Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3927/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČKB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lidiji Rukavini, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. u Đurđevcu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-29/2025-47 od 12. rujna 2025., dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. i žalba umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-29/2025-47 od 12. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika i zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn- 29/2025-47 od 12. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici MKB trošak parničnog postupka u iznosu preko 303,82 EUR–a do 1.739,13 EUR–a (za iznos od 1.435,31 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice ČKB za isplatu iznosa od 690,16 EUR–a na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2021. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice ČKB za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.435,31 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. rujna 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici MKB naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 234,38 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici MKB naknaditi umješaču na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 260,91 EUR–a u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice ČKB za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 690,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2021. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.739,13 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja (12. rujna 2025.) pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu preko 303,82 EUR–a do 1.739,13 EUR–a (za iznos od 1.435,31 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žale se tuženik i umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužiteljice u tome dijelu odbije te da se zahtjev tuženika i zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvate u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da im se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 234,38 EUR–a (tuženiku) te iznosu od 260,91 EUR–a (umješaču na strani tuženika).

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i žalbene navode umješača na strani tuženika u cijelosti, predlažući da se žalba istih odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju tuženik i umješač na strani tuženika pobijaju potvrdi, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR–a.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a te na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a isplati ukupan iznos od 696,79 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2021., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.446,70 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6.1. Tužiteljica je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpjela u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 21. lipnja 2019. oko 19,50 sati kada je ČK, upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] po DC br. 2 iz smjera Cvetkovec u smjeru mjesta Kuzminec, dolaskom u mjesto Rasinja na raskrižju Kolodvorske ulice i DC br. 2, pod utjecajem alkohola u organizmu od najmanje 2,11 g/kg, započeo radnju skretanja ulijevo i pritom oduzeo prednost prolaska osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao MK, krećući se iz suprotnog smjera i zadržavajući smjer svog kretanja, uslijed čega je došlo do udara prednje lijeve strane osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] u prednju desnu stranu osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], a koji je nakon udara zbog nekontroliranog kretanja sletio izvan kolnika i prednjim dijelom udarilo u nosač prometnog znaka i prometni znak.

6.2. Tužiteljica se u trenutku nesreće nalazila u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] na suvozačkom mjestu.

6.3. Osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao MK, bio je na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dok je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ČK, na dan nesreće bio osiguran kod umješača na strani tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, sve u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika i žalbenim navodima umješača na strani tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju isti upiru.

8. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

9. Osnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika i daljnji žalbeni navodi umješača na strani tuženika u kojima oni u bitnom ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:

- da je na temelju rezultata prometno–tehničkog vještačenja, a koje je provedeno na okolnost dinamike nastanka predmetne prometne nesreće u postupku koji se kod prvostupanjskog suda vodio pod poslovnim brojem Pn-67/2020, ČK, kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića, spec. kirurga, subspec. traumatologa, spec. ortopedije i traumatologije od 6. travnja 2023. proizlazi:

- da je tužiteljica (rođena **.**.2000.) stradala u prometnoj nesreći od 21. lipnja 2019. kao suvozač osobnog automobila u sudaru s drugim osobnim automobilom (udarac u lijevu bočnu stranu automobila), pri čemu je zadobila natučenje prsnog koša i istegnuće mišića uz vratnu kralješnicu,

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana, a slabog intenziteta 2 tjedna, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah srednjeg intenziteta 3 dana, a slabog intenziteta 7 dana,

- da kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja njezine životne aktivnosti,

- da je tužiteljici nakon nesreće bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 5 dana po 2 sata dnevno za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl., dakle ukupno 10 sati,

- da je tuženik mirnim putem prije pokretanja postupka, postupajući po njezinom odštetnom zahtjevu od 21. srpnja 2021., isplatio tužiteljici 21. rujna 2021. na ime naknade štete iznos od 265,45 EUR–a,

- da je tužiteljica na ročištu od 3. rujna 2025. predala obavijest o isplati štete iz koje je vidljivo da je tuženik 23. listopada 2023. isplatio tužiteljici:

- iznos od 696,79 EUR–a na ime naknade neimovinske i imovinske štete,

- iznos od 89,45 EUR–a na ime kamata,

- iznos od 1.432,77 EUR–a na ime troška parničnog postupka,

- iznos od 4,67 EUR–a na ime kamata,

- da je tužiteljica unatoč zaprimljenoj uplati ostala kod svog tužbenog zahtjeva, odnosno da je u trenutku zaključenja glavne rasprave i dalje potraživala od tuženika isplatu iznosa od 696,79 EUR–a na ime naknade neimovinske i imovinske štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 690,16 EUR–a na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2021. pa do isplate, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu (u bitnom) na način:

