Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžm-11/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom CM, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19, 84/21. i 114/22.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, te maloljetnog CM podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 11. travnja 2025., broj Km-2/2024-25, u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba maloljetnog CM i po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se maloljetni ĆM proglašava krivim što je u stjecaju počinio šest kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1., pa se na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 51. KZ/11. i članaka 25. i 26. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. dalje: ZSM) maloljetniku izriče jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

II Žalba državnog odvjetnika u cijelosti i žalba maloljetnog CM u ostalom dijelu se odbijaju kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a ne preinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu od 11. travnja 2025., broj Km– 2/2024-25 maloljetni ĆM proglašen je krivim jer je u stjecaju počinio dvanaest kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11. Maloljetnom CM je na temelju članka 166. stavka 1. KZ/11. i članaka 25. i 26. ZSM-a izrečena jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci.

2. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM-a u vezi s člankom 148. stavkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12. i 145/13, 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24. – dalje: u tekstu ZKP/08.) maloljetni ĆM se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08. kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog odluke o kazni te predlaže da se preinači prvostupanjska presuda na način da se maloljetnika osudi na kaznu maloljetničkog zatvora u duljem trajanju.

4. Maloljetni CM žali se po branitelju Mislavu Milasu, odvjetniku u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenoga postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o sankciji. Predlaže prihvaćanje žalbe te preinaku pobijane presude na način da ga se oslobodi krivnje za počinjena djela ili podredno da se pobijana presuda ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu Županijskog državnog odvjetnika u Splitu podnio je maloljetni ĆM putem odvjetnika u kojem predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

6. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a žalba maloljetnog CM je djelomično osnovana.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. maloljetnik navodi da je presuda nerazumljiva da je nije moguće ispitati u bitnom dijelu koji se odnosi na kaznena djela, a to da se prvenstveno odnosi na broj kaznenih djela za koja se tereti maloljetnik. Navodi da se u konkretnom slučaju radilo o matematičkoj pretpostavci, a ne utvrđivanju činjenica na temelju dokaza u odnosu na broj počinjenih kaznenih djela te da u tom dijelu presuda nije razumljiva. Nadalje se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud maloljetnika odmah osudio na jedinstvenu kaznu bez da je prethodno utvrdio kaznu za svako kazneno djelo te da je presudu nemoguće ispitati bez pregleda snimke iskaza djeteta žrtve pa da je u tom dijelu s obzirom na način ispitivanja djeteta od strane socijalne pedagoginje počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. kao i povreda iz članaka 288., 289. i 290. ZKP/08. koje se ne obrazlažu već samo navode. U žalbi se također ističe da je sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, (ne navodeći o kojoj se povredi radi) jer da je presudu temeljio na gledanju snimke ispitivanja djeteta, to da je protivno pravilima ZKP/08. o sastavljanju zapisnika o ispitivanju svjedoka jer da je kao dokaz tijekom postupka korišten i zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta žrtve, kao i prijepis zapisnika sačinjenog po sucu za mladež Županijskog suda u Splitu.

9. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju se poziva maloljetnik u svojoj žalbi, jer presuda sadrži sve razloge o svim odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi u presudi su razumljivi. Naime, u pobijanoj presudi nema proturječnosti o razlozima i odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud izveo sve dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je maloljetnik počinio kaznena djela kako je to opisano u izreci pobijane presude, a potom je i obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Suprotno žalbenim navodima maloljetnika prvostupanjski sud je ispravno pod točkom 4.1. obrazloženja pobijane presude utvrdio na temelju iskaza žrtve CMN Kodje CMN o koliko kaznenih djela se u konkretnom slučaju radi, koja su bila počinjena u stjecaju. Osim toga iskaz djeteta žrtve je prvostupanjski sud ocijenio kao vjerodostojan što je sve i obrazloženo pod točkom 10.7. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.1. Kako se u konkretnom slučaju radi o maloljetnom počinitelju ispravno je sukladno članku 25. i 26. ZSM-a maloljetniku za stjecaj kaznenih djela izrečena jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora kako i nalaže odredba članka 26. stavka 1. ZSM-a i to bez prethodnog utvrđivanja kazne za svako pojedino djelo. Stoga ni u tom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer pobijana presuda ni u tom dijelu nije nerazumljiva.

