Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3770/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SH, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-19/2025 od 2. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja SH, vl. obrta [obrt], kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv- 19/2025 od 2. srpnja 2025. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Vedrana Plećaša, javnog bilježnika u Metkoviću, poslovni broj Ovrv-695/2018 od 23. travnja 2018. ukinut u dijelu u kojem je tuženiku ZH naloženo isplatiti tužitelju SH, vl. obrta [obrt], preostali iznos tražbine od 963,51 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-19/2025 od 2. srpnja 2025. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Vedrana Plećaša, javnog bilježnika u Metkoviću, poslovni broj Ovrv- 695/2018 od 23. travnja 2018. ukinut u dijelu u kojem je tuženiku ZH naloženo isplatiti tužitelju SH, vl. obrta ABC, preostalu tražbinu u daljnjem iznosu od 426,47 EUR, zajedno s odmjerenim nastalim ovršnim troškom u iznosu od 254,68 EUR i predvidivim troškom od 129,40 EUR, te se u tom dijelu tužba odbacuje.

II. Preinačava se rješenje o trošku parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-19/2025 od 2. srpnja 2025. pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tužitelju SH, vl. obrta [obrt], naloženo naknaditi tuženiku ZH trošak parničnog postupka u iznosu od 985,73 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2025. pa do isplate, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja SH, vl. obrta [obrt], za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.436,99 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i rješava:

1. Odbija se zahtjev tuženika ZH za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 985,73 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku ZH naknaditi tužitelju SH, vl. obrta [obrt], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.436,99 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tužitelja SH, vl. obrta [obrt], kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o trošku parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-19/2025 od 2. srpnja 2025. pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja SH, vl. obrta ABC, za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 2.124,04 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja SH, vl. obrta [obrt], za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-19/2025 od 2. srpnja 2025. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Vedrana Plećaša, javnog bilježnika u [adresa], poslovni broj Ovrv-695/2018 od 23. travnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 668,98 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2017. pa do isplate. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog ukinut je u preostalom dijelu tražbine u iznosu od 1.389,98 EUR, zajedno s odmjerenim nastalim ovršnim troškom u iznosu od 254,68 EUR i predvidivim troškom od 129,40 EUR. Stavkom III. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 985,73 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2025. pa do isplate, dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 1.830,63 EUR zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod stavkom II. izreke, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 985,73 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2025. pa do isplate, kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.561,03 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 379,54 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 15.513,22 kune/2.058,96 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2017. pa do isplate, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime izvršenih radova na tuženikovoj kući za odmor u [adresa], temeljem računa br. 7/1/1 od 5. prosinca 2017. s dospijećem 20. prosinca 2017.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Međutim, prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pod stavkom II. izreke ponovno odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 426,47 EUR, zajedno s odmjerenim nastalim ovršnim troškom u iznosu od 254,68 EUR i predvidivim troškom od 129,40 EUR, iako je o navedenom već pravomoćno presuđeno presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-147/2019 od 10. srpnja 2024. pod stavkom II. izreke.

7. Naime, iz predmetnog spisa proizlazi sljedeće:

- da se potraživanje tužitelja po računu br. 7/1/1 od 5. prosinca 2017. odnosi na radove za koje tužitelj tvrdi da ih je izveo na tuženikovoj kući za odmor u [adresa], i to postavljanje kamenih ploča-mozaik na terasi od 164 m2 po cijeni od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2, postavljanje pravokutnih kamenih ploča na rubnik bazena površine 30,80 m2 po cijeni od 40,00 kuna/5,31 EUR po m2, i gletovanje bazena hidroizolacijom površine 86,14 m2 po cijeni od 23,00 kune/3,05 EUR po m2,

- da je u prvostupanjskom postupku Povrv-147/2019 utvrđeno da tužitelj nije dokazao da je izvršio radove postavljanja pravokutnih kamenih ploča na rubnik bazena i gletovanje bazena hidroizolacijom u ukupnom iznosu od 426,47 EUR,

- da je u istom postupku utvrđeno da je tužitelj odradio posao postavljanja kamenih ploča-mozaik na terasi površine 94,97 m2, s time da dio terase površine 50,05 m2 nije fugiran, dok je površina fugiranog dijela terase 44,92 m2,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Marka Barčota proizlazi da na plohi od 44,92 m2 (fugirani dio) postoje materijalni nedostatci nastali čišćenjem odnosno neadekvatnim brušenjem fuga,

- da je vještak Marko Barčot iskazao da je potrebno oko 50,00 kuna/6,64 EUR po m2 da se utvrđeni nedostatci isprave brušenjem,

- da je vještak iskazao i da naknada za obavljenu vrstu posla iznosi 150,00 kuna/19,91 EUR bez fugiranja po m2, a 180,00 kuna/23,89 EUR s fugiranjem po m2,

- da je, slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 7.508,00 kuna/996,48 EUR za postavljanje mozaika na 50,05 m2 terase, te na isplatu iznosa od 5.839,60 kuna/775,05 EUR za postavljanje mozaika na 44,92 m2 fugiranog dijela terase s nedostatcima,

- da je stoga presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Povrv-147/2019 od 10. srpnja 2024. pod stavkom I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Vedrana Plećaša, javnog bilježnika u [adresa], poslovni broj Ovrv- 695/2018 od 23. travnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.632,49 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2017. pa do isplate,

- da je stavkom II. izreke iste presude navedeni platni nalog ukinut u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 426,47 EUR, zajedno s odmjerenim nastalim ovršnim troškom u iznosu od 254,68 EUR i predvidivim troškom od 129,40 EUR,

- da je stavkom III. izreke iste presude tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.712,49 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2024. pa do isplate,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4379/2024-2 od 11. ožujka 2025. ukinuta presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv- 147/2019 od 10. srpnja 2024. pod stavcima I. i III. izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, iz razloga što zbog pogrešnog pristupa prvostupanjskog suda u pogledu naknade koju tužitelj potražuje od tuženika (tužitelj potražuje ugovorenu naknadu od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2 za postavljanje kamenog mozaika na terasu s fugiranjem, s time da je prema mišljenju vještaka postavljanje kamenog mozaika s fugiranjem 20% skuplje od postavljanja kamenog mozaika bez fugiranja, dok mu je prvostupanjski sud sudio uobičajenu naknadu za tu vrstu posla na temelju iskaza vještaka) nije bila utvrđena odlučna činjenica - iznos po m2 za koji bi se umanjila ugovorena naknada za radove fugiranja terase izvedene s nedostatcima u razdoblju kad su radovi izvedeni,

- da je, dakle, presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Povrv-147/2019 od 10. srpnja 2024. pod stavkom II. izreke postala pravomoćna.

8. Prvostupanjski sud je u ponovljenom suđenju, u skladu s uputom ovog drugostupanjskog suda, saslušanjem vještaka Marka Barčota utvrdio da je početkom 2017. cijena za otklanjanje utvrđenih nedostataka iznosila 4,30 EUR. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ima pravo za nefugirani dio terase površine 50,05 m2, od tuženika naplatiti iznos od 62,50 kuna/8,30 EUR po m2, odnosno ukupno 415,18 EUR, a da bi za postavljanje kamenog mozaika na fugirani dio terase površine 44,92 m2, tužitelj imao pravo naplatiti ugovoreni iznos od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2, dakle 447,14 EUR, međutim kako su na tom dijelu terase utvrđeni nedostatci, da tako za taj dio posla tužitelj ima pravo na umanjenu naknadu u iznosu od 5,65 EUR po m2, odnosno ukupno 253,80 EUR. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljevo potraživanje osnovano za iznos od 668,98 EUR (415,18 EUR + 253,80 EUR), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljevo potraživanje osnovano upravo za iznos od 668,98 EUR, budući da za nefugirani dio terase (50,05 m2) tužitelj osnovano potražuje iznos od 415,18 EUR, dok za fugirani dio terase isti ima pravo na umanjenu naknadu u iznosu od 5,65 EUR po m2, odnosno ukupno 253,80 EUR (5,65 x44,92 m2).

10. Iz navedenog slijedi da je tužiteljevo potraživanje neosnovano u preostalom iznosu od 963,51 EUR. Naime, ovdje valja napomenuti da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4379/2024-2 od 11. ožujka 2025. ukinuta presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-147/2019 od 10. srpnja 2024. pod stavkom I. izreke, dakle za iznos od 1.632,49 EUR.

