Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3107/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Šime Mrdeža, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1698/2024 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1698/2024 od 29. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1. ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad 2. JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad 3. OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnici za 1/3 dijela svaki (ukupno za cijelo), posebnog fizičkog dijela nekretnine kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označenog točkama C-D-E-F-G-C, sve sukladno skici mjesta očevida od dana 20. srpnja 2023. godine (datum očevida 18. 07. 2023. god.) koju je izradio vještak mjernik GJ, dipl. ing. geod, a koja skica mjesta očevida je sastavni dio ove presude."
2. Protiv navedene presude se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su dosjelošću stekli svaki u 1/3 dijela pravo vlasništva točno određenog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označenog točkama C-D-E-F-G-C, sve sukladno skici mjesta očevida od dana 20. srpnja 2023. (datum očevida 18. srpnja 2023.) koju je izradio vještak mjernik GJ, dipl. ing. geod. koja u naravi predstavlja dio dvorišta tužitelja, ograđenog kao cjelina sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve zajedno u naravi kuća i dvorište, koje su tužitelji stekli kao ograđenu cjelinu koja tako izgleda i danas, temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa ZJ, a on temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa NJ te se nalaze u neometanom kontinuiranom vlasničkom posjedu predmetnog dijela nekretnine od davnine, a nastavno na svoje prednike koji su u takvom posjedu od pamtivijeka, u svakom slučaju i posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme do 6. travnja 1941.
5. Polazeći od utvrđenja:
- da iz Izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je predmetna čest. zem. br. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], oranica, put, prolaza, pašnjak, voćnjak i vinograd, površine 643743 m2, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana na Republika Hrvatska za cijelo,
- da iz kupoprodajnog ugovora od dana 19. svibnja 1966. ovjerenog kod Općinskog suda u Šibeniku, II Ov-1389/1966 dana 20. lipnja 1966. proizlazi da je prodavatelj PJ prodao, a kupac AJ kupio nekretninu čest. zem. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za što je kupac prodavatelju isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 150.000 tadašnjih dinara, da je prodavatelj kupca uveo u posjed kupljene nekretnine i da je istog ovlastio da zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, koji ugovor su ugovorne strane vlastoručno potpisale,
- da iz kupoprodajnog ugovora od 1. prosinca 1973. ovjerenog kod Četvrtog Općinskog suda u Beogradu – Zemun pod brojem: 520/85 dana 28. siječnja 1985.. proizlazi da je prodavatelj AJ prodao, a kupci ĆJ, JJ i mldb. OJ kupili čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je nastala na čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za što su kupci prodavatelju isplatili kupoprodajnu cijenu u svoti od 100.000 tadašnjih dinara, da su kupci temeljem ugovora i voljom prodavatelja stupili u posjed kupljene nekretnine i da je iste prodavatelj ovlastio da zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, te da su ugovorne strane vlastoručno potpisale taj ugovor,
- da je na očevidu neposrednim opažanjem suda na licu mjesta utvrđeno da predmet spora (identificiran kao dio čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u naravi predstavlja dio okućnice sa stražnje strane obiteljske kuće tužitelja na kojoj su uočena dva pomoćna objekta i to jedan uređen i drugi koji ima namjenu staje odnosno kokošinjca, a preostali dio predmeta spora predstavlja pristupne bočne stepenice, betonski plato i ograđeni vrtni prostor na kojem su zatečena stabla masline i poljoprivredne kulture koje se koriste za potrebe domaćinstva,
- da je na skici mjesta očevida od dana 20. srpnja 2023. razvidan položaj, oblik i veličina dijela čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu, zatim položaj pomoćnih objekata i vrtnog prostora sa poljoprivrednim kulturama,
- da iz prijepisa posjedovnog lista broj 4921 k. o. [katastarska općina] proizlazi da su kao suposjednici čest. zem. br. [katastarska čestica], [adresa], površine 639321 m2 upisani SJ pok. C za 800/678108 dijela, Državna imovina, Općine Tisno za 669908/678108 dijela, EJ pok. J za 1400/678108 dijela i ČJ kći O za 5000/678108 dijela,