9.2. Suprotno žalbenim navodima maloljetnika nije počinjena ni bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. kada navodi da su povrijeđene odredbe članaka 288., 289. i 290. ZKP/08. iako to posebno ne obrazlaže jer je dijete žrtva ispitano sukladno važećim odredbama ZKP/08. i ZSM-a o čemu se i izjasnio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Naime, dijete žrtva se ispituju po sucu putem stručne osobe što je i u konkretnom slučaju i učinjeno pa nije došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju se poziva maloljetnik u svojoj žalbi. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud proveo dokaz prikazivanjem snimke ispitivanja djeteta žrtve na temelju članka 115. stavka 4. ZSM-a jer kad je dijete ispitano kao svjedok putem stručne osobe u posebnom prostoru, a iskaz je snimljen dužnost je suda da na raspravi reproducira snimku. Ujedno uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju djeteta žrtve što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 3. i 4. obrazloženja pobijane presude, kojim je utvrđen način ispitivanja žrtve i nazočnost osoba koje su bile na dokaznom ročištu te ni u tom pogledu nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva maloljetnik u žalbi.

9.3. Ispitujući pobijanu presudu u konkretnom slučaju nisu utvrđene ni povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

10. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona maloljetnik istu ničim ne obrazlaže nego se poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

10.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. KZ/11., utvrdio je da je počinjena povreda kaznenog zakona na štetu maloljetnika na koju sud pazi po službenoj dužnosti, jer su povrijeđene odredbe ZSM-a u ovom postupku. Naime, maloljetnik je u vrijeme počinjenih šest kaznenih djela iz članka 166. stavka 1 KZ/11. u razdoblju od 30. kolovoza 2019. do 28. kolovoza 2021. bio mlađi maloljetnik, jer je rođen **.**.2005., za koja kaznena djela se ne može proglasiti krivim i osuditi na kaznu maloljetničkog zatvora. Na temelju članka 24. ZSM maloljetnički se zatvor može izreći starijem maloljetniku za kazneno djelo. Na temelju članka 26. ZSM-a za stjecaj kaznenih djela sud će izreći jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora, u granicama iz članka 25. stavka 1. ZSM-a bez prethodnog utvrđivanja kazne za svako pojedino djelo. Ako smatra da za neko djelo maloljetnika treba kazniti, a za druga djela izreći mu odgojnu mjeru, izreći će samo kaznu maloljetničkog zatvora. Zato je zbog navedenog maloljetnik proglašen krivim što je u razdoblju od 29. kolovoza 2021. do 28. veljače 2023. na otoku [adresa], u obiteljskoj kući na adresi [adresa] u [adresa], s ciljem zadovoljenja spolnog nagona, maloljetnog CMN, rođenog **.**.2011., svjestan njegove dobi, najmanje tri puta godišnje u navedenom razdoblju spolno iskorištavao na način da bi ga zaključavao u spavaću sobu obiteljske kuće, nakon čega bi ga skinuo i svojim spolovilom penetrirao u anus djeteta ĆMN, kada bi i ejakulirao te bi mu svoje spolovilo stavljao u usta, dakle, u šest navrata izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s posebno ranjivim djetetom mlađim od petnaest godina, čime je u stjecaju počinio šest kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11.

10.2. Stoga je po službenoj dužnosti Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinačio presudu i proglasio maloljetnika krivim samo za kaznena djela koja je počinio kao stariji maloljetnik, a za kaznena djela koja je počinio kao mlađi maloljetnik nije proglašen krivim, iz razloga po članku 88. ZSM-a.

10.3. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je maloljetnik počinio kaznena djela u stjecaju u vrijeme kada je bio mlađi maloljetnik u vremenskom razdoblju od 30. kolovoza 2019. do 29. kolovoza 2021. no kako mu je za djela počinjena u dobi starijeg maloljetništva izrekao maloljetnički zatvor jer je proglašen krivim za šest kaznenih djela koja su počinjena u razdoblju od 29. kolovoza 2021. pa do 28. veljače 2023. a sud je smatrao da za neka djela maloljetnika treba kazniti tada je ispravno izrekao samo kaznu maloljetničkog zatvora.

11. Suprotno žalbenim navodima maloljetnog CM činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio broj počinjenih kaznenih djela za koje se tereti maloljetnik, a što je sve obrazloženo s točkom 7.4. pobijane presude, kao i pod točkom 4.1. obrazloženja pobijane presude te je za istaknuti da se i obrana suglasila da se na raspravi ne poziva dijete žrtva radi ispitivanja, a branitelj maloljetnika bio je nazočan ispitivanju djeteta žrtve na dokaznom ročištu pa je u tom pravcu mogao postavljati pitanja. Ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 10.10. obrazloženja pobijane presude na temelju iskaza žrtve kao i njegove pomajke utvrdio broj kaznenih djela za koja se maloljetnik tereti, što je ispravno i obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. I iz iskaza pomajke djeteta žrtve ne proizlazi da bi to bilo u nekoliko navrata kao što je to navedeno u žalbi maloljetnika. Međutim, kako je prethodno navedeno pod točkom 10.1. i 10.2. ove drugostupanjske presude može se proglasiti krivim samo za šest kaznenih djela i sukladno odredbama članka 24., 25. i 88. ZSM-a. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno kako se navodi u žalbi ni u pogledu iskaza žrtve jer se u odnosu na vjerodostojnosti njegovog iskaza izjasnio i prvostupanjski sud pod točkom 10.8. obrazloženja pobijane presude, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11.1. U odnosu na sve pojedinosti navedene u žalbi koje se odnose na vještačenje određenih vještaka, koja se tiču iskazivanja žrtve za istaknuti je da odluku o istinitosti iskazivanja donosi sud, a ne određeni vještaci i to nakon provedenih dokaza u postupku, jer sud utvrđuje činjenice. Prvostupanjski sud se u pogledu istinitosti iskazivanja djeteta žrtve izjasnio te je prihvatio iskaz žrtve kao vjerodostojan jer se ocjena dokaza provodi po sudu, a ne po vještacima. Zato osnovano nije traženo od vještaka, da se u tom pogledu izjasne tijekom postupka. Ocjenjujući istinitost iskazivanja djeteta žrtve, sud je i obrazložio da je psihologijskim vještačenjem djeteta žrtve kojim vještačenjem je utvrđeno da je s psihologijskog aspekta iskaz žrtve rezultat stvarno proživljenog iskustva, a što je sve ispravno prvostupanjski sud obrazložio pod točkom 10.2. obrazloženja pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi izneseni u žalbi maloljetnog CM. Osim toga ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 10.5. obrazloženja pobijane presude naveo da psihologijskim nalazom i mišljenjem nisu nađeni elementi koji dovede u pitanje iskaz žrtve te da rezultati dobiveni psihodijagnostičkom obradom upućuju na iskustvo spolne traumatizacije žrtve. Ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 10.7. obrazložio zbog čega ocjenjuje iskaz djeteta žrtve ĆMN kao vjerodostojan, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima zbog neprovođenja psihologijskog vještačenja maloljetnog počinitelja činjenično stanje nije nepotpuno i pogrešno utvrđeno jer je tijekom postupka bilo provedeno psihijatrijsko vještačenje maloljetnika o čemu se izjasnio prvostupanjski sud pod točkom 12. obrazloženja pobijane presude i koje vještačenje je u tom pravcu i analizirano, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U pogledu nepotrebne psihologijske obrade maloljetnika izjasnila se i stalna sudska vještakinja psihijatrica dr. Dolores Britvić što je sve obrazloženo pod točkom 12.2. obrazloženja pobijane presude zbog čega ispravno prvostupanjski sud nije proveo psihologijsku obradu maloljetnog počinitelja te je i odbijen takav prijedlog branitelja maloljetnika. Zbog svega navedenog činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kako maloljetnik navodi u žalbi.

12. Žaleći se zbog odluke o kazni maloljetnik ističe da je ona drastična, da se stječe dojam da je i bezrazložno osvetoljubiva, da nije vidljiv smisao takve kazne ni po mišljenju socijalnog pedagoga MMN, a u obzir da treba uzeti da je počinitelj maloljetnik te da utjecaj zatvorskih uvjeta na njegovu ličnost nije isti kao i kod punoljetnih osoba.

12.1. Državni odvjetnik se također žali zbog odluke o kazni i navodi da u konkretnom slučaju nisu dostatno cijenjene otegotne okolnosti na strani maloljetnika kao i brojnost istih, jer se radi o više kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta počinjenih na štetu dječaka koji se spletom okolnosti našao u teškoj i nezavidnoj situaciji te se to i obrazlaže. Također navodi da bi u obzir trebalo uzeti i da je maloljetni počinitelj svjestan svih okolnosti, postupio podmuklo i u cilju spolnog zadovoljenja te iskoristio na najgori mogući način povjerenje koje su mu roditelji žrtve ukazali, a u razdoblju od 4 godine kontinuirano je činio kaznena djela i govorio žrtvi da će ju tući i još više maltretirati u slučaju da ode u nekakav dječji zatvor, dok da se ranija neosuđivanost maloljetnika ne može cijeniti kao olakotna. Zbog svih navedenih okolnosti predlaže da se maloljetniku izrekne duža kazna maloljetničkog zatvora.

13. Po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve utvrđene olakotne okolnosti na strani maloljetnika, a to su uredno ranije i sadašnje osobne i obiteljske prilike, jer je nakon završene glazbene škole upisao i redovno studira na umjetničkoj akademiji. Nadalje, u obzir treba uzeti i socijalnu anamnezu i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad iz kojeg proizlazi da maloljetnik potječe iz kvalitativne i kvantitativne potpune obitelji, a što je sve obrazloženo pod točkom 17. i 17.1. pobijane presude, te da ima urednu obiteljsku dinamiku i međusobne odnose u obitelji.

13.1. Maloljetnik je ovom preinačenom odlukom proglašen krivim da je počinio kaznena djela u vremenu od 29. kolovoza 2021. do 28. veljače 2023, dok je kaznena od 30. kolovoza 2019. do 29. kolovoza 2021. počinio kao mlađi maloljetnik, osoba od 14 do 16 godina, što je posebna okolnost za koju je liječnica psihijatrica navela da se radi o razdoblju adolescencije, izrazite sklonosti seksualnog eksperimentiranja i emocionalne nezrelosti, a za koja kaznena djela mu se može izreći odgojna mjera.

13.2. Osnovano je utvrđeno da maloljetnik ne pokazuje značajke psihičkog poremećaja, zaostalog duševnog razvoja ili duševne bolesti, a u psihičkom statusu je psihomotorno sputan i tjeskoban te su u situacijama pojačanih zahtjeva moguće impulzivne reakcije, a kod njega nisu utvrđeni elementi koji bi govorili u pravcu zlouporabe ili ovisnosti alkohola ili psihoaktivnih droga.

13.3. Ipak imajući u vidu i mišljenje socijalne pedagoginje suda da na strani maloljetnika izostaje zrelo prosuđivanje, preuzimanje odgovornosti za počinjeno, formirano iz ponašanja i odnosa s roditeljima koji se svojim ponašanjem nisu iskazali kao adekvatan odgojni korektiv, osnovana je procjena da se svrha kažnjavanja ne može ispuniti primjenom izvaninstitucionalnih sankcija već je potrebno, na temelju članka 24. ZSM-a izreći kaznu maloljetničkog zatvora. Ne zanemarujući ni utvrđene otegotne okolnosti na strani maloljetnika, a to su, pobude i okolnosti u kojima su djela počinjena te zlouporabljen odnos povjerenja između maloljetnika i žrtve, koje su mu ukazali roditelji žrtve, potičući žrtvu na druženje s maloljetnikom kako bi žrtva lakše premostila jezičnu barijeru te adaptaciju na novu životnu sredinu i obitelj i izostanak samokritičnosti maloljetnika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, izrečenom jedinstvenom kaznom maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci radi daljnjeg razvoj njegove ličnosti i jačanja njegove osobne odgovornosti, radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela.

14. Stoga je drugostupanjski sud preinačio odluku o kaznenoj sankciji, a nakon proglašenja maloljetnika krivim za kaznena djela koja je počinio kao stariji maloljetnik, pa će se jedinstvenom kaznom maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci postići svrha izricanja, na temelju članka 6. stavka 2. ZSM-a.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, a sve na temelju članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić