Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-791/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Roland puls d.o.o., Zagreb Trg žrtava fašizma 6 , OIB 49044490182, zastupan po punomoćniku Andreju Šooš Maceljskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., protiv tuženika ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Ojurović, odvjetnici u Opatiji, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1719/2020-28 od 27. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1719/2020-28 od 27. prosinca 2022..

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku da preda u samostalni posjed tužitelju njegovo vlasništvo koje predstavljaju sljedeće pokretnine:

Duplikator s el.motorom, Seitz filter 40x40 inox, Postrojenje za otapanje šećera, Montažna hala, Cisterna s mješalicom,Visokotlačni čistač, Električna pumpa 20l/min, Električna pumpa 80l/min, Motorni plinski viličar, Garderobni ormar, Uredska stolica, a sve to u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.541.58 € / 11.615,00 kn[1] zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. prosinca 2022. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da preinači presudu i odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te istog obveže na naknadu troška postupka.

Potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je vlasnička tužba odnosno zahtjev tužitelja radi predaje u samostalan posjed pokretnina pobliže navedenih u izreci pobijane odluke te alternativno postavljen tužbeni zahtjev za naknadom štete.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Također, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio jasne, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tuženik.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe polazi od tvrdnje kako je temeljem kupoprodaje od prednika – pravne osobe PRO VOBIS F.P. d.o.o. - stekao vlasništvo pokretnina i to duplikatora s električnim motorom, Seitz filtera 40x40 inox, postrojenja za otapanje šećera, montažne hale, cisterne s miješalicom, visokotlačnog čistača, električne pumpe 20l/min, električne pumpe 80l/min, motornog plinskog viličara, garderobnog ormara i uredske stolice, čija ukupna vrijednost iznosi 84.100,00 kn,

- da tuženik ne osporava činjenicu prema kojoj se utužene pokretnine nalaze u njegovom posjedu, ali osporava samu osnovu tužbenog zahtjeva polazeći od tvrdnje kako su pokretnine njegovo vlasništvo te da osporavajući tužitelju pravo na posjed istih,

- da je tužitelj većinski vlasnik pravne osobe PRO VOBIS F.P. d.o.o.,

- da je PRO VOBIS F.P. d.o.o. temeljem Ugovora o najmu poslovnog prostora od 01. 03. 2019., sklopljenim sa tuženikom kao fizičkom osobom i vlasnikom poslovnog prostora na adresi [adresa], svoju poslovnu djelatnost vršila na toj lokaciji, do prestanka ugovora 2020. godine,

- da je vještačenjem po mr.sc. Sandri Dujmović, stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo, financije i porez, provedenim na temelju u spisu dostavljene materijalne dokumentacije, utvrđeno da neke od pokretnina koje su predmetom postupka (duplikator s električnim motorom, montažna hala, sitez filter 40x40 inox, cisterna s miješalicom, postrojenje za otapanje šećera, cisterna s mješalicom ) bile evidentirane kao osnovana sredstva u poslovnim knjigama društva Pro vobis F.P. d.o.o. Jurdani, pri čemu je to društvo iste kupilo od pravne osobe Nar d.o.o. Čavle 2. 1. 2017. i za koje su izdane fakture s odgovarajućom nabavnom vrijednosti,

- da je provedenim vještačenjem i na temelju materijalne dokumentacije utvrđeno kako su ostale pokretnine ( električna pumpa 20l/min, električna pumpa 80l/min, motorni plinski viličar, garderobni ormar i uredska stolica ) bile vlasništvo PRO VOBIS F.P. d.o.o. koje je iste steklo temeljem donacije od pravne osobe Nar d.o.o. temeljem Odluke o doniranju osnovnih sredstava od 30. 12. 2016. i koja imovina je u poslovnim knjigama društva PRO VOBIS F.P. d.o.o. bila evidentirana kao sitni inventar od 31. 12. 2019.,

- da je visokotlačni čistač nabavne vrijednosti 465,80 kn također evidentiran u poslovnim knjigama društva PRO VOBIS F.P. d.o.o. dana 8. 8. 2017. kao sitni inventar,

- da iz računa – otpremnice broj 22/1/1 od 2. 11. 2020. ( str. 25 spisa) proizlazi kako je društvo PRO VOBIS F.P. d.o.o. na ime ROLAND PLUS d.o.o. izdalo račun za 27 pojedinačno navedenih pokretnina, između kojih i onih koje su predmetom postupka ( osim montažne hale),

- da iz računa – otpremnice broj 8/1/1 od 02. 01. 2017. proizlazi da je društvo NAR d.o.o. Čavle izdalo račun pravnom društvu PRO VOBIS F.P. d.o.o. na ime montaže hale s naznačenom cijenom od 80.000,00 kn.

7. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje kako je tužitelj valjanom materijalnom dokumentacijom ( račun broj 14/1/1 od 23.7.2020. i račun broj 22/1/1 od 2.11.2020. ) dokazao da je sve utužene pokretnine stekao kupoprodajom od društva PRO VOBIS d.o.o., pri čemu je vlasništvo montažne hale dokazao računom račun broj 8/1/1.

8. Također, utvrđuje kako tuženik nije dokazao da bi pokretnine koje su predmetom tužbe bile njegovo vlasništvo, dok je tužitelj temeljem iskaza svjedoka Ć, LI i L koju su u suglasju s materijalnom dokumentacijom, dokazao kako su sve pokretnine bile vlasništvo tvrtke Pro vobis d.o.o., a ne tuženika, koje ih je koristilo za svoje potrebe dok je obavljalo djelatnost u poslovnom prostoru u vlasništvu tuženika, pri čemu su one bile vlasništvo društva Nar d.o.o. kojeg je tuženik bio zakonski zastupnik zajedno sa pok. LI, te su pokretnine kupljenje od strane društva Pro vobis d.o.o. u siječnju 2017. odnosno donirane društvu Pro vobis d.o.o. odlukom o doniranju od 30.12.2016, dakle prije nego što je nad društvom Nar d.o.o otvoren stečaj otvoren 22. veljače 2017. pod posl.br. St-756/2016 pred Trgovačkim sudom u Rijeci, pa primjenom odredbi čl. 162. i 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) usvaja tužbeni zahtjev nalazeći kako tužitelj kao nesporno većinski vlasnik društva Pro vobis d.o.o., predstavlja i predmnijevanog vlasnika koji uživa zaštitu sukladno odredbi čl. 166. ZVDSP.

9. Tuženik žalbenim navodima osporava izneseno stajalište prvostupanjskog suda, smatra da je odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem stečajnog upravitelja društva Nar d.o.o. i pribavljanjem stečajnog spisa onemogućen u dokazivanju toga da PRO VOBIS nije bio vlasnikom niti posjednikom utuženih pokretnina, čime smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Uz navedeno, smatra da je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno pri čemu ističe kako društvo PRO VOBIS to nije nikada faktično predalo u neposredan posjed predmetne pokretnine tužitelju pa da isti nije mogao steći vlasništvo samo na temelju računa, već je u smislu čl. 118. ZVDSP nužna i predaja u posjed kao odgovarajući način stjecanja, do kojega međutim nije došlo. Tuženik u žalbenim navodima ponavlja i istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije pri čemu smatra da je propušteno utvrditi identitet stvari koje su obuhvaćene tužbom, pri čemu se radi o potrošnim stvarima koje nisu identificirane i određene u smislu čl. 162. ZVDSP.

10. U sklopu razmatranja iznesenih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne i zakonite pri čemu žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke niti zakonitost provedenog prvostupanjskog postupka.

11. Sud prvog stupnja je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u vidu odredbe čl. 166. ZVDSP bez obzira što se tužitelj u tužbi pozvao samo na odredbu čl. 162. ZVDSP, obzirom da sukladno odredbi čl. 186. st. 3. ZPP nije vezan za pravnu osnovu zahtjeva naznačenu od strane tužitelja.

12. U tom smislu su odredbom čl. 166. ZVDSP propisane zakonske pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva predmnijevanog vlasnika. Riječ je o publicijanskoj tužbi ( actio Publiciana ) kojom se može služiti vlasnik kada mu je otežano dokazivanje prava vlasništva, a koja u sklopu utvrđivanja propisanih uvjeta polazi od istovjetnih pretpostavki kao i prava vlasnička tužba ( rei vindicatio ) sukladno odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP, pri čemu tužitelj umjesto svog prava vlasništva dokazuje jače pravo na posjed.

13. Upravo u tom kontekstu valja promotriti predmet spora i žalbene navode tuženika, pri čemu i kod publicijanske tužbe tuženik ima mogućnosti isticanja prigovora istovjetnih onima kao i kod prave vlasničke tužbe, a što isti u konkretnom slučaju i čini, tvrdeći da je vlasnikom pokretnina koje su predmetom postupka, pri čemu nije sporno da se one i nalaze u njegovu posjedu.