- da pregledom karte DOF 1:5000 iz 1968. i karte HOK iz 1980. koje je u spis priložio tuženik nisu uočeni objekti koje je sud zatekao na licu mjesta,
te ocjenom izvedenih personalnih dokaza, iskaza 2. tužiteljice kao i saslušanih svjedoka, kojima je u cijelosti poklonio vjeru, a osobito IJ, koji je potvrdio da je cijeli kompleks zemlje, pa tako i predmetni realni dio njegova pok. majka TJ unijela u posjed obitelji IJ udajom,
prvostupanjski je sud zaključio da je u konkretnom slučaju dosijedanje započelo prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 10/91, 9/92, 77/92 - dalje: ZOVO) za vrijeme primjene pravnih pravila Općeg građanskog zakonika i to paragrafa broj 1468. OGZ-a (koji se primjenjuje temeljem članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) te da je predniku tužitelja do vremena kada je nekretnina prešla u režim društvenog vlasništva istekao rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću čime su tužitelji stekli vlasništvo na predmetnom realnom dijelu nekretnine dosjelošću imajući na umu da su tužitelji u postupku nedvojbeno dokazali da je predmetni realni dio nekretnine bio u njihovom dugogodišnjem samostalnom i poštenom posjedu, koji predstavlja dio dvorišta (okućnice) iza kuće tužitelja, u cjelini ograđen suhozidom, kako to izgleda i danas na licu mjesta (bez da su isti prethodno uzurpirali ili okupirali) te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.
6. Odluka suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.
7.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijanom presudom, a i postupkom koji joj je prethodio nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
7.2. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8.1. Nije se ostvarila niti u žalbi tuženika označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP.
8.2. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za primjenu materijalnog prava.
8.3. U kontekstu ovog žalbenog razloga žalitelju valja odgovoriti da Zakon o parničnom postupku ne klasificira dokaze, a dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka je po važnosti jednakovrijedan dokaz kao i svi ostali dokazi izvedeni tijekom postupka, a u tom smislu je sud prvog stupnja na temelju raspoloživih i izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje da je predmetni realni dio nekretnine, koji u naravi predstavlja dio okućnice sa stražnje strane obiteljske kuće tužitelja koji je sa sve četiri strane omeđen kamenom bio u dugogodišnjem nesmetanom poštenom posjedu obitelji IJ.
8.4. Naime, iz iskaza saslušanog svjedoka IJ, sina prodavatelja PJ, sada u dobi od 78 godina, očito rođenog tijekom 1947., proizlazi da je njegova obitelj na tom području imala veliki kompleks zemlje, koju je u imovinu obitelji PJ unijela njegova majka TJ, pa kako iz smrtnog lista na stranici 59 spisa proizlazi da je PJ rođen **.**.1911., a preminuo je 1. srpnja 1990., najvjerojatnije je brak sa TJ sklopio prije rođenja navedenog svjedoka 1947., koji svjedok je potvrdio da je navedeni kompleks zemlje gotovo u isto vrijeme (1966.) njegov otac prodavao i predao u posjed različitim osobama iz Srbije tako da danas na tom području postoje 4 objekta, s time da je AJ, kao kupac odmah nakon kupnje nekretnine ( kupoprodajni ugovor od 19. svibnja 1966.) iza kuće držao kokoši i izgradio kokošinjac te je potom u istim gabaritima cijelu jedinstveno ograđenu nekretninu predao u samostalni i pošteni posjed tužiteljima, a da čitavo to vrijeme nikada nitko nikome od njih nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo.
8.5. Stoga žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama.
9. Na utvrđene bitne činjenice, po ocjeni ovog suda, valja odlučiti temeljem čl. 159. st. 2. i čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje ZV), te paragrafa 1460. i 1468. Općeg građanskog zakonika (Justizgesetzsammlung 1/1811, na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji od 1. svibnja 1853. - dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.
- Narodne novine, broj: 73/91.).
10.1. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju po pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
10.2. Slijedom pravnih pravila iz paragrafa 1460. i 1468. OGZ, dopunjenih i izmijenjenih načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960. prema kojem je najdulji rok dosijedanja (održaja) 20 godina, a zakonitost posjeda tužitelj nije dužan dokazivati, onda je vlasništvo predmetnih nekretnina po zakonu, dosjelošću, nedvojbeno stekao sada pok. PJ, za vrijeme svog života i to svakako u razdoblju važenja OGZ.
11. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da ni svjedok IJ, sin prodavatelja PJ, nije iskazao nikakvu sumnju u pogledu načina i vremena stjecanja te stupanja u posjed i potom poštenog posjedovanja i korištenja predmetnog realnog dijela nekretnine, kao niti opsega raspolaganje njegovog oca u odnosu na VJ, a potom i njega u odnosu na tužitelje, to su na strani pravnog prednika tužitelja, sada pok. PJ, bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za originarno stjecanje prava vlasništva na predmetnom realnom dijelu utužene nekretnine, a kod svih vrsta stjecanja vlasništva po zakonu, ono je stečeno u času kad su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje i taj trenutak stjecanja nije vezan uz upis prava vlasništva u zemljišne knjige, kao što je to slučaj kod stjecanja na temelju pravnog posla koji se temelji na pravnoj konstrukciji titulus + modus.
12. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnom realno određenom dijelu nekretnine i to svakog u 1/3 dijela, a pasivno je legitimiran tuženik, zato jer je u zemljišnim knjigama uknjižen kao samovlasnik iste, te je dužan trpjeti da se umjesto njega u zemljišnim knjigama za predmetni realni dio uknjiže tužitelji svaki u 1/3 dijela.
13. Naime, kroz ovako dugo vrijeme posjedovanja od sklapanja braka pok. PJ sa TJ, najkasnije od 1947., po ocjeni ovog suda, nedvojbeno upućuje na zaključak da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio pošten i da je PJ, kao pravni prednik tužitelja ispunio sve propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnog realnog dijela nekretnine dosjelošću prema pravnim pravilima OGZ (do 31. kolovoza 1980.), a kod stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, vlasništvo se stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki, pa je upis u zemljišnu knjigu deklarativan, a ne konstitutivan.
14. Zbog svega naprijed navedenog, a suprotno žalbenim navodima, iz provedenih dokaza i stanja spisa nedvojbeno je utvrđeno da je pok. PJ, neprekidnim i poštenim posjedovanjem predmetnog realnog dijela nekretnina za vrijeme važenja OGZ u skladu s odredbama OGZ dosjelošću stekao vlasništvo istog, koji na terenu nedvojbeno predstavlja sastavni dio dvorišta odnosno okućnice iza kuće tužitelja, ograđenog kao jedinstvena cjelina sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve zajedno u naravi kuća i dvorište, u samostalni i pošteni posjed u koji su tužitelji nedvojbeno stupili 1973., kako to u naravi izgleda i danas, to je neodlučno što je izgradnju pomoćnih objekata (kokošinjca) započeo AJ, jer tuženik nije dokazao suprotno
15. Kako se dakle, nedvojbeno radi o poštenom posjedu tužitelja i njihovih prednika više od 100 godina, tijekom kojih ni tužiteljima niti njihovim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo predmetnog realnog dijela nekretnine i to u cijeloj površini u kojoj je i ograđen, kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude, to nije od odlučnog značaja kada je i na temelju čega navedeno zemljište podruštvovljeno i u zemljišnu knjigu upisano kao vlasništvo tuženika.
16. Slijedom izloženog, žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja i odluku suda prvog stupnja, a koje prihvaća i ovaj viši sud jer tužitelj u smislu ranije citiranih pravila iz paragrafa OGZ nije ni bio dužan dokazivati zakonitost svog posjeda pa kako se poštenje posjeda pretpostavlja, to znači da je na tuženiku bio teret dokaza da posjed prednika tužitelja nije bio pošten, a on to nije dokazao u ovom postupku. Osim toga, valja odgovoriti da poštenje posjednika prestaje u času kad primi tužbu suprotne strane i ukoliko izgubi dotičnu parnicu. Međutim, tuženik nije ustao tužbom ni protiv prednika tužitelja niti tužitelja radi prava na posjed, zbog čega pretpostavka poštenja posjeda nije prestala.
17. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
