Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3925/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ranka Rukljač, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Prvostolni kaptol zagrebački, Zagreb, Kaptol 27, OIB: 77667447224, kojeg zastupa punomoćnica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj P-56/2017-34 od 13. lipnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj P- 56/2017-34 od 13. lipnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj P- 56/2017-34 od 13. lipnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u visini 518,44 eura i trošak sastava revizije u visini 937,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je vlasnica nekretnine [zk.č.br.] [adresa] površine 560 čhv upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na tuženika te da se briše pravo vlasništva tuženika i nekretnina upiše kao vlasništvo tužiteljice. Također je pod točkom I. izreke odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženik nadoknadi parnični trošak.

Pod točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužiteljica, iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv presude u dijelu pod točkom II. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žali se tuženik te predlaže prvostupanjsku odluku preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik osporava osnovanost navoda tužiteljičine žalbe.

5. Žalbe stranaka su neosnovane.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću te promjena upisa u zemljišnoj knjizi, utemeljen na tvrdnjama da je tužiteljica sama i putem svoje prednika , majke FS koju je tužiteljica naslijedila 1980. godine (rješenje prvostupanjskog suda O-2698/80 od 28. listopada 1980.), stekla vlasništvo nekretnine temeljem odredbe čl. 159. st. 3. i čl. 160 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

8. Tužiteljica je u postupku istakla tvrdnje da su od donošenja Odluke o dodjeli zemljišta utvrđenim agrarnim subjektima od 16. lipnja 1948. (dalje: Odluka) njeni prednici ušli u posjed nekretnina upisanih kao zk.č. br. 1254/14 i 1254/15 „Oranica Zaluka“ u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tvrdila je da se od tada njeni prednici, te potom ona, nalaze u samostalnom i nesmetanom posjedu tih nekretnina, ona 28 godina, a s prednicima 60 godina. Stoga je tvrdila da su prednici bili samostalni i pošteni posjednici, a ona i kvalificirani posjednik, pa je tražila tužbenim zahtjevom da se utvrdi njeno pravo vlasništva, stečeno dosjelošću.

9. Tuženik je negirao točnost tvrdnji tužiteljice, posebno u odnosu na česticu zk.č. br. 1254/15, negirao je samostalnost posjeda, te da bi tužiteljica stekla vlasništvo nad ukupno 994 čhv odnosno 3575 m2.

10. U ovoj pravnoj stvari u odnosu na zk. č. br. 1254/14 pravomoćno je utvrđeno da je tužiteljica stekla dosjelošću pravo vlasništva te čestice.

11. Predmet spora je sada preostala zk. č. br. 1254/15 "Oranica Zaluka" upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Iz cjelokupnog sadržaja spisa, posebice priložene dokumentacije, proizlazi da je zk. č. [zk.č.br.] "[adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4) prema posjedovnom listu Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, po izmjeri 1968. označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da ta čestica u iskazu čestica obuhvaća, po identifikaciji, zk.č. br. 1254/15 i zk.č. br. 1254/14 (listovi 5 - 9).

13. Zk.č. br. 1254/15 (dalje u tekstu: sporna čestica) je Odlukom dodijeljena ČSŽ, Blaža, zemljoradniku iz [adresa] i članovima njegove obitelji - prednicima svjedokinje CS, dakle, ne prednicima tužiteljice. Prednicima tužiteljice dodijeljena je zk.č. br. 1254/14 (MS, Č, i članovima njegove obitelji - prednici tužiteljice).

14. Sama svjedokinja CS, čiji je prednik FSŽ, sin F, iskazala je da je njoj poznato da je „... tu nekretninu ... uživala FS, majka tužiteljice, a nakon nje tužiteljica.“ Iskazala je i to da je njen djed, CSŽ, sin F, imao nekretninu do nekretnine majke tužiteljice „ ... dakle do nekretnine koja je predmet ovog spora...“, te da je nekretninu uživala tužiteljica zajedno sa svojom majkom, koja je umrla 1976., a nakon toga da je nastavila uživati tužiteljica, te da je danas čisti i kosi. Nije joj poznato kako je pokojna FS stekla tu nekretninu.

15. U svom iskazu tužiteljica navodi da je naslijedila spornu nekretninu i da je od tada uživa, da ju je ranije uživala njena majka, a da je ona danas kosi 2 - 3 puta godišnje, te da se u naravi radi o jednoj nekretnini (Zk.č. br. 1254/15 i zk.č. br. 1254/14.) ali da ne zna na koji način su njeni prednici ušli u posjed nekretnine . Njena sestra, svjedokinja LS, potvrđuje da su predmetnu nekretninu uživali još njeni roditelji, od poslije rata, da je njena sestra, tužiteljica, ostala živjeti s roditeljima i da je njena sestra istu naslijedila i obrađivala.

16. Dakle, sve saslušane osobe iskazuju neproturječno, pa nema razloga da se isključi istinitost njihovih iskaza.

17. Prema rješenju o nasljeđivanju iza FS tužiteljica je naslijedila izvanknjižno vlasništvo prema posjedovnom listu 3739 k. o. [katastarska općina] u cijelosti.

18. U naravi sporna čestica (zk.č. br. 1254/15 "Oranica [adresa]) „leži“ do zk.č. br. 1254/14, koja je bila u posjedu prednika tužiteljice i za koju je pravomoćno utvrđeno pravo vlasništva tužiteljice u ovom postupku s osnove Odluke o dodjeli zemljišta utvrđenim agrarnim subjektima dana 16. lipnja 1948. (Odluke) temeljem koje im je prethodno dodijeljena u postupku agrarne reforme, a za koje čestice tužiteljica iskazuje da se radi o jednoj nekretnini.

19. Dakle, ovaj sud ima u vidu da se pitanje prava vlasništva u odnosu na spornu nekretninu zk.č. br. 1254/15 "Oranica [adresa] ne ocjenjuje s osnove Odluke o dodjeli zemljišta utvrđenim agrarnim subjektima dana 16. lipnja 1948. (Odluke), već da se utvrđuje s osnove dosjelosti.

20. Zaključak je prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev neosnovan jer prednicima tužiteljice Odlukom nije dodijeljena nekretnina zk.č. br. 1254/15 "Oranica [adresa] niti tužiteljica nije dokazala način stjecanja posjeda nekretnine od strane prednika tužiteljice.

21. Navedena je odluka preinačena odlukom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-4897/17-2 od 28. siječnja 2020. na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev osnovom dosjelosti te je odlučeno o parničnim troškovima stranaka. Tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv navedene drugostupanjske odluke zbog pravnog pitanja koje glasi: „Može li se steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini (koja je oduzeta na temelju Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Hrvatske) u posjed koje su ušli (bez Odluke o dodjeli) prednici tužiteljice sa čestice koja im je dodijeljena Odlukom kotarske komisije o dodjeli zemljišta i mogu li se isti smatrati poštenima?“ Rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd- 1260/24-2 od 4. lipnja 2025.je dan je odgovor koji glasi: Kako nekretnina nije dodijeljena aktom državne vlasti u vlasništvo osobe koja tvrdi da je stekla pravo vlasništva dosjelošću da bi se smatrala poštenim posjednikom potrebno je da je posjednik opravdano smatrao da na spornoj nekretnini obavlja vlasničkopravna ovlaštenja kao njen vlasnik, to jest da nije znao ili mogao znati da nekretnina nije u njegovom vlasništvu i u vlasništvu prednika. U odluci je navedeno da kako sud drugog stupnja nije zbog pogrešnog pravnog pristupa vodio računa o ovom pravnom shvaćanju , te može li se uopće poštenje posjeda izvlačiti i iz očite zabune o identitetu nekretnine koja je bila dodijeljena u postupku agrarne reforme, ukinuta je navedena odluka ovog drugostupanjskog suda s uputom da se u nastavku postupka vodi računa o izraženom pravnom shvaćanju.

22. Žalbenim navodima protiv prvostupanjske odluke o kojima ponovno odlučuje ovaj drugostupanjski sud tužiteljica ističe bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11.ZPP, osporava zaključak prvostupanjskog suda tvrdeći da je u ispravnom postupku utvrđeno da prednicima svjedokinje Odlukom u stvari nije dodijeljena zk.č. br. 1254/15 "Oranica [adresa], već susjedne nekretnine zk. čbr. [katastarska čestica] i zk. čbr. [katastarska čestica], da tuženik nije osporavao tužiteljici savjesnost i istinitost u posjedovanju, da su njeni prednici u poštenom posjedu nekretnine od 1960. i da su evidentirani kao posjednici od 1968. i da je ona sama od dana otvaranja nasljedstva iza pokojne majke FS zakoniti istinit i pošten posjednik preko 30 godina.

23. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, u pobijanoj presudi nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer ne proturječi sama sebi i razlozima presude, te kako presuda sadrži jasne razloge, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

24. Suprotno žalbenim navodima, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.

25. Prema odredbi čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed zakonit, istinit i pošten stječe ju dosjelošću protekom 10 godina, a ako je barem pošten stječe ju dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZV). Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZV samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten stječe ju dosjelošću protekom dvostrukog vremena, dakle 40 godina.

26. Nadalje, odredba čl. 18. st. 3. ZV propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

27. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/19) od 14. veljače 2019. pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe.

28. U ovom se predmetu radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na crkvenom zemljištu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 4. ožujka 2009., a tužiteljica je nekretninu naslijedila 1980. iz čega slijedi da nije proteklo 40 godina potrebnih za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, a sukladno odredbi čl. 159. st. 4. ZV. Kako dakle, u vrijeme podnošenja tužbe 4. ožujka 2009.. nije bila ispunjena pretpostavka poštenja na strani tužiteljice za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 4. ZV to je valjalo prihvatiti pobijanu odluku prvostupanjskog suda kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

29. Pored navedenog, mišljenje je ovog drugostupanjskog suda da na strani prednika tužiteljice nedostaje pretpostavka poštenja u posjedovanju. Navedeno iz razloga jer su oni znali i morali znati da im ne pripada pravo na posjed zk. čbr. [katastarska čestica] obzirom im ta čestica Odlukom nije dodijeljena. Također iako je tužiteljica nasljednica zk. čbr. [katastarska čestica], pored nesporne činjenice da je i ona znala sa sadržaj Odluke koju je uz tužbu dostavila, za zaključiti je da je znala i morala znati da je ostavitelj, ovdje njezina majka, bila nepošteni posjednik(čl. 160 st. 3. ZV), pa posljedično tome i na njezinoj strani nedostaje pretpostavka poštenja u posjedovanju. Tuženik je već u odgovoru na tužbu osporio činjenicu poštenja u posjedovanju, pa su u tom smislu neosnovani žalbeni navodi da tuženik tu činjenicu nije osporio.

30. I na kraju, točno je da je u ispravnom postupku Rz-256/95 koji se vodio pred Općinskim sudom u Sesvetama i to u Zapisniku od 22. svibnja 1995. (list 79 spisa) konstatirano da su prednicima svjedokinje Odlukom zapravo dodijeljene zk.č.br. 1254/16 i zk.č.br. 1254/17, a ne zk.č.br. 1254/15. Međutim time nije dokazano da bi zk.č.br. 1254/15. Odlukom zapravo bila dodijeljena upravo prednicima tužiteljice.

31. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku odluku o glavnoj stvari osnovom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP.

32. Neosnovana je žalba stranaka u odnosu na odluku o parničnom trošku u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, kao i u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Naime, obje stranke su podjednako uspjele u sporu jer je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za utvrđenje vlasništva na jednoj zk. čestici, kod nije uspjela sa zahtjevom za utvrđenje vlasništva na drugoj zk.čestici u kojem slučaju je pravilna odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove (čl. 154. st. 5. ZPP). U tim okolnostima je i pravilno odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženik nadoknadi parnični trošak.

33. O troškovima sastava žalbe i revizije, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.