14. U odnosu na navedeno valja primijetiti da iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi kako je prvostupanjski sud, temeljem materijalne dokumentacije i provedenog vještačenja, utvrdio da su predmetne pokretnine predstavljale vlasništvo pravne osobe Nar d.o.o., koja je potom iste prenijela na pravnu osobu PRO VOBIS F.P. d.o.o., do čega dolazi djelomično temeljem Odluke o doniranju osnovnih sredstava od 30. 12. 2016., a djelomično kupoprodajom od 2. 1. 2017., pri čemu su za pokretnine izdane fakture s odgovarajućom nabavnom vrijednosti, a sama imovina je kao takva bila knjigovodstveno evidentirana u poslovnim knjigama društva PRO VOBIS F.P. d.o.o. kao osnovna sredstva i sitni inventar. Osim navedenog, iz dostavljenog izvadka iz sudskog registra je vidljivo da je upravo tužitelj ROLAND PLUS d.o.o. jedan od osnivača i članova društva PRO VOBIS F.P. d.o.o..

15. Stoga je tužitelj u skladu sa pravilom o teretu dokazivanja, u postupku dokazao ne samo postojanje pravnog prednika ( prvo trgovačkog društva Nar d.o.o. a potom PRO VOBIS F.P. d.o.o. ) već i valjan pravni osnov stjecanja, i koju činjenicu žalbeni navodi tuženika ne dovode u pitanje.

16. Tuženik navode u pogledu stjecanja vlasništva spornih pokretnina i vlasničke prigovore temelji na tvrdnji da je on vlasnikom predmetnih pokretnina, pri čemu ne dokazuje pretpostavke za stjecanje svog prava vlasništva kao fizičke osobe ( iz kojeg bi proizlazila zakonitost, istinitost i poštenje njegova posjeda), budući da svoje prigovore temelji i izvodi iz tvrdnje da je bio suvlasnik tvrtke Nar d.o.o. za koju nije sporno da je bila vlasnik pokretnina prije prelaska vlasničkih prava na PRO VOBIS F.P. d.o.o..

17. Kako je tužitelj u postupku nedvosmisleno dokazao da je pravna osoba Nar d.o.o. svojom imovinom raspolagala na način da je pokretnine koje su predmetom postupka prenijela na drugu pravnu osobu (PRO VOBIS F.P. d.o.o.), a trgovačka društva u smislu odredbe čl. 5. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj:

111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024; dalje; ZTD ) mogu u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze te biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, pri čemu članovi društva kao fizičke osobe ne mogu izvoditi vlasnička prava na pokretninama u vlasništvu pravnih osoba, to navodi tuženika kojima sebe kao fizičku osobu smatra vlasnikom pokretnina nisu osnovani, obzirom da bez postojanja prednika, pravne osnove i odgovarajućeg načina stjecanja, kao fizička osoba nije mogao steći vlasnička prava na stvarima koje su predstavljale vlasništvo pravne osobe.

18. U takvim okolnostima tužitelj kao predmnijevani vlasnik koji je stekao pokretnine na temelju valjane pravne osnove i od prednika koji je bio vlasnikom i neposrednim posjednikom ( obzirom da su iste bile evidentirane u poslovnim knjigovodstvenim evidencijama kao sredstva rada) i u slučaju kada nema posjed stvari, ima pravo temeljem odredbe čl. 166. ZVDSP zahtijevati njihov povrat od posjednika kod kojega se stvari nalaze bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju ( čl. 114. i 115. st. 1. ZVDSP).

19. U odnosu na žalbene navode u vidu ne provođenja dokaza saslušanjem stečajnog upravitelja društva Nar d.o.o. i pribavljanja stečajnog spisa, valja ukazati da sud sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Kako tuženik kao fizička osoba pravo vlasništva bez postojanja pravne osnove i ostalih pretpostavki, ne može izvoditi iz prava koje je pripadalo pravnoj osobi odnosno društvu s ograničenom odgovornošću, to neprovođenjem navedenih dokaza nije onemogućen u dokazivanju činjenica budući da iste nisu od utjecaja na predmet spora. Neosnovano tuženik prigovara i priklanjanju vjere iskazima svjedoka i stranaka, obzirom da prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 8. ZPP odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, a isti je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, razumljivo analizirao iskaze kao dokazna sredstva te pružio dostatna obrazloženja za prihvaćanje iznijetih stajališta.

21. Niti žalbeni navodi usmjereni na samu identifikaciju predmetnih pokretnina nisu osnovani, obzirom da je prvostupanjski sud na temelju računa – otpremnica te iskaza saslušanih svjedoka pokretnine identificirao u dostatnoj mjeri u kojoj je iste moguće razlikovati od drugih istovjetnih stvari.

22. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

23. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu tuženik samu visinu nije posebno osporavao.

24. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to ne ostvaruje pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, slijedom čega je temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 2. prosinac 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić