Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3934/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja RŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja RŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], oba iz Slovačke Republike, Košicae, Ťahanovce, Helsinska 2630/19, zastupanih po punomoćnicima Krešimiru Škarica i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje OIB:38922958547 iz Zagreb, Martićeva 73, zastupanog po punomoćnicima Zoranu Špeharu i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2590/2024-119 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2590/2024-119 od 12. lipnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke kojim su prihvaćeni zahtjevi I i II-tužitelja za isplatu iznosa od po 2.000,00 eura svakom.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2590/2024-119 od 12. lipnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim su prihvaćeni zahtjevi I i II-tužitelja preko iznosa od po 2.000,00 eura i za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od 5. veljače 2009. do isplate te iz stavka III i V izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška sadržano u stavku I izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2590/2024-119 od 12. lipnja 2025. u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev I-tužitelja za isplatu iznosa od 194,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za sudionike u ostalim odnosima iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

III Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2590/2024-119 od 12. lipnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev I-tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 194,31 eura od 23. siječnja 2009. do 11. lipnja 2025. i sudi:

Odbija se zahtjev I-tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 194,31 eura od 23. siječnja 2009. do 11. lipnja 2025. kao neosnovan.

IV Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-2590/2024-119 naloženo je tuženiku isplatiti I-tužitelju iznos od 194,31 eura kao naknadu troškova prijevoda isprava, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 23. siječnja 2009. do isplate, kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku isplatiti I-tužitelju i II-tužitelju svakom iznos od po 14.931,32 eura naknade neimovinske štete, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2009. do isplate.

1.3. Tuženiku je naloženo naknaditi I i II-tužitelju parnične troškove u iznosu od 28.615,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate.

1.4. U stavku IV izreke presude suda prvog stupnja odbijen je preostali zahtjev I i II- tužitelja za naknadu parničnih troškova.

1.5. Zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbijen je kao u stavku V izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I, II, III i V izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti primjenom prava Slovačke Republike uz naknadu parničnih troškova i troška sastava žalbe, podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Predmet spora je zahtjev I i II-tužitelja, državljana Slovače Republike s uobičajenim boravkom u toj državi, za naknadu imovinske i neimovinske štete uslijed smrtnog stradavanja njihove bake pok. KŠ kao putnice u autobusu slovačke registarske oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći od 7. rujna 2008. u Republici Hrvatskoj na autocesti kod Gospića. Nije bilo sporno da je u spomenutoj nesreći sudjelovalo samo jedno vozilo - autobus slovačkih registarskih oznaka osiguran kod inozemnog osiguratelja te da je jedini krivac za nesreću ŽŠ, državljanin Republike Slovačke, vozač tog autobusa.

5.2. Nije sporna ni pasivna legitimacija tuženika, koja proizlazi iz odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) i koja, između ostalog, jamči pravo na naknadu štete nanesene uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti, pri čemu tuženik postupa u svojstvu obrađivačkog ureda.

5.3. U odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. alineja druga Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 4. svibnja 1971. (»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, br. 4/94, dalje: Haška konvencija) Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-3160/2019-5 od 22. listopada 2024. povodom istog štetnog događaja zauzeo pravno shvaćanje po kojem se u slučaju u kojem se prometna nezgoda s međunarodnim elementom dogodila u jednoj državi, pri čemu u toj nezgodi sudjeluje samo jedno vozilo koje je registrirano u državi različitoj od države u kojoj se dogodila nezgoda, tada se na zahtjeve za naknadu štete nastale u toj nezgodi neposrednim i posrednim oštećenicima čije je redovno boravište u istoj državi, i to državi registracije vozila, primjenjuje unutarnje pravo države registracije vozila.

5.4. Kao i u ovom slučaju, slijedi da se na zahtjeve I i II-tužitelja za naknadu štete koju su pretrpjeli zbog smrti bake u predmetnoj prometnoj nezgodi koja se dogodila u Republici Hrvatskoj primjenjuje slovačko i njemu nadređeno pravo Europske unije jer je u trenutku nesreće 2008. Slovačka Republika već bila članica EU.

6.1. Polazeći od primjene prava Slovačke Republike temeljem čl. 4. alineja druga Haške konvencije uz potrebu razlikovanja tih nacionalnih propisa koji određuju građanskopravnu odgovornost za naknadu štete od propisa koji uređuju pokriće obveznim osiguranjem u prometu, proizlazi kako pravo Slovačke Republike poznaje odgovornost za neimovinsku štetu članovima obitelji preminulog oštećenika u Građanskom zakoniku ali, suprotno pravu Europske unije, ta odgovornost nije pokrivena obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti .

6 .2. Iako je Slovačka Republika propustila pravilno i potpuno implementirali direktive o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti (tzv. Prva direktiva Vijeća 72/166/EU od 24. travnja 1972., druga Direktiva Vijeća broj 84/5/EZ. treća direktiva Vijeća 90/232/EZ i četvrta direktiva Vijeća broj 2000/26/EZ) a koje zahtijevaju da svaki oblik građanske odgovornosti koje nacionalno pravo poznaje bude pokriven obveznim osiguranjem, slovačko pravo u svom Građanskom zakoniku predviđa institut neimovinske štete zbog smrti bliske osobe. Stoga se prema praksi Suda Europske unije (npr. u predmetnima C-22/12 Haasová EU:C:2018:692 i C-277/12 R EU:C:2013:685), predmetni vid neimovinske štete zbog smrti bliske osobe smatra pokrivenim obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti.

6.3. U tom je smislu u odluci revizijskog suda br: Rev-3160/2019-5 od 22. listopada 2024. zaključeno sljedeće: "Međutim, slovački je Vrhovni sud u odluci broj 6MCdo/1/2016 od 31. srpnja 2017., naslanjajući se na praksu Ustavnog suda Slovačke Republike iznesenu u odluci broj 666/2016-36 od 11. listopada 2016., odstupio od svoje ranije prakse izražene u odlukama broj Cdo 168/2009 i Cdo 301/2012, te zauzeo pravno shvaćanje prema kojem izraz "šteta" ("škoda") iz Zakona broj 381/2001 o obveznom osiguranju treba tumačiti ekstenzivno tako da ovaj pojam uključuje i nematerijalnu štetu čija naknada pripada bliskim osobama smrtno stradalih osoba u prometnim nezgodama i to zbog građanskopravne odgovornosti za povredu prava na privatni i obiteljski život." Nastavno se ističe kako se sudska praksa najvišeg suda Slovačke Republike, koja se ujedno naslanja na praksu slovačkoga Ustavnog suda, tumači u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem europskog prava i u duhu europskog prava a ne contra legem tako da nisu prekoračene dopuštene granice interpretacije propisa

7.1. Navedeno interpretativno tumačenje po kojem pod obvezno osiguranje u prometu potpada i neimovinska šteta koju zbog smrti bliske osobe stradale u prometnoj nezgodi trpe njezini bliski srodnici, opravdava zaključak suda prvog stupnja o tuženikovoj odgovornosti za predmetnu štetu.

7.2. Odlučujući o osnovanosti i visini zahtjeva I i II-tužitelja prvostupanjski je sud uvidom u [broj] od 22. siječnja 2009. s prijevodom utvrdio I-tužiteljev trošak za prijevod isprava u iznosu 194,31 eura a ocjenom sadržaja iskaza svjedokinje EŠ utvrdio je postojanje trajnije zajednice života tada malodobnih I i II-tužitelja s bakom pok. DŠ koja je smrtno stradala u dobi od 64 godina života, što u sadržaju svoje žalbe tuženik određeno i ne osporava.

