Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3929/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Roberte Pandža predsjednice vijeća, Jadranke Travaš čanice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Metić, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Nepehal, odvjetnica u Požegi, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-308/2021-12 od 22. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika ŽĐ kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-308/2021-12 od 22. kolovoza 2023. u dijelu pod točkom I. kojim se utvrđuje da je tužitelj JĐ vlasnik nekretnine upisane pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica ravnica u Gornjem Polju površine 116 čhv, k. o. [katastarska općina] u cijelosti i pod II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 973,01 eura.
II. Žalba tuženika ŽĐ se djelomično uvažava kao osnovana i preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave i u tom dijeli sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev:
„Nalaže se tuženiku priznati i izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva za nekretninu, u naravi oranica ravnica u [adresa] površine 116 čhv, k. o. [katastarska općina] u cijelosti upisanu u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi kao k. č. br. [katastarska čestica] u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda. „
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da je tužitelj JĐ vlasnik nekretnine upisane pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica ravnica u [adresa] površine 116 čhv, k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a što je tuženik ŽĐ dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda. Pod točkom II izreke naloženo je tuženiku ŽĐ da tužitelju JĐ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 973,01 eur[1] / 7.331,14 kn. Odbijen je preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 973,01 eura žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP- a.
5. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Sud prvog stupnja je savjesnom ocjenom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje pa stoga neosnovano žalitelj u žalbi upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica ravnica u [adresa] površine 116 čhv, k. o. [katastarska općina] dosjelošću a kojeg tužitelj činjenično temelji na tvrdnji da se putem svojih prednika nalazi u posjedu predmetne nekretnine od 1913. godine, koju je kupio njegov djed pok. JĐ zajedno sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8. Između stranaka nije sporno da tuženik kao niti njegovi pravni prednici nisu nikada bili u posjedu predmetne nekretnine.
9. Sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno da je tuženik ŽĐ upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] oranica ravnice u gornjem polju površine 2 j i 741 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica ravnica u gornjem polju površine 116 čhv i kč. br. [katastarska čestica] livada zapoljim površine 1 jutro i 382 čhv u 1/1 dijela,
- da je temeljem posjedovnog lista br. 682 upisane u k. o. [katastarska općina] i to na kč. br. [katastarska čestica] polje sesvetačko oranica površine 417 m2 utvrđeno da je od 2021. kao posjednik upisan ŽĐ,
- da je uvidom u uvjerenje o povijesti promjena na katastarskim česticama izdanog od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Požega od 3. rujna 2021. utvrđeno da je katastarska čestica [katastarska čestica] oranica površine 417 m2 upisana u k. o. [katastarska općina] Požeške evidentirana u posjedovnom listu broj 32 na imenu MĐ od 1983., a godine 1999. navedena čestica prenosi se u posjedovni list 456 te se vodi na EĐ (Marijin) dok se godine 2021. kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 417 m2, k. o. [katastarska općina] prenosi se iz posjedovnog lista broj 456 sa imena EĐ JĐ, u posjedovni list broj 682 na ime ŽĐ,
- da je iz Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 13. svibnja 2013. sklopljenog između tužitelja JĐ i KĐ utvrđeno da je sporna nekretnina upisana u k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 4 a 17 m2 dana u zakup na neodređeno vrijeme zakupoprimcu AĐ,
- da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 5. listopada 1966. utvrđeno da je BĐ kao prodavatelj prodala SĐ kao kupcu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] oranica ravnica gornje polje površine 2 j i 747 čhv, zatim nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica gornje polje od 116 čhv,
- da je temeljem gore navedenog ugovora o kupoprodaji od 5. listopada 1996. rješenjem Općinskog suda u Požegi od 24. listopada 1966. dozvoljen upis sporne čestice kao vlasništvo OĐ i VĐ,
- da je temeljem iskaza tužitelja utvrđeno da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine 1996. koji je naslijedio od svoje majke, koja je bila u njegovom posjedu od 1983., da tuženik nije nikada osporavao tužitelju pravo raspolaganja tom nekretninom niti je zakupoprimca KĐ ometao u posjedu,
- da je tuženik je u svom iskazu istaknuo kako niti njegovi roditelji koji su kupili tu zemlju istu nisu obrađivali a nakon što je i sam tu zemlju naslijedio nije stupio u posjed te čestice niti ju je obrađivao ili koristio na neki drugi način, a kao razlog navodi što nije bio upoznat s činjenicom da predmetna nekretnina pripada njemu, a da to nije znao niti njegov otac.
10. Slijedom gornjih utvrđenja iako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine te zauzima stajalište da su ispunjene zakonske pretpostavke na strani tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pri tom ne navodi zakonsku odredbu na kojoj temelji ovakvu svoje utvrđenje. Tako prvostupanjski sud ocjenjuje da je posjed tužitelja zakonit jer se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi, nasljeđivanju, da je posjed pošten, jer tužitelj nije znao niti je imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed i da je i istinit, jer nije stečen silom, potajno te prijevarom pa smatra da je tužitelj protekom roka od 10 godina, stekao vlasništvo prijepora.