- da tužiteljici, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 663,16 EUR–a te na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege (po cijeni jednog sata od 2,70 EUR–a) iznos od 27,00 EUR–a, dakle ukupan iznos od 690,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2021., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1089. st. 2., čl. 1095. st. 1. te čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 223. st. 1. ZPP–a,

- da je, iako je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka platio cjelokupni iznos naknade štete, što je vidljivo iz izvatka po transakcijskom računu (list 174) i što potvrđuje tužiteljica po punomoćniku, o zahtjevu tužiteljice trebalo i dalje meritorno presuditi jer tužiteljici treba odluka na temelju koje joj je isplaćen iznos, i to iz razloga što bi, kada bi sud donio presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija zbog nedostatka interesa jer je tražbina podmirena, tuženik mogao zatražiti povrat danog iznosa na temelju stjecanja bez osnove,

- da bi, u slučaju da se tužiteljica (ponovno) pokuša naplatiti po (pobijanoj) presudi, tuženik mogao uspješno istaknuti prigovor ispunjenja tražbine.

12.1. Međutim, uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i sadržaj navedenih odredaba ZOO–a, stav je ovog drugostupanjskog suda da tužiteljica, nakon što joj je tuženik 23. listopada 2023., dakle tijekom prvostupanjskog postupka, isplatio iznos od 696,79 EUR–a na ime naknade neimovinske i imovinske štete, više nije imala pravo zahtijevati da joj tuženik (ponovno) isplati konkretan iznos.

12.2. Naime, tužiteljica je nakon primitka iznosa od 696,79 EUR–a, do kojeg je došlo tijekom prvostupanjskog postupka, ali prije donošenja (pobijane) prvostupanjske presude, ostvarila cilj zbog kojeg je postupak i pokrenut, a to je bilo ostvarenje pravne zaštite od tuženika koji je mirnim putem prije pokretanja postupka, postupajući po njezinom odštetnom zahtjevu od 21. srpnja 2021., isplatio tužiteljici 21. rujna 2021. na ime naknade štete samo dio (iznos od 265,45 EUR–a) od iznosa koji je tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete očigledno pripadao.

13.1. Prema tome, kako je tuženik isplatom iznosa od 696,79 EUR–a (dobrovoljno) podmirio predmetno potraživanje u cijelosti, tako je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete dosudio iznos od 690,16 EUR–a.

13.2.1. Isto tako, iako bi u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 12. st. 4. ZOOP–a imala pravo na isplatu zateznih kamata na (dosuđeni) iznos od 690,16 EUR–a, i to od 21. srpnja 2021., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do 23. listopada 2023., kada joj je navedeni iznos isplaćen, valja istaknuti da tužiteljica u konačnici, iz istih razloga koji su navedeni pod točkom 12.2. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, nije imala pravo potraživati od tuženika isplatu zateznih kamata za navedeno razdoblje, budući da joj je tuženik 23. listopada 2023., osim iznosa od 696,79 EUR–a, isplatio i iznos od 89,45 EUR–a, i to na ime zateznih kamata.

13.2.2. Ovdje valja napomenuti da tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije ni tvrdila, niti dokazivala da bi (primljeni) iznos konkretnih zateznih kamata bio pogrešno obračunat.

14.1. Nadalje, osnovani su i preostali žalbeni navodi tuženika i žalbeni navodi umješača na strani tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada je tužiteljici na ime troška parničnog postupka dosudio (pobijani) iznos preko 303,82 EUR–a do 1.739,13 EUR–a, odnosno iznos od 1.435,31 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

14.2. S obzirom na to da sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari u konačnici u cijelosti nije uspjela, tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

15. No, tuženik i umješač na strani tuženika neosnovano ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife kada nije prihvatio njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka koji im je nastao zastupanjem po odvjetniku, i to zahtjev tuženika u iznosu od 937,50 EUR–a, uvećan za sudske pristojbe, te zahtjev umješača na strani tuženika u iznosu od 984,38 EUR–a, uvećan za sudske pristojbe, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

16.1. Za ocjenu osnovanosti zahtjeva tuženika i zahtjeva umješača na strani tuženika za naknadu troška parničnog postupka, a koji su isti postavili do zaključenja glavne rasprave, potrebno je provesti test razmjernosti, odnosno ispitati teži li miješanje u tužiteljičino pravo na mirno uživanje vlasništva legitimnom cilju te ostvaruje li se obvezom tužiteljice da naknadi tuženiku i umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka legitiman cilj na razuman, odnosno razmjeran način.

16.2. Troškovi postupka kojima se miješa u tužiteljičino pravo na mirno uživanje vlasništva trebaju biti razmjerni legitimnom cilju koji se miješanjem želi postići, a što sud ocjenjuje u smislu odredbe iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – u daljnjem tekstu: Konvencija) kojim se jamči zaštita vlasništva (Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva.).

16.3. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, sukladno dosadašnjoj praksi Europskog suda za ljudska prava, valja uzeti u obzir i okolnosti svakog slučaja, s time da u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju sud mora utvrditi bi li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

17.1. Miješanje u tužiteljičino pravo na mirno uživanje vlasništva ima zakonsku osnovu u odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP–a koja sadrži načelo ''gubitnik plaća'', a na temelju koje je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem parničnog postupka, slijedom čega bi u konkretnom slučaju tužiteljica, koja u cijelosti nije uspjela u pogledu glavne stvari, bila dužna naknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka koji im je zbog toga nastao.

17.2. Miješanje u tužiteljičino pravo na mirno uživanje vlasništva ima legitiman cilj, a to bi bilo odvraćanje potencijalnih (budućih) stranaka da ostaju kod tužbenog zahtjeva, odnosno da zahtijevaju donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu i nakon što je isti tijekom postupka (do zaključenja glavne rasprave) od strane tuženika u cijelosti podmiren, budući da su podmirenjem utuženog potraživanja izgubile pravni interes za daljnje vođenje postupka, a što je u konkretnom predmetu bio slučaj.

17.3. Međutim, uzimajući u obzir sve okolnosti u konkretnom slučaju, kao i pravno stajalište koje je Europski sud za ljudska prava izrazio u presudi Perša protiv Hrvatske i presudi Čolić protiv Hrvatske, ovaj drugostupanjski sud smatra da se nametanjem obveze tužiteljici da naknadi tuženiku i umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka legitiman cilj ne bi ostvario na razuman, odnosno razmjeran način, budući da bi se prihvaćanjem zahtjeva tuženika i zahtjeva umješača na strani tuženika za naknadu troška parničnog postupka u ukupnom zatraženom iznosu od 1.921,88 EUR–a (937,50 EUR–a + 984,38 EUR–a) premašio ne samo iznos od 696,79 EUR–a koji je tužiteljica potraživala od tuženika tijekom prvostupanjskog postupka, a čiju osnovanost je tuženik priznao uplatom od 23. listopada 2023., već i iznos od 303,82 EUR–a koji je tužiteljici pobijanom prvostupanjskom presudom (pravomoćno) dosuđen.

17.4. Dakle, kada bi se prihvatio zahtjev tuženika i zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troška parničnog postupka u ukupnom zatraženom iznosu od 1.921,88 EUR–a, tužiteljica bi na kraju, iako je tuženik svojim uplatama prije pokretanja prvostupanjskog postupka (21. rujna 2021.) i za vrijeme prvostupanjskog postupka (23. listopada 2023.) naknadio tužiteljici neimovinsku i imovinsku štetu, ostala ne samo bez naknade štete koju je u i u svezi predmetne prometne nesreće pretrpjela, već bi joj nastala i dodatna imovinska šteta zbog daljnje obveze plaćanja troška parničnog postupka tuženiku i umješaču na strani tuženika, a čime bi svrha (opravdanost) i cilj parničnog postupka koji je tužiteljica pokrenula protiv tuženika radi naknade štete bili dovedeni u pitanje.

18. Prema tome, tuženik i umješač na strani tuženika nemaju pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, a kako je to prethodno detaljno obrazloženo.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

20. U pogledu zahtjeva tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 234,38 EUR–a, valja reći da tuženik, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 690,16 EUR–a, kao i da je sa žalbom uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u cjelokupnom zatraženom iznosu od 234,38 EUR–a (iznos od 187,50 EUR–a uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 46,88 EUR–a), sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

21. U pogledu zahtjeva umješača na strani tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 234,37 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 26,54 EUR–a, valja reći da umješač na strani tuženika, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 690,16 EUR–a, kao i da je sa žalbom uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u cjelokupnom zatraženom iznosu od 234,38 EUR–a (iznos od 187,50 EUR–a uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 46,88 EUR–a) te na naknadu troška sudske pristojbe u cjelokupnom plaćenom iznosu od 26,54 EUR–a, što zbrojeno iznosi 260,91 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV–a, čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23) te Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove odluke.

22. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom V. izreke ove odluke.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović