Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2567/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, tužitelja VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, Maksimirska 25, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1178/2021-32 od 16. travnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1178/2021-32 od 16. travnja 2025. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 2. ugovora o kreditu broj: [broj kredita] koji je sklopljen između tužitelja i tuženika te solemniziran dana 30.08.2005.g. po JB mr.sc. Zoja Puljiz broj ovjere: OU-574/2005 pa stoga isti članci predmetnog ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, sudužnike, kao i za založne dužnike.
II. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 1. i članku 7. ugovora o kreditu broj: [broj kredita] koji je sklopljen između tužitelja i tuženika te solemniziran dana 30.08.2005.g. po JB mr.sc. Zoja Puljiz broj ovjere: OU-574/2005 pa stoga isti članci predmetnog ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, sudužnike, kao i za založne dužnike.
III. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju na ime razlike tečaja, po kreditu broj: [broj kredita], iznos od 1.519,99 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja od 01. siječnja 2008.g. pa do 31.07.2015.g.teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče:
- na iznos od 8,12 eur počev od 31.01.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 10,59 eur počev od 28.02.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 11,70 eur počev od 31.03.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 8,63 kn počev od 30.04.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 9,34 eur počev od 31.05.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 4,57 eur teče počev od 30.06.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 1,06 eur teče počev od 31.07.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 1,99 eur teče počev od 31.08.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 3,84 eur teče počev od 30.09.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 3,68 eur teče počev od 31.10.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 1,81 eur teče počev od 30.11.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 5,32 eur teče počev od 31.12.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 8,14 eur teče počev od 31.01.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 12,14 eur teče počev od 28.02.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 11,22 eur teče počev od 31.03.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 16,66 eur teče počev od 30.04.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 15,63 eur teče počev od 31.05.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 17,63 eur teče počev od 30.06.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 35,03 eur teče počev od 31.07.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 31,44 eur teče počev od 31.08.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 42,38 eur teče počev od 30.09.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 38,60 eur teče počev od 31.10.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 32,53 eur teče počev od 30.11.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 45,35 eur teče počev od 31.12.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 61,66 eur teče počev od 31.01.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 50,11 eur teče počev od 28.02.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 54,56 eur teče počev od 31.03.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 49,40 eur teče počev od 30.04.20211.g. pa do isplate,
- na iznos od 50,34 eur teče počev od 31.05.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 72,17 eur teče počev od 30.06.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 74,29 eur teče počev od 31.07.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 92,53 eur teče počev od 31.08.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 83,17 eur teče počev od 30.09.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 72,91 eur teče počev od 31.10.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 71,81 eur teče počev od 30.11.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 71,02 eur teče počev od 31.12.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 75,91 eur teče počev od 31.01.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 80,18 eur teče počev od 29.02.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 80,75 eur teče počev od 31.03.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 77,80 eur teče počev od 30.04.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 79,79 eur teče počev od 31.05.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 81,15 eur teče počev od 30.06.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 78,86 eur teče počev od 31.07.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 79,46 eur teče počev od 31.08.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 77,69 eur teče počev od 30.09.2012.g. pa do isplate,
IV. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužitelju iznos od 2.068,68 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počev od 16. travnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."
2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud, a pozivom na činjenična i pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, a otklanjajući kao neosnovan prigovor zastare tuženika, pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu kao u izreci pobijane presude.
5. U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada u tijeku postupka nije saslušao po tuženiku predloženog svjedoka – zaposlenika tuženika SD na okolnost da prilikom sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, ili pak na drugi način su tužitelju date odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi i na određivanjem njegove novčane obveze, a što je tuženik isticao u tijeku prvostupanjskog postupka.
6. Naime, Ustavni sud je u svojoj odluci U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. godine u odnosu na prigovor banke da joj je neizvođenjem dokaza na okolnosti koje su pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu povrijeđeno pravo na jednakost oružja, prihvatio kao neproizvoljno navedeno obrazloženje Vrhovnog suda navodeći da je "Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača, te bi drugačije tumačenje bilo u suprotnosti s obvezujućim "direktnim" učinkom presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava koje je propisan čl. 502.c ZPP i stoga bi lišilo to pravno sredstvo kolektivne zaštite potrošača svake svrhe.
Iz istih razloga je u predmetu U-III-1170/21 odbačen kao očito neosnovan prigovor banke da joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja neizvođenjem dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formuliranog) ugovora, odnosno okolnost je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu, jer su te okolnosti pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu i stoga se uslijed primjene čl. 502.c ZPP na te okolnosti ne mogu ponovo izvoditi dokazi u pojedinačnom potrošačkom sporu. I Ustavni sud u svojoj odluci U-III-4150/2019 od 3. veljače 2021. godine a kada je razmatrao prigovore banaka o saslušanju zaposlenika banaka u kolektivnom sporu na okolnost obaviještenosti potrošača o spornim ugovornim odredbama u postupku sklapanja ugovora, prihvatio, imajući u vidu narav i predmet kolektivnog spora, da ti dokazi nisu morali biti izvedeni jer okolnosti na koje su predloženi nisu bili predmetom kolektivnog ugovora, odnosno nisu predstavljali odlučne dokaze koji bi utjecali na njihov ishod ili pravičnost. Stoga je utvrđeno da načelo procesne ravnopravnosti nije dovedeno u pitanje jer iskazi potrošača na kojima su se temeljile presude u kolektivnom sporu, izvedeni radi utvrđivanja razumljivosti osporenih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka) nisu upotrijebljeni radi utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, a na koje okolnosti su banke predložile saslušanje svojih zaposlenika.
Također, Ustavni sud je u svojoj odluci poslovni broj U-III-482/2010 od 1. listopada 2015. godine naglasio da ako se odluka o nepoštenosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorima) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informativnog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora.
Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuću obavijest o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj, s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda o direktnom učinku presude iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u ni jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom.
Stoga, banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora, pri čemu je Ustavni sud primijetio da je u tom slučaju doista moguće da potrošač s jedne strane tvrdi da nije bio obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja, dok s druge strane zaposlenik tvrdi da je takve i pritom odgovarajuće obavijesti usmeno dao, ali u takvim okolnostima ništa ne sprječava sudove da razmotre, s obzirom na poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te interne akte banke, a uvažavajući pritom i sadržaje te i takve informacije koje su potrošaču trebale biti dane, ocijeniti od kakvog je utjecaja na ocjenu iskaza zaposlenika banke činjenica da banka nije predložila nikakva dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti.
Dakle, ukoliko postoje proturječni iskazi na sudu je da primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdi da li su takve obavijesti dane, te ako jesu da li su bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati (informiranim), a sve imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama.
Pri tom, u odnosu na predloženo saslušanje javnog bilježnika valja reći da je Ustavni sud naveo da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora i javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji su bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.
7. Zbog navedenog, a temeljem čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom I, s tim da u nastavku postupka će prvostupanjski sud saslušati po tuženiku predloženog svjedoka na okolnosti gore navedene, te nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
8. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).
U Zagrebu, 2. prosinca 2025. godine
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