11. Prema tome, kako je pod stavkom I. izreke pobijane presude održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Vedrana Plećaša, javnog bilježnika u [adresa], poslovni broj Ovrv-695/2018 od 23. travnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 668,98 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2017. pa do isplate, tako je pod stavkom II. izreke navedeni platni nalog valjalo ukinuti u preostalom dijelu tražbine - u iznosu od 963,51 EUR.

12. Međutim, pobijanom presudom pod stavkom II. izreke navedeni platni nalog ukinut je za preostali iznos od 1.389,98 EUR, dakle ukinut je ne samo za iznos od 963,51 EUR koji je u ponovnom suđenju trebao biti odbijen, već i za daljnji iznos od 426,47 EUR (prvostupanjski sud je i u ponovnom suđenju utvrdio da tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao da je izvršio radove postavljanja pravokutnih kamenih ploča na rubnik bazena i gletovanje bazena hidroizolacijom), zajedno s odmjerenim nastalim ovršnim troškom u iznosu od 254,68 EUR i predvidivim troškom od 129,40 EUR, iako je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja već pravomoćno odbijen presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-147/2019 od 10. srpnja 2024. pod stavkom II. izreke. Stoga je, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a, primjenom odredbe iz čl. 369. st. 2. ZPP-a u tom dijelu valjalo ukinuti pobijanu presudu te u tom dijelu tužbu odbaciti.

13. Stoga ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tužitelja koji se u bitnom svode na to da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao da je izvršio radove postavljanja pravokutnih kamenih ploča na rubnik bazena i gletovanje bazena hidroizolacijom, jer je o navedenom već pravomoćno presuđeno presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-147/2019 od 10. srpnja 2024. pod stavkom II. izreke.

14. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi osporava odluku o trošku parničnog postupka. Naime, prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka propustio voditi računa u pogledu uspjeha tužitelja glede osnove zahtjeva. Odredbom iz čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

15. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 19. travnja 2018. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanima 4. listopada 2018., 20. studenog 2018., 24. siječnja 2019., 22. listopada 2019. (očevid), 3. studenog 2022., 14. veljače 2023., 9. listopada 2023. (očevid), 5. lipnja 2024. i 16. lipnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR za svako, što zbrojeno iznosi 2.000,00 EUR, te uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 500,00 EUR iznosi 2.500,00 EUR, čemu valja pribrojiti trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 83,80 EUR, dakle sveukupno 2.583,80 EUR, sve u smislu odredaba iz čl. 6. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 8/11., 112/12. i 114/12), Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 7., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" , broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

16. Pritom valja istaknuti da tužitelj nema pravo na naknadu troška javnobilježničke dostave u ukupnom iznosu od 4,98 EUR budući da u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao. Također, tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu od 22. listopada 2023. u iznosu od 250,00 EUR, s obzirom da u predmetnom postupku navedenog dana nije ni bilo održano ročište. Tužitelj nema pravo ni na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 10. srpnja 2024. u iznosu od 125,00 EUR iz razloga što na konkretno ročište nije pristupio punomoćnik tužitelja.

17. Budući da je tužitelj u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 668,98 EUR u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 2.058,96 EUR, odnosno u omjeru od 32,50%, vidljivo je da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 66,25% (100%+32,50%=132,50%, 132,50%÷2=66,25%), dok je tuženik u sporu uspio u omjeru od 33,75%.

18. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu (66,25%- 33,75%), proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 32,50%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

19. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka prema konačnom omjeru od 32,50%, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, u konačnom iznosu od 839,74 EUR, čemu valja pribrojiti trošak provedenog vještačenja i očevida u cijelosti sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, odnosno u iznosu od 597,25 EUR, pa prema tome tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 1.436,99 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2025. pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, pri čemu valja istaknuti da je tužitelj u predmetnom postupku potraživao trošak u iznosu od 3.561,03 EUR (troškovnik od 5. lipnja 2024. + trošak ročišta održanog 16. lipnja 2025.), slijedom čega isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 2.124,04 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

20. Tuženik u konačnici nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

21. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude. Primjenom odredbe iz čl. 369. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja, a primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je isti sa žalbom uspio samo djelomično u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, dok u pogledu glavnog potraživanja nije uspio, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža