Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3100/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Saucha, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2658/2022-20 od 24. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2658/2022-20 od 24. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2658/2022-20 od 24. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i sudi:
„Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 1.592,67 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odlučeno:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženoj IĆ isplatiti tužitelju HĆ iznos od 1.592,67 eur sa zateznom kamatom koja teče od veljače 2018. godine pa do isplate s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3% - na poena, kao i naknaditi joj parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% - na poena tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana. "
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka.“
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica sadržajno osporavajući istu zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je sud prvog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje slijedom čega nije primijenio odredbe materijalnog prava koje je trebalo primijeniti.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.592,67 eura[1] (12.000,00 kuna) koji je iznos tužiteljica predala tuženoj u veljači 2018. a koji je bio namijenjen za davanje mita, odnosno utjecanja na odluku suda radi pozitivnog rješavanja predmeta koji se vodio pred kaznenim sudom.
7. Tužena nije podnijela odgovor na tužbu, nije pristupila ijednom ročištu, a niti je tijekom postupka osporavala činjenične navode koje je iznijela tužiteljica, unatoč tome što su sve dostave poziva tijekom postupka, kako na davanje odgovora na tužbu, tako i na ročišta, tuženoj izvršene uredno.
8. Tijekom postupka sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka KĆ, OĆ te tužiteljice. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je protiv tužiteljice vođen kazneni postupak koji je okončan donošenjem osuđujuće presude te je podnesen zahtjev za obnovu kaznenog postupka. Također je utvrđeno da je tužiteljica tuženici predala utuženi iznos te da je tužena odvjetnica. Međutim sud navodi da sa sigurnošću nije mogao utvrditi po kojoj osnovi je tužiteljica predala taj iznos, odnosno je li tužiteljica platila uslugu zastupanja tuženici budući da tužiteljica nije predložila uvid u kazneni spis. Sud nadalje zaključuje da nije mogao utvrditi da je tužiteljica predala tuženici utuženi iznos iz nedopuštenih pobuda odnosno suprotno moralu pa da bi takav pravni posao bio ništetan.
9. Na temelju navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev, međutim, navedeni razlozi ne mogu se prihvatiti.
10. Prvenstveno se ističe da tužiteljica nije niti tvrdila da bi ju tužena zastupala u kaznenom postupku, niti je to tvrdila tužena, pa da bi to uopće bila sporna činjenica.
11. Cijeneći provedeni dokazni postupak, a sukladno činjeničnim navodima tužiteljice koje tužena nije osporila, nesporno je da je utuženi iznos od 1.592,67 eura (12.000,00 kuna) predan tuženici na ime usmenog dogovora tužene i tužiteljice, a radi utjecanja na odluku suda u kaznenom postupku u kojem je tužena bila okrivljena.
12. Prema članku 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema članku 323. stavak 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.
13. S obzirom na prethodno navedeno, razvidno je da se radi o davanju novca na ime usmenog ugovora usmjerenog na postupanje radi utjecanja na službenu osobu. Kako se, dakle, radi o postupanju koje je, u najmanju ruku, protivno moralu društva, a ujedno zakonski opisano u odredbama članaka 294. odnosno 296. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025), ovaj sud utvrđuje da je navedeni pravni posao, kao osnova na temelju koje je tužiteljica tuženoj predala ovdje utuženi iznos, ništetan.
14. Slijedom navedenog, primjenom članka 323. stavak 1. ZOO-a, tužena je tužiteljici dužna vratiti sve što je primila na temelju takvog ništetnog pravnog posla pa je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženoj isplatu iznosa od 1.592,67 eura.
15. Kako je pobijanom odlukom odbijen tužbeni zahtjev, primjenom odredbe članka 373. stavak 2. i 3. ZPP-a, pobijana presuda se preinačava te se tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
16. S obzirom na to da je tužiteljica dokazala da je utuženi iznos predan početkom veljače 2018., a tužena nije osporila datum dospijeća utužene obveze, primjenom članka 300. stavak 4. ZOO-a, obveza se smatra dospjelom 1. veljače 2018. Stoga je tijek zateznih kamata određen u skladu s člankom 29. stavak 1. i 2. ZOO-a te iste teku od 2. veljače 2018. do isplate, kako je odlučeno pod točkom II. izreke.
17. Budući da je tužiteljica uspjela u cijelosti s tužbenim zahtjevom, primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, sud je cijenio njezin zahtjev za naknadu troškova za pristup na tri ročišta (osobno, bez punomoćnika), postavljen u iznosu od po 30,00 eura za svako ročište.
18. Prema članku 24. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ br. 8/1988, 3/1994, 150/2005, dalje: Pravilnik), kada stranka, umješač odnosno zakonski zastupnik ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova dnevnice ili na naknadu za izgubljenu zaradu, te naknade se određuju po odredbama člana 6. do 13. Pravilnika. Prema članku 7. Pravilnika, naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom, a visina naknade za prijevoz utvrđuje se na osnovi putne karte ili na drugi odgovarajući način. Prema članku 8. Pravilnika na relacijama na kojima ne saobraćaju sredstva javnog prometa ili ne saobraćaju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa, svjedocima, vještacima i stručnim osobama pripada naknada troškova u vidu kilometraže.
19. Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da se putni troškovi stranke prvenstveno odmjeravaju sukladno cijenama javnog prijevoza, a da će sud svjedoku odrediti naknadu za prijevoz u vidu prijeđene kilometraže tek ako utvrdi da putovanje nije bilo moguće javnim sredstvom, odnosno da ono nije bilo moguće u pogodno vrijeme ili da su postojali neki drugi opravdani razlozi da se ne koristi javni prijevoz.
20. Kako tužiteljica nije priložila dokaz u smislu putne karte, odnosno nije dokazala da joj putovanje sredstvima javnog prijevoza nije bilo moguće te eventualno koliko bi iznosili troškovi u vidu kilometraže, a zahtjev za naknadu troška stranke su, u skladu s člankom 164. stavak 1. ZPP-a, dužne postaviti određeno, njezinom zahtjevu nije moguće udovoljiti te se stoga odbija njezin zahtjev za naknadu troškova postupka.
21. Slijedom navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a potvrđena je odluka prvostupanjskom suda kojom se odbija zahtjev za trošak te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove odluke.
U Zagrebu 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Marijan Vugić
