Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžm-19/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Zorislava Kaleba i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom TŽ i drugima, zbog kaznenih djela iz članka iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi maloljetnog NŽ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 24. lipnja 2025. broj Km-2/2025-4 (Kvm-3/2025.) u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog NŽ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I izreke ukinut je istražni zatvor maloljetnom TŽ, te je isti odmah pušten na slobodu. Pod točkom II izreke na temelju članka 65. stavka 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) maloljetnom TŽ izrečena je privremena mjera smještaja u ustanovu socijalne skrbi – Centar za pružanje usluga u zajednici Ivanec koji privremeni smještaj i nadzor se provodi kao odgojna mjera nadzora i upućivanja u odgojnu ustanovu te može trajati do okončanja ovog postupka, time da je sud dužan ispitati osnovanost privremenog smještaja svaka 2 (dva) mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja. Pod točkom III izreke određeno je da će pobijano rješenje provesti djelatnici Centra za pružanje usluga u zajednici Pula – Pola na način da će maloljetnog NŽ prepratiti u Centar za pružanje usluga u zajednici Ivanec.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni NŽ po branitelju odvjetniku Nenadu Sladakoviću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako primjena mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. prema maloljetnom TŽ više nije potrebna, već se ista svrha može postići privremenom mjerom smještaja u ustanovu socijalne skrbi, zbog čega je s pravom maloljetniku ukinut istražni zatvor te određena privremena mjera koja će se izvršavati u Centru za pružanje usluga u zajednici Ivanec.
5.1. Za svoju odluku u pogledu postojanje opće i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, kao i u odnosu na primjenu privremene mjere smještaja u ustanovu socijalne skrbi kao blaže mjere prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud, zbog čega nije osnovan žalbeni navod maloljetnika da je pobijano rješenje nejasno i ne može se ispitati pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju žalitelj upire.
6. Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da iz podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije i prikupljenih dokaza na kojima se prijedlog temelji proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi maloljetnik počinio kaznena djela iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 34. i članka 235. stavka 1. KZ/11. za koja se tereti, a takav stupanj sumnje je potreban za ispunjenje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i time privremene mjere smještaja u ustanovu socijalne skrbi iz članka 65. ZSM-a. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi maloljetnika da nije ispunjen uvjet postojanja osnovane sumnje.
7. Također, u odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani maloljetnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ista postoji, neovisno o tome što protiv maloljetnika do sada nisu izricane maloljetničke sankcije, a što je i teško za očekivati zbog njegove dobi od 15 godina. Naime, opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani maloljetnika proizlazi iz iskazane izrazite upornosti i drskosti prilikom počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, od kojih je kazneno djelo oštećenja tuđe stvari počinjeno na štetu odgajatelja u ustanovi u kojoj je smješten maloljetnik, što upućuje i na njegovu bezobzirnost u protupravnom postupanju. Pri tome, valja cijeniti da je maloljetnik osnovano sumnjiv da je oba kaznena djela počinio za koja se tereti počinio u nešto više od mjesec dana, što upućuje na relevantnu kriminalnu količinu u kratkom vremenu. Slijedom svih izloženih okolnosti, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani maloljetnika postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
8. Međutim, imajući u vidu vrijeme koje je maloljetnik proveo u istražnom zatvoru te njegovu životnu dob, mišljenje je i ovoga suda da je to vrijeme na maloljetnika utjecalo u dovoljnoj mjeri te da primjena najteže mjere više nije potrebna niti svrhovita, odnosno da se ista svrha može postići privremenom mjerom smještaja u ustanovu socijalne skrbi određenu pobijanim rješenjem, a sve kako bi se maloljetnika zaštitilo od daljnjeg ugrožavanja njegovog razvoja u istražnom zatvoru, a istovremeno kako bi se otklonio rizik od ponavljanja kaznenih djela na strani maloljetnika.
9. Slijedom navedenog, nije osnovano žaliteljevo isticanje da prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog čega se izrečena privremena mjera ne može zamijeniti mjerom opreza, jer pobijanim rješenjem je mjera istražnog zatvora kao najteža mjera kojom se nastoji osigurati otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela, zamijenjena blažom mjerom, i to privremenom mjerom smještaja u ustanovu socijalne skrbi kojom se i po ocjeni ovoga suda može postići svrha istražnog zatvora u skladu s člankom 66. stavkom 1. ZKP/08.
9.1. Uslijed navedenog, razvidno je da je, protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud vodio računa o odredbi članka 4. ZKP/08. kojom je propisano da svaka radnja ili mjera ograničenja slobode i prava utemeljena na tom zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se svrha može postići blažom mjerom, pri čemu njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme.
10. Protivno navodima žalitelja, nije povrijeđen ni dinamički pristup prilikom procjene postojanja okolnosti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Upravo suprotno navodima žalitelja, imajući u vidu dosadašnje trajanje istražnog zatvora te okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani maloljetnika te njegove osobne okolnosti, prvostupanjski sud je ponovnom ocjenom postojanja razloga za primjenu mjere istražnog zatvora i duljinu trajanja boravka u istražnom zatvoru, pravilno ocijenio da daljnja primjena mjere istražnog zatvora prema maloljetniku više ne bi bila opravdana.
11. Navodi maloljetnika kojima u žalbi iznosi činjenice iz drugih istražnozatvorskih predmeta te stajališta Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske su paušalni i promašeni, jer pobijano rješenje upravo ukazuje da je prvostupanjski sud pomno ispitao sve okolnosti konkretnog slučaja te utvrdio da je kod ovog maloljetnika opravdana primjena blaže mjere, dok samo iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u drugim odlukama bez ikakve veze s konkretnim predmetom nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja te se žalitelju napominje i da činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
12. Slijedom navedenog, žalbom maloljetnika pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedene u pitanje, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