11. Međutim, nepravilno je stajalište suda prvog stupnja da je tužitelj kvalificirani posjednik predmetne nekretnine.
12. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dosjedanje započelo 1996. kada je tužitelj naslijedio predmetnu nekretninu od majke, u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ 53/91) i nastavilo se u pretežitom dijelu nakon što je 1. siječnja 1997. stupio na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje- ZV), za prosudbu o osnovanosti zahtjeva tužitelja relevantna je odredba čl. 159.st.3. ZV-a prema kojoj je za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama potreban barem pošten posjed u trajanju od 20 godina.
13. Prema odredbi čl. 18. ZV određeno je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja - pravo na posjed (st. 1.), posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zlouporabom povjerenja (st. 2.), a pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema stavku 5. istoga članka posjed se smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno.
14. Tužitelj tvrdi da ima zakonit posjed, jer je prijepornu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza svoje majke OĐ, međutim, takva tvrdnja bila bi osnovana jedino pod pretpostavkom da je majka tužitelja bila vlasnik iste nekretnine, što međutim, tužitelj u ovom postupku nije dokazao već dapače, u svom iskazu je naveo (list 47) da ne zna kako je djed JĐ stekao vlasništvo te nekretnine koje je bio u posjedu. Stoga nepravilno sud prvog stupnja smatra da je tužitelj dokazao da ima valjani pravni temelj posjedovanja odnosno da mu je posjed zakonit u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZV dok okolnost da je majka tužitelja bila upisana kao posjednik predmetne nekretnine od 1983. godine nije dokaz zakonitosti posjeda u smislu te zakonske odredbe. Stoga se niti posjed tužitelja ne može se smatrati kvalificiranim posjedom.
15. Prema odredbi čl. 159. st. 3. ZV-a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
16. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine zasigurno od smrti majke MĐ 1996. godine, a što ni tuženik ne osporava pri čemu je pravilan zaključak suda da tužitelj nije mogao znati niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed a posebno imajući u vidu iskaz tuženika u kojem navodi da niti on ni njegov otac nisu znali da im pripada predmetna nekretnina, to je pravilno utvrđenje suda da je predmetna nekretnina dosjedanjem postala vlasništvo tužitelja, obzirom da je do podnošenja tužbe prošlo više od 20 godina.
17. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i to temeljem odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a.
18. U svezi žalbenih navoda da sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka radi identifikacije predmetne nekretnine valja reći da takav dokazni prijedlog tuženik tijekom postupka nije niti predlagao a temeljem čl. 352. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
19. Međutim, nepravilno je sud prvog stupnja postupio kada je prihvatio dio zahtjeva kojim je tuženik dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu. Naime, u slučaju originarnog stjecanja prava vlasništva tužitelj nije ovlašten od tuženika zahtijevati izdavanje tabularne isprave (u tom smislu: Rev x-434/13 od 22. svibnja 2013., Rev- 2550/11 od 17. lipnja 2015. i Rev-59/11 od 7. rujna 2016.), već je na to ovlašten u slučaju postojanja određenog građanskopravnog odnosa među strankama iz kojeg bi takva obveza proizlazila.
20. Naime, u konkretnom slučaja prvostupanjski sud je utvrdio da su u odnosu na ovu nekretninu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju zakona. U tom slučaju, a budući da je riječ o izvornom stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona, nije osnovan zahtjev za izdavanje tabularne isprave, obzirom da se ne radi o derivativnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i s tim u vezi upisom stjecanja vlasništva u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava. Tužitelj je u smislu odredbe članka 130. stavak 1. ZV-a ovlašten ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi, ali nije ovlašteni zahtijevati od tuženika izdavanje tabularne isprave za upis stečenog prava vlasništva dosjelošću jer je zahtjev za izdavanje tabularne isprave po svojoj prirodi obveznopravni zahtjev koji pretpostavlja postojanje određenog građanskopravnog odnosa između stranaka, kojeg u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću, nema.
21. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, okolnosti konkretnog slučaja upućuju na to da je posjed bio savjestan. Poštenje posjeda se presumira što znači da je tuženik morao dokazati da je posjed tužitelja nepošten. To isti nije uspio dokazati, odnosno nije uspio dokazati da je tužitelj imao razloga vjerovati da sporna nekretnina nije njegovo vlasništvo.
22. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a s obzirom da iako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu te odbio dio zahtjeva kojim tužitelj traži izdavanje tabularne isprave nije preinačena i odluka o troškovima kojom je sud prvog stupnja pravilno dosudio troškove postupka u iznosu od 973,01 eur /7331,14 kn / obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu.
23. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke dok je temeljem odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev kojim tužitelj traži izdavanje tabularne isprave.
24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Roberta Pandža