7.3. Iako se prvostupanjski sud pri odluci kojom je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti pozvao na primjenu prava i prakse sudova Slovačke Republike, osnovano tuženik u žalbi ukazuje kako dosuda iznosa naknade neimovinske štete I i II-tužiteljima za duševne boli zbog smrti bake od po 14.931,32 eura svakom odstupa od spisu priloženog sadržaja slovačkog prava, i to presuda Okružnog suda u Košicama br. 10C/50/2004-508 od 1. veljače 2012. s naknadom neimovinske štete zbog smrti majke i supruge od po 8.298,48 eura svakom od I-IV-tužitelja (list 451 spisa predmeta suda prvog stupnja), Županijskog suda u Prešovu br. 2Co/38/2022 od 22. veljače 2023. s naknadama neimovinske štete zbog smrti supruga od 15.000,00 eura i oca od po 10.000,00 eura (list 613), Županijskog suda u Trnavi br. 22Co/34/2023- 299 od 25. travnja 2024. s naknadama neimovinske štete zbog smrti oca od 5.000,00 eura i djeda od 2.000,00 eura (list 631) i Okružnog suda u Žilni br. 27C/41/2019 od 18. listopada 2021. s naknadama neimovinske štete zbog smrti supruge od 15.000,00 eura i majke od po 9.000,00 eura (list 655).

7.4. Pri tom osnovano tuženik u žalbi ističe kako je bez utjecaja pozivanje I i II- tužitelja na sudsku praksu iz dijela odluke Županijskog suda u Košicama br. K2-20 C/23/2022 od 27. rujna 2024. za koju nije priložen prijevod na hrvatski jezik suprotno odredbi čl. 104. ZPP i za koju nema dokaza o pravomoćnosti.

8.1. Budući da se o predmetnom tužbenom zahtjevu temeljem čl. 4. alineja druga u vezi čl. 8. toč. 4. Haške konvencije odlučuje primjenom prava Slovačke Republike, u ovom slučaju pravo Republike Hrvatske nije mjerodavno ni za odluku o dospijeću obveze kao ni o zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamatama i njihovoj visini. Stoga je prvostupanjski sud u odluci o roku za isplatu i pri dosudi zakonskih zateznih kamata tekućih od 23. siječnja 2009. kao dana plaćanja troška prijevoda i 5. veljače 2009. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pogrešno primijenio čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05) i odredbu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08).

8.2. O mjerodavnom pravu Slovačke Republike pribavljene su obavijesti kao u dopisu suda prvog stupnja od 20. listopada 2015. (list 299-327 te 354, 358 i 360 spisa predmeta suda prvog stupnja) međutim ne i o pitanjima dospijeća obveze i prava na isplatu zateznih kamata. Sadržaj priložene prakse sudova Slovačke Republike ukazivao bi na to da je odredbom čl. 517. st. 2. Zakona br. 40/1964 - Građanskog zakonika (Občianský zákonník) omogućena dosuda zateznih kamata ali isto tako da sporedna tražbina ne dospijeva prije utvrđenja glavne tražbine iz čega ne bi proizlazilo pravo na isplatu zateznih kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva već od utvrđenja pripadajuće naknade štete, što bi za dugo razdoblje od nastanka štete 2008. pa do donošenja odluke o visini štete opravdavalo uračunavanje utjecaja inflacije, što slovačko pravo i sudska praksa omogućava ali ne tako kako je to sud prvog stupnja utvrđivao zajedno s dosudom zateznih kamata od nastanka štete i od odštetnog zahtjeva.

