Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-89/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimiru Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2344/2020-39 od 11. studenog 2024., na sjednici vijeća 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2344/2020-39 od 11. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 793,99 eura te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.588,61 eura.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2344/2020-39 od 11. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2344/2020-39 od 11. studenog 2024. nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.918,81 sa zateznim kamatama od 3. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom odbija se zahtjev za isplatu iznosa od 793,99 eura (točka II. izreke). Konačno, navedenom presudom nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.588,61 eura sa zateznom kamatom od 11. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 793,99 eura te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.588,61 eura, pravodobno se žali tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine.

Tužitelj zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odlučeno o troškovima postupka, pravodobno se žali tuženik zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu. Tuženik zahtijeva trošak sastava žalbe.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete i imovinske štete zbog ozljeda koje je kao vozač bicikla zadobio u prometnoj nezgodi dana 29. svibnja 2017.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, dok je u postupku sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

8. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je osobni automobil osiguranika tuženika prednjim dijelom vozila naletio na lijevu, više stražnju bočnu stranu bicikla tužitelja,

- da se obzirom na načine kretanja osobnog automobila i bicikla, može se zaključiti da je osobni automobil bio ukošen blago u lijevo, tako da je približno mjesto naleta osobnog automobila osiguranika tuženika na bicikl tužitelja bilo na biciklističkoj stazi koja se proteže uz obilježeni pješački prijelaz [adresa], oko 4,2 m od zapadnog ruba,

- da je približna naletna brzina osobnog automobila osiguranice tuženika na bicikl iznosila oko 20-25 km/h te da bi se intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti na putu od oko 7,1 m, a kroz vrijeme od oko 1,5 s,

- da je tužitelj od stupanja biciklom na biciklističku traku obilježenog pješačkog prijelaza do mjesta naleta prešao put od oko 4,2 m, te mu je za prelazak navedenog puta bilo potrebno oko 1,2 s,

- da se osobni automobil u trenutku kada je tužitelj s biciklom stupio na obilježenu biciklističku stazu nalazio udaljen od mjesta naleta oko 7,6 m te da je tada osiguranica tuženika reagirala intenzivnim kočenjem uspjela bi zaustaviti svoje vozilo prije naleta na bicikl jer je zaustavni put osobnog automobila intenzivnim kočenjem iznosio oko 7,1 m,

- da su se vozačica osobnog automobila i tužitelj na biciklu mogli uočiti na najmanjoj udaljenosti od oko 30 m prije mjesta kontakta,

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje prsne i slabinske kralježnice, natučenje desne strane prsnog koša s prijelomom osmog rebra bez pomaka ulomaka, natučenje desnog gležnja, natučenje desnog ramena i desnog kuka,

- da su trajne posljedice ozljede vrata iz predmetnog događaja uzrok smanjenja životne aktivnosti od 3%,

- da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg deset dana i manjeg intenziteta tri mjeseca kumulativno (dugotrajno liječenje),

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, dok je u nastavku liječenja trpio sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, akutna reakcija na stres) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg pet dana i manjeg intenziteta šest tjedana kumulativno,

- da je tužitelju tuđa pomoć u opsegu od dva sata dnevno bila potrebna tri tjedna,

- da je liječenje tužitelja završeno, odnosno da se zdravstveno stanje stabiliziralo s pregledom fizijatra **.**.2018.

9. Sud prvog stupnja slijedom navedenog zaključuje da niti tužitelj niti osiguranica tuženika nisu uložili dužnu pažnju koja se u prometu zahtijeva, s obzirom na to da su se mogli uočiti na najmanjoj udaljenosti od oko 30 metara prije mjesta kontakta te u tom smislu postoji podijeljena odgovornost za nastanak štetnog događaja, u omjeru od 80% na strani osiguranice tuženika i u omjeru od 20% na strani tužitelja.

10. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbi članka 19. stavka 2., članka 1046., članka 1100. i članka 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje: ZOO) te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

11. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka mr. sc. Roberta Spudića od 6. prosinca 2021. (stranice 178-182 spisa) proizlazi da je osiguranica tuženika intenzivnim kočenjem mogla vozilo zaustaviti na putu od oko 7,1 m, kroz vrijeme od oko 1,5 sekundi te na taj način izbjeći nesreću, no isto tako proizlazi i da s obzirom na to da je kolnik na mjestu nastanka prometne nesreće u pravcu, osiguranica tuženika i tužitelj na biciklu mogli su jedno drugo uočiti na najmanjoj udaljenosti od oko 30 metara prije mjesta kontakta.

12. Odgovarajući na žalbene navode tužitelja, ovaj sud ističe da je u postupku utvrđeno, a što tužitelj ne spori, da se tužitelj uključivao u promet na način da je s nogostupa stupao na biciklističku stazu, odnosno kolnik. Odredbom članka 113. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. – dalje: ZSPC) propisano je da vozač bicikla mora upravljati vozilom na način kojim se ne umanjuje stabilnost vozila i ne ometaju drugi sudionici u prometu. Dakle, tužitelj je kao sudionik prometa bio dužan obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila osiguranice tuženika koje mu se približavalo.

12.1. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da niti tužitelj, niti osiguranica tuženika nisu obratili dužnu pažnju koja se u prometu zahtijeva s obzirom na to da su se mogli uočiti na najmanjoj udaljenosti od oko 30 metara prije mjesta kontakta. Pri tome sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je odgovornost osiguranice tuženika svakako veća jer je upravljala opasnom stvari u blizini pješačkog prijelaza i biciklističke staze, a da je reagirala kočenjem trenutku kada je tužitelj s biciklom stupio na biciklističku stazu tada bi uspjela zaustaviti vozilo prije naleta na bicikl. No, tužitelj je trebao pri stupanju na kolnik obratiti pažnju na vozilo osiguranice koje mu se približavalo, a koje je mogao vidjeti, te stupiti na kolnik tek nakon što se uvjeri da se može na siguran način uključiti u promet, a čime bi se također izbjegao nastanak prometne nesreće.

13. Slijedom opisanih okolnosti te citirane odredbe ZSPC, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da postoji doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 20%.

14. Polazeći od utvrđenja utemeljenih na izvedenim dokazima, posebno nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke prof. dr. sc. Božidara Šebečića od 25. rujna 2022. (stranica 288-292 spisa), sud prvog stupnja je ocijenio kako tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada pravična novčana naknada u jedinstvenom iznosu od 3.583,52 eura, čemu je pridodan i iznos od 65,00 eura na ime troškova putovanja zbog odlazaka na liječenja, dakle, sveukupno iznos od 3.648,52 eura. Po odbitku utvrđenog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, tužitelju je dosuđen iznos od 2.918,81 eura, dok je ostali dio zahtjeva odbijen. Prema ocjeni ovog suda, a vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom prirodom i društvenom svrhom, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja za određivanje težine povrede prava osobnosti, u smislu kriterija određenih člankom 1100. stavkom 1. ZOO, suprotno navodima tužitelja, novčana naknada tužitelju je realna i pravična i u skladu je s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

15. Pobijajući odluku o trošku, tuženik smatra da je za određene radnje trebalo cijeniti iznos boda 10,00 kuna u skladu s Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022.), a ne prema Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.), koja je stupila na snagu 1. studenog 2022.

16. Odredbom članka 155. stavka 2. ZPP propisano je da, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, a prema Tbr. 48/3 Tarife propisano je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

17. Uzimajući u obzir da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi bila odredba Tbr. 50. Tarife ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.), prema kojoj vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), to je sukladno zahtjevu tužitelja kao vrijednost boda valjalo uzeti iznos od 15,00 kuna, odnosno 1,99 eura te prema tome odmjeriti troškove postupka, kako je pobijanom odlukom i odlučeno.

18. Odgovarajući na žalbene navode tužitelja, valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP. Tužitelj je u prvostupanjskom postupku uspio s 80 % svoga zahtjeva (80% u odnosu na osnovu, s obzirom na to da je tužitelj doprinio nastanku štete s 20% te 80% u odnosu na visinu - usvojen je tužbeni zahtjev u iznosu od 2.918,81 eura od 3.583,52 eura), a tuženik s 20 % svoga zahtjeva, te je u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP tužitelj u većoj mjeri uspio u postupku i to s 60 % (80% - 20%) svog zahtjeva te mu pripada i razmjeran iznos parničnog troška, odnosno iznos od 1.588,61 eura (60% od 2.647,69 eura), kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja.

19. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I i II. izreke.

20. Zahtjevi tužitelja i tuženika za nadoknadom troškova žalbe nisu osnovani jer sa žalbama nisu uspjeli, te je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor