Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4174/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Čaljkušić, odvjetniku u Podstrani, protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravnom odjelu (P-DO-301/21), radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2497/2021-39 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2497/2021-39 od 13. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Usvaja se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi;

"1.Utvrđuje se da je tužitelj FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] "dvorište 596 m2" Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (kat. č. zem. [katastarska čestica] "dvorište", 596 m2 pl. 1740 k. o. [katastarska općina]) pa se ovlašćuje tužitelj, temeljem ove presude postići uknjižbu prava vlasništva uz istodoban izbris tog prava sa imena tužene Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], a što je tužena dužna trpjeti.

2. Dužna je tužena Republika Hrvatska OIB:OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti FĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] cjelokupni parnični trošak u iznosu od 2.562,00 eura, uvećano za zakonske kamate od presuđenja do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene sa kat. čest. zem. [katastarska čestica] upisane u posjedovnom listu 1740 k. o. [katastarska općina].

6. Polazeći od

- tijeka povijesti promjena na predmetnoj čestici i to:

- prema podacima Područnog ureda za katastar od 08.09.2020. pod KLASA: 936- 02/20-05/267 iz kojih proizlazi da je predmetna zemljišno knjižna čestica oznake 6770 u površini od 1428 m2 kat. oznake 6590/5 prema evidenciji stare izmjere od 1952. u kat. operatu evidentirana u posjedovnom listu pod br. 1247, na koju je upisana općenarodna imovina, putevi – potoci pod upravom NO Općine Solin, te da se upravo između ostalih predmetna zemljišno knjižna čest. površine 1428 m2 kulture - potok, geodetskim elaboratom od 31. prosinca 1953. i temeljem Rješenja nadležnog suda pod br. Z-749/56 mijenja na način da se evidentira čest. zem. [katastarska čestica] kulture "potok" u površini od 1200 m2;

- stupanjem na snagu nove kat. izmjere za razdoblje od 1958. do 1964. predmetna čest. zem. se mijenja u svojoj površini kao i u posjedovnom listu, te se upisuje na ime "javno dobro – vode" da bi kasnije i to baš 1968. uslijedila promjena, na način da se nekretnina evidentirana kao "potok" elaboratom pod br. S-87/70-87 tvrtke "Geoprojekt" usklađuje sa ostalim česticama zemlje, te da je elaboratom pod br. S46/89 također izrađenom od tvrtke "Geoprojekt Split" osnovna čestica 6590, usklađivana sa česticom zemlje [katastarska čestica], koja se preoblikovala i prelazila je u zemljišno knjižnu oznaku,

- geodetskog elaborata pod br. KLASA: 932-06/19-02/85 kojim je provedena dioba čest. zem. [katastarska čestica] kulture "put" površine 2359 m2 te dolazi do formiranja novih čestica i to 6590/1, 6770/1, 6590/5, 6770/6, 6590/6 kao i 6770/7, čime je predmetna čestica zemljišno knjižne oznake 6770/6 usklađena u svojoj površini i obliku od 596 m2, sada kulture "dvorište",

- izvadaka iz zemljišne knjige i to zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da je kat. čestica [katastarska čestica] vrt, zgrada, u površini od 657 m2 uknjižena na ime ĆĐ rođ. FĐ za cijelo (kćerke pok. brata tužitelja), da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kulture "kuća, dvorište" u površini od 1318 m2 upisana na ime FĐ, ovdje tužitelja kao vlasnika dok iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 596 m2 kulture "dvorište" pravo vlasništva za cijelo upisano na ime tuženika RH,

- rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. JĐ, oca tužitelja, prema kojem su njegovim zakonskim nasljednicima proglašeni njegovi sinovi,

- rješenja o izvedenom stanju nadležnog Upravnog tijela upravnog odjela za prostorno uređenje ispostava Solin od 5. prosinca 2013. pod KLASA: UPI-361-02/13- 02/0819 prema kojem se nakon provedenog postupka ozakonjuje rekonstruirana, završena, slobodno stojeća zahtjevna stambena građevina, sa okućnicom i svim pripadajućim dijelovima;

- podataka Državnog arhiva Grada Splita od 2. veljače 2021. i to za mapu k. o. [katastarska općina] među sačuvanim posjedovnim listovima pronađen je posjedovni list 1823 koji prati stanje do kraja 1936. u kojem su evidentirane čest. zem. [katastarska čestica] – položajni list 352 i koji prate stanje do kraja 1947. za čest. zem. [katastarska čestica], prema kojima proizlazi da je vlasništvo nad istima bilo upisano na osobu od koje je otac tužitelja kupio predmetnu nekretninu (HĐ),

- povijesnog z.k. izvatka za zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prema kojem je pod br. Z-1910/05 od 21. rujna 2005. izvršena uknjižba odbijanja prijedloga RH, a kojim je ista tražila da se upiše pravo vlasništva na čitavom nizu čestica, pa tako i na matičnoj čest.zem.,

- očitovanja Hrvatskih voda, Vodogospodarskog odjela za slivove i južnog Jadrana i dostavljene dokumentacije Klasa: 325-02/23-01/0000382 od dana 28. rujna 2023. prema kojem je zk.č. 6770/6. k. o. [katastarska općina] - dvorište u površini od 596 m2, u vlasništvu Republike Hrvatske za udio 1/1 pod upravom Hrvatskih voda, ukinut status javnog vodnog dobra Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i energetike Klasa: UP/I-325- 01/19-03/92. od 17. prosinca 2019., jer su na predmetnoj čestici prestale postojati prirodne značajke koje su je određivale vodnim dobrom i da da sukladno odredbi čl. 10. i 12. Zakona o vodama (Narodne novine br. 66/19, 84/21, 47/23) više nisu javno dobro, uz nalog za brisanje tog statusa u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina],

- očitovanja Ministarstva vodnog gospodarstva i zaštite mora KLASA: UP/I-325-

01/19-03/92. od 5. veljače 2024., koje se u istom pozvalo na prethodno navedeno Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike pod Klasa: UP/I-325-01/19-03/92. od 17. prosinca 2019., prema kojem je utvrđen prestanak statusa javnog vodnog dobra, utvrđeno je da se na predmetnoj zemljišnoj čestici oznake zk.č.br. 6770/6. k. o. [katastarska općina] u naravi većim dijelom nalazi izgrađena stambena zgrada, te da je urbanizacijom grada [adresa] i uzurpiranjem navedene čestice koja je u prošlosti predstavljala bujicu Barbarića potok ista izgubila svojstvo vodotoka, a na temelju uvida u aerofotogrametrijski snimak iz 1968. godine utvrđeno je da objekt nije bio izgrađen na predmetnoj čestici niti je tada bilo uzurpacije. Hrvatske vode ne raspolažu informacijom kada je točno došlo do uzurpacije navedenog zemljišta,

- provedenog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjernika NĐ i njezinog nalaza i mišljenja te usmenog očitovanja utvrđeno je da se predmetni posjed tužitelja sastoji od 3 čestice od kojih je jedna predmetna, označena kao čest. zem. [katastarska čestica], na kojoj se nalazi pomoćni objekt - sušara, da zemljišnoknjižna čest. zem. [katastarska čestica] u potpunosti odgovara kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 576 m2, te je u vještvu označena slovima A-B-C-D-E- F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S, te ocjenom svih izvedenih personalnih dokaza, kojima je u cijelosti poklonio vjeru, prvostupanjski je sud utvrdio da je pok. otac tužitelja JĐ pok. FĐ kupio i predmetnu nekretninu 1952. od obitelji HĐ i to usmenom kupoprodajom, koja je u cijelosti izvršena, kada je stupio i u samostalni i nesmetani posjed cjelovite kupljene nekretnine, pa tako i predmetne, koja je od tada u nesmetanom posjedu obitelji prednika tužitelja koji je preminuo 1955., koja u naravi predstavlja funkcionalnu cjelinu triju čestica i to predmetna današnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] - dvorište u površini od 596 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatim kat. čest. zem.oznake 6590/5 upisana u posjedovnom listu br. 1740 k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] kat. oznake 6588 k. o. [katastarska općina] koja je uknjižena na ime tužitelja, kao i treće čestice označene sa čest. zem. [katastarska čestica] kat. oznake 6589 k. o. [katastarska općina], na kojem obuhvatu je prednik tužitelja izgradio manju kućica još 1952., s time da predmetna nekretnina u naravi predstavlja ograđeno dvorište, a nakon smrti pok. oca, braća, tužitelj i pok. brat OĐ su 1966. usmeno izvršili diobu na način da je tužitelj nastavio samostalni posjed predmetne nekretnine i čest. zem. [katastarska čestica] kat. oznake 6588 k. o. [katastarska općina] na kojoj je izvršio opsežne građevinske radove, nadogradio je postojeću obiteljsku kuću i izgradio pomoćni objekt tijekom 1972.-1973., a preostali dio u naravi predstavlja dvorište koje koristi za sadnju poljoprivrednih kultura, s time da su sve čestice u cijelosti ograđene zidom, a tužitelj je u posebnom upravnom postupku ozakonio izgrađene objekte, te je zaključio da je tužitelj što izravno, a što preko svog pravnog prednika, u mirnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1952. te da je ispunio pretpostavke za stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću sukladno pravnim pravilima OGZ-a (paragraf 1472. OGZ-a) jer je protekao rok od 40 godina propisan citiranim paragrafom OGZ-a, te da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću, a da su time u potpunosti ispunjeni i uvjeti koje propisuje Europski sud za ljudska prava u predmetu F protiv [adresa] Ć protiv [adresa] i J protiv Republike Hrvatske u kojem se ukazuje na pravo na dom i vlasništvo kao cjeline.