8.3. Zbog pogrešnog pravnog pristupa pri dosudi predmetne naknade neimovinske štete zbog smrti bake I i II-tužitelja sud prvog stupnja nije utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u skladu sa sudskom praksom u Slovačkoj Republici. Budući da u skladu s mjerodavnom sudskom praksom u Slovačkoj Republici naknada neimovinske štete I i II-tužiteljima zbog smrti bake za sada ne bi bila opravdana preko iznosa od po 2.000,00 eura jer u tom dijelu nisu utvrđene sve činjenice odlučne za visinu naknade te štete koja se dosuđuje u Slovačkoj Republici a nisu utvrđene ni u pogledu dospijeća obveze tuženika i uz to vezanog sporednog traženja zateznih kamata kao i o tome ovisne visine glavne tražbine, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

8.4. Stoga je primjenom čl. 370. ZPP odlučeno kao u stavku I izreke ovog rješenja, dok je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

9.1. U odnosu na tražbinu naknade troška prijevoda dokumentacije sa slovačkog na hrvatski jezik u iznosu od 194,31 eura valja reći kako je isti izdatak učinjen u povodu predmetnog parničnog postupka i stoga kao takav predstavlja parnični trošak, sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZPP. Pravnu narav ove tražbine kao parničnog troška ne mijenja to što je o tom zahtjevu odlučeno u stavku I izreke prvostupanjske presude a ne u odluci o naknadi parničnog troška iz stavka III izreke iste presude.

9.2. Pri odlučivanju o naknadi parničnog troška primjenjuju se postupovne odredbe domaćeg odnosno hrvatskog prava. Budući da su I i II-tužitelji uspjeli s osnovom svojih zahtjeva, I-tužitelju naknada troška prijevoda dokumentacije od 194,31 eura pripada u cijelosti neovisno o konačnom omjeru uspjeha u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP) a taj trošak tuženik i ne osporava. Na iznos naknade parničnog troška prijevoda dokumentacije od 194.31 eura I-tužitelju temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP pripadaju zakonske zatezne kamate od donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje tog troška, dakle od donošenja presude suda prvog stupnja 12. lipnja 2025.

9.3. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 i 3 u vezi čl. 151. st. 1. i 3. ZPP odlučeno kao u stavku II i III izreke ovog rješenja.

9.4. Budući da u preostalom dijelu odluka o naknadi parničnog troška ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP odlučiti kao u stavku I izreke ovog rješenja.

10. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ponovo od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa zatražiti obavijesti o pravu Slovačke Republike i to o slijedećim pitanjima:

- koji je rok propisan dužniku kao tuženiku kojem se sudskom odlukom nalaže ispunjenje određene novčane tražbine - konkretno naknade neimovinske štete tužiteljima kao oštećenicima, da tu tražbinu dobrovoljno ispuniti (paricijski rok) i kojim propisom

- kada dužnik kao tuženik kojem se sudskom odlukom nalaže ispunjenje određene novčane tražbine, dolazi u zakašnjenje

- duguje li dužnik kao tuženik koji je u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze određene sudskom odlukom - konkretno neimovinske štete tužiteljima kao oštećenicima, i zatezne kamate i po kojem propisu

- za slučaj da dužnik zbog zakašnjenja s ispunjenjem sudskom odlukom naložene novčane obveze duguje i zatezne kamate, kojim je propisom određena stopa zatezne kamate i u kojoj visini. O navedenim odredbama mjerodavnog prava Slovačke Republike ovisi odluka o dospijeću tuženikove obveze a nastavno i o tome od kada je tuženik u zakašnjenju te od kada bi bio u obvezi na isplatu zateznih kamata, ako je ta obveza propisana a posljedično za slučaj proteka vremena od štete do dospijeća ovisi i visina glavne obveze. Ujedno će sud prvog stupnja ocijeniti relevantnu praksu sudova u Slovačkoj Republici kako bi primjenom svih međusobno ovisnih kriterija važećih u Slovačkoj Republici odlučio o naknadi štete koja pripada I i II-tužiteljima kao i o sporednim traženjima zateznih kamata i naknade parničnih troškova (osim naknade troška prijevoda dokumentacije o kojoj naknadi je, kao što je navedeno, odlučeno).

11. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je kao u stavku II izreke, primjenom čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej