Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1670/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Vinku Fabjanoviću i Ivani Marinelić odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Fabjanović & Marinelić d.o.o., Supetar, Mladena Vodanovića 16, protiv tuženika UČ iz [adresa], Put Svete Lucije, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Vuloviću, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-644/2022 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-644/2022 od 26. veljače 2025. u točkama I. i II. izreke te u točki III. izreke za iznos od 950,00 EUR-a.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-644/2022 od 26. veljače 2025. u točki III. izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu do 450,00 EUR-a i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 450,00 EUR-a.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu te zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je naprema tuženiku PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelj UČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik i posjednik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], tijelo III., ZU [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Supetar Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, za cijelo.

II. Ovlašćuje se tužitelj UČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da na temelju ove presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], tijelo III., ZU [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Supetar Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tog prava sa imena UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 3/8 dijela cjeline.

III. Nalaže se tuženiku UČ naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.400 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70,19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači uz naknadu troška koji nije određeno zatražen, podredno ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana. Zatražio je trošak odgovora na žalbu specificiran u žalbi.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, a djelomično je osnovana u odnosu na trošak postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva predmetnih nekretnina i uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

6. Prvostupanjska presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju zapisnika i isprava priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju sadržajno upućuje žalba tuženika.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno:

- da je između NČ, pravnog prednika tužitelja i HČ **.**.2011. sklopljen sporazum o podjeli nekretnina u naravi nasljedstvo iza pokojne majke OČ, a kojim sporazumom su u točki 3. stranke dogovorile da čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripadaju NČ te se HČ obvezala svojim odricanjem od ikakvih prava na navedenom zemljištu osigurati NČ rješavanje 2/8 suvlasničkog dijela sada pogrešno upisanog na „treće osobe“, a koji sporazum je ovjeren kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića iz Supetra pod brojem Ov-731/11 22, veljače 2011.,

- da su tužitelj kao kupac i NČ, kao prodavatelj 18. lipnja 2014. zaključili kupoprodajni ugovor predmet kojeg je stjecanje vlasništva nekretnina označenih kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su točkom 4. ugovora utvrdili da su prodavatelj i njegova sestra HČ sklopili Sporazum o diobi nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića prema koje je vlasništvo predmetnih nekretnina pripalo prodavatelju u cijelosti,

- da se temeljem navedenog ugovora tužitelj uknjižio kao suvlasnik u 3/8 dijela 1. rujna 2024.,

-da su HČ, kao darovateljica i tuženik kao daroprimac 16. prosinca 2019. zaključili ugovor o darovanju kojim je HČ darovala UČ dio od 3/8 dijela predmetnih nekretnina kojima je već ranije raspolagala na način da se Sporazumom od 22. veljače 2011. odrekla istih u korist brata NČ,

- da je tuženiku u trenutku sklapanja ugovora o darovanju sa HČ bilo poznato da su predmetne nekretnine Sporazumom o podjeli suvlasničkih dijelova od 22. veljače 2011. valjano otuđene i predane u samostalni posjed NČ koji je nekretnine kupoprodajnim ugovorom zaključenim sa tužiteljem 18. lipnja 2014. istome prodao,

- da tuženik nije stupio u posjed predmetnih nekretnina.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženiku bilo poznato da je HČ u trenutku zaključenja darovnog ugovora već bila raspolagala predmetnim nekretninama Sporazumom o podjeli suvlasničkih dijelova od 22. veljače 2011. kojim su te nekretnine pripale NČ u cijelosti i kojemu su predane u samostalni posjed, pa da isti nije postupao u dobroj vjeri pa je pozivom na odredbu čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 142/12 i 154/14 - dalje: ZV) presudio kao u izreci.

11. Zaključak da je tuženiku bilo poznato da je između HČ i NČ bio zaključen Sporazum o podjeli suvlasničkih udjela od 22. veljače 2011. i to prije ugovora o darovanju koji je sklopio sa HČ sud prvog stupnja izvodi iz iskaza samog tuženika koji je također potvrdio da nije ušao u posjed navedenih nekretnina.

12. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženiku u trenutku sklapanja darovnog ugovora bilo poznato da je HČ tim nekretninama raspolagala Sporazumom o podjeli suvlasničkih udjela od 22. veljače 2011. zaključenim sa NČ, bratom, a kojim sporazumom je razvrgnuta suvlasnička zajednica naslijeđenih nekretnina. Tim sporazumom predmetne nekretnine pripale su NČ koji je bio u samostalnom posjedu istih kada je sklopio sa tužiteljem ugovor o kupoprodaji i temeljem kojih mu je te nekretnine predao u posjed. Dakle, prednik tužitelja predmetne nekretnine stekao je nasljeđivanjem i diobom sa HČ, a radilo se o nekretninama koje su bile prije toga u dugogodišnjem posjedu prodavatelja NČ i njegovih prednika.

13. Tuženik je za postojanje Sporazuma o diobi znao prije zaključenog darovnog ugovora motiv kojeg je od strane HČ bilo vraćanje duga koji bi njezin prednik imao prema njegovom predniku, a za isplatu kojeg nije imala novčanih sredstava. Ovakvo opravdanje za zaključenje darovnog ugovora nije pravno relevantno, jer je odlučno to što je tuženik za postojanje sporazuma o diobi znao prije zaključenog darovnog ugovora i prije provedbe istog u zemljišnim knjigama. Dakle, tuženiku je bilo poznato da je HČ prije zaključenog darovnog ugovora raspolagala predmetnim nekretninama i valjanim ih pravnim poslom otuđila i predala u samostalni posjed NČ, a usprkos tome je sa istom zaključio darovni ugovor i uknjižio se u zemljišnim knjigama na njezinom suvlasničkom dijelu pri čemu od strane iste nije uveden u posjed.

14. Neosnovan je prigovor pomanjkanja aktivne i pasivne legitimacije, jer je tužitelj savjesni stjecatelj predmetne nekretnine koju mu je njegov pravni prednik predao u posjed na temelju sklopljenog kupoprodajnog ugovora, a koju je isti stekao Sporazumom o diobi sa tada upisanom suvlasnicom HČ koja je darovnim ugovorom zaključenim sa tuženikom ponovno raspolagala svojim suvlasničkim udjelom, pa se na strani HČ radi o dvostrukom otuđenju, a na strani tuženika o stjecanju nekretnine kojom je njegova prednica već raspolagala i predala je u samostalni posjed pravnom predniku tužitelja koji ju je kupoprodajnim ugovorom prenio na tužitelja.

15. Stoga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

16. Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio trošak prema vrijednosti predmeta spora od 12.000,00 kn/1.592,67 EUR-a , a koju vrijednost je sam tuženik predložio u prigovoru i prema kojoj su obje stranke zatražile trošak.

17. Osnovano u žalbi tuženik navodi da se na ročištu održanom 31. ožujka 2022. raspravljalo samo o procesnim stvarima pa stoga tužitelju pripada nagrada za zastupanje na ročištu po Tbr. 9./2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 ) od 50 bodova. Ročišta zakazana za 3. rujna i 4. prosinca 2024. nisu održana, odnosno na ista nisu pristupili punomoćnici stranaka, pa je neosnovano za isto tužitelju dosuđen trošak.

18. Ukupno opravdani trošak tužitelja iznosi 950,00 EUR-a, pa kako je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.400,00 EUR-a valjalo je odluku o trošku potvrditi u dijelu u kojem je dosuđen trošak postupka u iznosu od 950,00 EUR-a, te djelomično preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja za trošak u iznosu od 450,00 EUR-a.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe, jer je sa istom uspio samo djelomično u odnosu na sporednu tražbinu s osnove troška postupka.

20. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer sud ovaj trošak ne smatra potrebnim za vođenje postupka.

21. Slijedom izloženoga valjalo je žalbu tuženika u odnosu na glavnu stvar odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točkama I. i II. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na odluku o trošku žalbu djelomično odbiti kao neosnovanu i djelomično uvažiti kao osnovanu i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš