom valja navesti da prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023., koje je podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., predmet kolektivnog spora i dokazivanje u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, te je tužena banka mogla tvrditi, a sud joj je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe morao omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pri čemu treba navesti da iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da takve obavijesti nije dobio.
12. Na navode žalbe valja reći da odgovara istina da u vrijeme podnošenja tužbe bila je na snazi odredba čl. 502.c ZPP kojom je propisano da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP s tim da tek ZID ZPP(Narodne novine broj 70/2019) je člankom 7. izmijenjen članak 502.c na način da iza riječi "štete" dodana i riječ "isplate", a koja odredba je stupila na snagu 1. rujna 2019. godine, dakle, nakon podnošenja tužbe.
13. Odgovara da u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj nije potraživao naknadu štete nego isplatu s osnove stjecanja bez osnove, međutim to ne znači da se tužitelj nije mogao pozvati na pravna utvrđenja iz presude u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava jer je upravo tim presudama utvrđena ništetnost pojedinih odredbi ugovora, dakle, ima se smatrati da te ugovorne odredbe nisu ni nastale onda je tužitelj, a sukladno odredbi čl. 104. st. 1. ZOO/91 koja propisuje posljedice ništetnosti potraživao da mu tužena vrati sve ono što je primila na temelju tako ništetnih odredbi pa utoliko nije bilo zapreke da se tužitelj pozove, a prvostupanjski sud to i prihvati, na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
14. Vezano za u žalbi iznijete navode tuženika da sama okolnost unošenja u ugovor o kreditu spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ne čini te odredbe same po sebi nepoštenim i protivnim načelu savjesnosti i poštenja, valja navesti da su te okolnosti i činjenice raspravljene u postupku kolektivne zaštite zbog čega o njima u ovom parničnom postupku nije trebalo raspravljati i o njima izvoditi dokaze. U konkretnom slučaju nije sporno da su ugovorne odredbe za tužitelja bile jasne i razumljive u jezičnom i gramatičkom smislu i da su mu bile načelno jasne obveze koje njime preuzima. No, zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi tužitelja kao prosječnog potrošača ne svodi se samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora već i na razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice i rizike koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze, iz navoda i dokaza koje je tuženik predložio ne proizlazi da je takve informacije dao tužitelju prije sklapanja ugovora.
15. Pri tom, a vezano uz pozivanje tuženika na svoje opće uvjete poslovanja iz 1999. godine, samo valja reći da iz stanja spisa pa i iz samog ugovora o kreditu, ne proizlazi da je tužiteljica bila s njima upoznata.
16. Vezano uz navode žalbe, a istaknute i u tijeku prvostupanjskog postupka, kojima je tuženik tužiteljici osporio svojstvo potrošača, valja reći da teret dokaza je na tužiteljici, a ukoliko tuženik osporava tužiteljici takav status, tada je na tuženiku da to i dokaže.
17. Tužiteljica je to i dokazala obzirom da je uz tužbu priložila ugovor o namjenskom kreditu koji je predmet postupka iz kojeg je razvidno da namjena kredita je kupnja stana, a da je to tako, proizlazi i iz njezinog iskaza, dok tuženik nije dokazao suprotno.
18. Međutim, u pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, a čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
19. Naime, obzirom da je utvrđena ništetnost odredbe ugovora o kreditu, tada je tuženik dužan uzvratiti tužiteljici ono što je primio na temelju tako ništetne odredbe, a primio je kune, odnosno kako ta valuta ne postoji već počam od 1. siječnja 2023. godine, to su sada euri, pa onda nije jasno kako je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici "eur-sku protuvrijednost iznosa od 4.142,84 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke).
20. Vještak je u svom nalazu iskazao kunske iznose koje je tužiteljica plaćala tuženiku pa zato nije bilo prepreke da tužiteljica tako iskazane kunske iznose sukladno fiksnom tečaju konverzije, iskaže u eurima. Naime, neodrživa je izreka "eurskoj protuvrijednosti" jer takva protuvrijednost ne odgovara fiksnom tečaju konverzije od 1,00 euro = 7,53450 kn, jer je tečaj eura u vrijeme isplate u razdoblju od 2008. do 2012. godine bio različit, pa je stoga u odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude istu valjalo ukinuti s tim da će u ponovljenom suđenju prvostupanjski sud pozvati tužiteljicu da ispravi svoju tužbu u smislu odredbe čl. 109. ZPP.
21. Stoga, ostali žalbeni razlozi (preinaka tužbe, zastara i dr.), a koji se odnose na ukinuti dio prvostupanjske presude, neće biti predmet razmatranja u ovoj odluci. Nije u pravu tuženik kada pobija rješenje prvostupanjskog suda kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u visini od 8.137,00 eura, ako koju vrijednost predmeta spora prvostupanjski sud je odredio nakon što je tuženik prigovorio toj takvoj vrijednosti predmeta spora označenoj po tužiteljici.
21. Iz sadržaja odredbe čl. 40. st. 3. ZPP bi proizlazilo da u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud je o tom prigovoru trebao odlučiti najkasnije na pripremnom ročištu, pa bez obzira što je sud rješenje donio s odlukom o glavnoj stvari, polazeći od pravilnog pravnog stava prvostupanjskog suda da u situaciji kada postoji deklaratorni i kondemnatorni zahtjev, da se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, a kako je u to vrijeme kada je prvostupanjski sud trebao donijeti rješenje kojim utvrđuje vrijednost predmeta spora, ta vrijednost kondemnatornog dijela bila 9.413,60 CHF – 8.137,00 eura, to je onda valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje.
22. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1., čl. 380. toč. 2. i čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci, s tim da će u ponovljenom suđenju prvostupanjski sud postupiti po uputi ovoga suda i pozvati tužiteljicu na ispravak kondemnatornog dijela tužbe po čl. 109. ZPP.
23. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 2. prosinca 2025. godine
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