7. Odluka suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

8.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijanom presudom, a i postupkom koji joj je prethodio nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8.2. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9.1. Nije se ostvarila niti u žalbi tuženika označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP.

9.2. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za primjenu materijalnog prava.

9.3. U kontekstu ovog žalbenog razloga žalitelju valja odgovoriti da Zakon o parničnom postupku ne klasificira dokaze, a dokaz saslušanjem svjedoka je po važnosti jednakovrijedan dokaz kao i svi ostali dokazi izvedeni tijekom postupka, a u tom smislu je sud prvog stupnja na temelju raspoloživih i izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9.4. Stoga, žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama.

10. Naime, suprotno žalbenim navodima, iz iskaza saslušanog svjedoka HĐ, sina pok. prodavatelja, proizlazi da je njegov otac prodao predniku tužitelja cijelu zemlju, a ne njezin dio i da nikada nitko nikome od njih nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo.

11. Nadalje, temeljem Rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike Klasa: UP/I- 325-01/19-03/92 od 17. prosinca 2019. ukinut je status javnog vodnog dobra na predmetnoj čestici jer su prestale postojati prirodne značajke koje su je određivale vodnim dobrom i dan je nalog za brisanje tog statusa u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], a javna vlast priznala je tužitelju posjed sporne nekretnine odlučujući o njegovom prethodnom zahtjevu od 22. listopada 2019. na temelju kojeg je utvrđen prestanak statusa javnog vodnog dobra i da se na predmetnoj čestici u naravi u većem dijelu nalazi izgrađena stambena zgrada, slijedom čega sporna nekretnina, u vrijeme stjecanja, faktički nije predstavljala javno vodno dobro.

12. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Revt-243/2011-2 od 27. svibnja 2015., kojim je na postavljeno revizijsko pitanje: "Može li se na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro steći stvarno pravo ako je ona faktično izgubila to svojstvo?", odgovoreno da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine, ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u uporabi. Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva. U tom smislu je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijeto i u rješenju poslovni broj Rev-537/1999 od 26. rujna 2002. prema kojem je moguće, obzirom na konkretne okolnosti i način korištenja samo dijela nekretnine, da samo dio određene katastarske čestice izgubi svojstvo općeg dobra, a drugi dio ostane u tom režimu.

13. Dakle, nakon što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je sporna nekretnina izgubila svojstvo javnog dobra, odnosno da se faktički ne koristi kao javno dobro, činjenica što je ta nekretnina u zemljišnoj knjizi bila upisana kao javno dobro, kako to ističe tuženik u žalbi, nije od utjecaja na stjecanje stvarnih prava na toj nekretnini.

14. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako navodi svjedoka te tužitelja, upućuju na zaključak da je prednik tužitelja u posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1952., dakle u razdoblju u kojem je ona bila u društvenom vlasništvu s tim da je odredbom čl. 29. ZOVO bilo propisano da se na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću.

15. Međutim, navedena odredba je stavljena izvan snage čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO (Narodne novine, broj 53/91), pa sve nekretnine koje su do donošenja Ustava Republike Hrvatske bile društveno vlasništvo, bez obzira na njihov status u prijelaznom periodu i glede dosjelosti su došle pod opći režim. Nadalje, odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje ZV) je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma, ali je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. ukinuta ta odredba s napomenom da se dosjelost treba računati tek od 8. listopada 1991.

16. U tom je smislu u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-x-974/2017-2 od 7. svibnja 2019. izražen pravni stav da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredbi tog zakona.

17. Odredbom paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (Justizgesetzsammlung 1/1811,koji je bio na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji od 1. svibnja 1853. - dalje: OGZ, koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. - Narodne novine, broj: 73/91.) je bilo propisano kako se prava na državnoj imovini koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige i sva ina prava, mogu protiv fiskusa steći samo posjedom od 40 godina.

18. Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 21. studenog 2018. u primjeni pravnog paragrafa 1472. OGZ, ne računaju se za vrijeme dosjelosti rokovi iz načelnog mišljenja proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. To nadalje znači da se računa rok od 40 godina koji je istekao za vrijeme primjene ZOVO, koji je za dosjelost prava vlasništva savjesnog posjednika propisivao rok od 20 godina. U slučaju kao što je ovaj, a kada teče vrijeme dosjelosti u dva navedena režima, a kada je odredbama ZOVO propisan rok (20 godina), a nakon stupanja na snagu tog zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog, tada rok ističe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom, a to je vrijeme od 40 godina prema pravnim pravilima paragrafa 1472. OGZ, što znači da je vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću proteklo 1992. godine.

19. Kako pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 159.) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe (2021.), tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (čl. 72.), tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 326.).

20. Utvrđujući da su prednik tužitelja i tužitelj bili pošteni posjednici u smislu pravnih pravila iz paragrafa 326. OGZ, odnosno odredbe članka 72. ZOVO jer su držali da je stvar koju posjeduju njihova, a nepošteni je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje, s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelj počev od svog prednika stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine s obzirom na protek označenog roka od 40 godina za dosijedanje. Naime, pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao nekog ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je to slučaj u ovom predmetu kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Teret dokaza da su tužitelj odnosno njegov prednik bili nesavjesni je na tuženiku Republici Hrvatskoj, no tijekom postupka tuženik nesavjesnost tužitelja nije dokazao.

21.1. Dakle, s obzirom na utvrđeni početak vremena dosijedanja u ovom konkretnom slučaju (neutvrđenog dana 1952., kada je tužitelj, rođen **.**.1948., imao 4 godine ), po ocjeni ovog suda, nedvojbeno upućuje na zaključak da je posjed tužitelja počev od njegovog prednika bio pošten (savjestan) tijekom kojeg ni tužitelju niti njegovom predniku nikada nitko nije osporavao pravo na posjed predmetne nekretnine, te je tužitelj ispunio sve propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

21.2. U slučaju kao što je ovaj, a kada vrijeme dosjelosti teče u dva navedena režima, a kada je odredbama ZOVO propisan rok (20 godina), a nakon stupanja na snagu tog zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog, tada rok ističe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom, a to je vrijeme od 40 godina prema pravnim pravilima paragrafa 1472. OGZ, što znači da je vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću proteklo neutvrđenog dana 1992., kada je tužitelj stekao vlasništvu predmetne nekretnine dosjelošću, što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju, a kod stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, vlasništvo se stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki, pa je upis u zemljišnu knjigu deklarativan, a ne konstitutivan.

22. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a pasivno je legitimiran tuženik, zato jer je u zemljišnim knjigama uknjižen kao samovlasnik iste, te je dužan trpjeti da se umjesto njega u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu uknjiži tužitelj za cijelo.

23. Slijedom izloženog, žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja i odluku suda prvog stupnja, a koje prihvaća i ovaj viši sud jer tužitelj u smislu ranije citiranih pravila iz paragrafa OGZ nije dužan dokazivati zakonitost svog posjeda pa kako se poštenje posjeda pretpostavlja, to znači da je na tuženiku bio teret dokaza kako posjed prednika tužitelja i tužitelja nije pošten i da je predmetnu nekretninu tužitelj uzurpirao, a on to nije dokazao u ovom postupku niti je od odlučnog značaja kada je i na temelju čega navedeno zemljište podruštvovljeno i u zemljišnu knjigu upisano kao vlasništvo tuženika. Osim toga, valja odgovoriti da poštenje posjednika prestaje u času kad primi tužbu suprotne strane i ukoliko izgubi dotičnu parnicu. Međutim, tuženik nije ustao protiv tužitelja tužbom radi prava na posjed zbog čega pretpostavka poštenja posjeda nije prestala.

24. Ostala žalbena razlaganja u osnovi se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji žalitelju odgovara bez realne podloge u sadržaju prikupljene procesne i činjenične građe.

25. Zbog svega naprijed navedenog, a suprotno žalbenim navodima, iz provedenih dokaza i stanja spisa nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj, neprekidnim poštenim posjedovanjem predmetne nekretnine kroz 40 godina dosjelošću stekao vlasništvo iste.

26. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

27. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude pod stavkom I.

28. Odbijen je zahtjev stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka i to tuženika jer nije uspio s podnesenom žalbom, a tužitelja jer trošak odgovora na žalbu nije bio potreban.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić