REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1348/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja JŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanec, Car - Pavlic, Poparić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank, d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petranović d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1053/2024-2 od 7. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2210/23-16 od 17. srpnja 2024., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1053/2024-2 od 7. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2210/23- 16 od 17. srpnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
„(i.) Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?
Odnosno
Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(ii.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?
(iii.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
Odnosno
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?
(iv.) Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbe iz ugovora o kreditu o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?
Odnosno
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(v.) Je li tuženiku, u postupku čiji je predmet spora utvrđenje ništetnosti odredbe potrošačkog Ugovora o kreditu i to odredbe o prijevremenoj konačnoj otplati kredita, onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku kada je tijekom postupka odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete koja nastaje tuženiku prilikom prijevremene otplate kredita od strane potrošača?
Odnosno
Je li u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), činjenica nastanka štete zajmodavcu prilikom prijevremene otplate kredita od strane potrošača zajmoprimca odlučujuća okolnost prilikom procjene savjesnost i poštenja zajmodavca prilikom ugovaranja odredbe potrošačkog ugovora kojom se ugovora pravo naplate naknade za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, odnosno dokazuje li navedena okolnost da sporna odredba ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?“
3. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog.
4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama poslovni broj Rev-112/2018- 2 od 9. ožujka 2022., Rev-1219/2021-2 od 14. rujna 2022. i drugima, a u odnosu na pitanje pod vi. valja dodati i da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a zbog odbijanja prijedloga tuženika za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja s obzirom na čl. 220. st. 2. ZPP-a.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Tuženik je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava RH, pravo na djelotvorni pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravo na pošteno suđenje i pristup sudu iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, tuženiku je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženik nije imao pravično suđenje kao niti da mu nije omogućeno pravo na djelotvorni pravni lijek niti da mu je povrijeđena jednakost svih pred zakonom posebice uzimajući u obzir ustaljenu sudsku praksu Vrhovnog suda RH na koju se u ovoj odluci pozvalo i ovo vijeće revizijskog suda.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
