Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3836/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice ČP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II-tužiteljice ZP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III- tužiteljice ĆP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i IV-tužiteljice CP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima Krešimiru Škarici i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje OIB:38922958547 iz Zagreb, Martićeva 73, zastupanog po punomoćnicima Zoranu Špeharu i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljica i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-691/2015-51 od 23. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn- 691/2015-51 od 23. listopada 2018. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Odluke o zahtjevima za naknadu troškova povodom pravnih lijekova ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Ovome je sudu uz popratno izvješće od 16. rujna 2025. na ponovo suđenje vraćen spis u predmetnoj pravnoj stvari jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatom revizije I-IV-tužiteljica ukinuo presudu ovoga suda posl. br. Gž-2034/2019- 4 od 19. listopada 2021. kojom je preinačena presuda suda prvog stupnja posl. br. Pn-691/15-51 od 23. listopada 2018. i predmet vratio na ponovno suđenje, kao u rješenju br. Rev-132/2023-9 od 20. studenog 2024.

1.2. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-691/15-51 naloženo je tuženiku da isplati I-tužiteljici iznos od 29.199,02 eura (220.000,00 kn[1] ) i II-IV-tužiteljicama od po 19.908,42 eura (150.000,00 kn) za duševne boli zbog smrti supruga odnosno oca, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2008. do isplate, uz naknadu parničnih troškova u iznosu od 14.936,09 eura (112.536,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 23. listopada 2018. do isplate dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbijen.

2.1. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev I-IV-tužiteljica u cijelosti zajedno sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova i zateznih kamata a I-IV- tužiteljice obvezati da tuženiku naknade parnične troškove kao i trošak sastava žalbe.

2.2. U odgovoru na žalbu I-IV-tužiteljice smatraju da je žalba tuženika neosnovna i predlažu ju kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

2.2. Žale se i I-IV-tužiteljice koje prvostupanjsku odluku osporavaju u dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnih troškova preko iznosa od 14.936,09 eura (112.536,00 kn) s prijedlogom da se u tom dijelu prvostupanjska presuda preinači uz dosudu parničnog troška u cijelosti sukladno troškovniku i uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalbe su osnovane.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Predmet spora je zahtjev I-IV-tužiteljica, državljanki [adresa] s uobičajenim boravkom u toj državi, za naknadu neimovinske štete uslijed smrtnog stradavanja supruga I-tužiteljice i oca II-IV tužiteljica pok. BP kao putnika u autobusu slovačke registarske oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći od 7. rujna 2008. u Republici Hrvatskoj na autocesti kod [adresa]. Nije bilo sporno da je u spomenutoj nesreći sudjelovalo samo jedno vozilo - autobus slovačkih registarskih oznaka osiguran kod inozemnog osiguratelja te da je jedini krivac za nesreću GP, državljanin Republike [adresa], vozač tog autobusa.

5.2. Nije sporna ni pasivna legitimacija tuženika, koja proizlazi iz odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) i koja, između ostalog, jamči pravo na naknadu štete nanesene uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti, pri čemu tuženik postupa u svojstvu obrađivačkog ureda.

5.3. U odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. alineja druga Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 4. svibnja 1971. (»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, br. 4/94, dalje: Haška konvencija) Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-3160/2019-5 od 22. listopada 2024. povodom istog štetnog događaja zauzeo pravno shvaćanje po kojem se u slučaju u kojem se prometna nezgoda s međunarodnim elementom dogodila u jednoj državi, pri čemu u toj nezgodi sudjeluje samo jedno vozilo koje je registrirano u državi različitoj od države u kojoj se dogodila nezgoda, tada se na zahtjeve za naknadu štete nastale u toj nezgodi neposrednim i posrednim oštećenicima čije je redovno boravište u istoj državi, i to državi registracije vozila, primjenjuje unutarnje pravo države registracije vozila.

5.4. Kao i u ovom slučaju, slijedi da se na zahtjeve tužiteljica za naknadu štete koju su pretrpjele zbog smrti supruga odnosno oca u predmetnoj prometnoj nezgodi koja se dogodila u Republici Hrvatskoj primjenjuje slovačko i njemu nadređeno pravo Europske unije jer je u trenutku nesreće 2008. [adresa] već bila članica EU.

6.1. Polazeći od primjene prava [adresa] temeljem čl. 4. alineja druga Haške konvencije uz potrebu razlikovanja tih nacionalnih propisa koji određuju građanskopravnu odgovornost za naknadu štete od propisa koji uređuju pokriće obveznim osiguranjem u prometu, proizlazi kako pravo [adresa] poznaje odgovornost za neimovinsku štetu članovima obitelji preminulog oštećenika u Građanskom zakoniku ali, suprotno pravu Europske unije, ta odgovornost nije pokrivena obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti.

6.2. Iako je [adresa] propustila pravilno i potpuno implementirali direktive o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti (tzv. Prva direktiva Vijeća 72/166/EU od 24. travnja 1972., druga Direktiva Vijeća broj 84/5/EZ. treća direktiva Vijeća 90/232/EZ i četvrta direktiva Vijeća broj 2000/26/EZ) a koje zahtijevaju da svaki oblik građanske odgovornosti koje nacionalno pravo poznaje bude pokriven obveznim osiguranjem, slovačko pravo u svom Građanskom zakoniku predviđa institut neimovinske štete zbog smrti bliske osobe. Stoga se prema praksi Suda Europske unije (npr. u predmetnima C-22/12 Haasová EU:C:2018:692 i C-277/12 Č EU:C:2013:685), predmetni vid neimovinske štete zbog smrti bliske osobe smatra pokrivenim obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti.

6.3. U tom je smislu u odluci revizijskog suda br: Rev-3160/2019-5 od 22. listopada 2024. zaključeno sljedeće: "Međutim, slovački je Vrhovni sud u odluci broj 6MCdo/1/2016 od 31. srpnja 2017., naslanjajući se na praksu Ustavnog suda Slovačke Republike iznesenu u odluci broj 666/2016-36 od 11. listopada 2016., odstupio od svoje ranije prakse izražene u odlukama broj Cdo 168/2009 i Cdo 301/2012, te zauzeo pravno shvaćanje prema kojem izraz "šteta" ("škoda") iz Zakona broj 381/2001 o obveznom osiguranju treba tumačiti ekstenzivno tako da ovaj pojam uključuje i nematerijalnu štetu čija naknada pripada bliskim osobama smrtno stradalih osoba u prometnim nezgodama i to zbog građanskopravne odgovornosti za povredu prava na privatni i obiteljski život." Nastavno se ističe kako se sudska praksa najvišeg suda [adresa], koja se ujedno naslanja na praksu slovačkoga Ustavnog suda, tumači u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem europskog prava i u duhu europskog prava a ne contra legem tako da nisu prekoračene dopuštene granice interpretacije propisa

7.1. Navedeno interpretativno tumačenje po kojem pod obvezno osiguranje u prometu potpada i neimovinska šteta koju zbog smrti bliske osobe stradale u prometnoj nezgodi trpe njezini bliski srodnici, opravdava zaključak suda prvog stupnja o tuženikovoj odgovornosti za predmetnu štetu.

7.2. Odlučujući o osnovanosti i visini zahtjeva I-IV-tužiteljica prvostupanjski je sud utvrdio da je u štetnom događaju, u kojem je prednik I-IV-tužiteljica iznenadno smrtno stradao u dobi od 58 godina, I-tužiteljica izgubila supruga s kojim je dugotrajno, od 1973. živjela u bračnoj zajednici dok su kao odrasle i samostalne osobe II-tužiteljica rođena **.**.1981., III-tužiteljica rođena **.**.1974. i IV-tužiteljica rođena **.**.1973. izgubile svoga oca što u svakom slučaju uzrokuje tešku i trajnu duševnu bol.

7.3. Iako se pri odluci kojom je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti prvostupanjski sud pozvao na primjenu prava i prakse sudova [adresa], osnovano tuženik u žalbi ukazuje kako dosuda iznosa naknade neimovinske štete I-tužiteljici za duševne boli zbog smrti supruga od 29.199,02 eura (220.000,00 kn) i II-IV-tužiteljicama za duševne boli zbog smrti oca od po 19.908,42 eura (150.000,00 kn) odstupa od spisu priloženog sadržaja slovačkog prava.

7.4. Naime, iz priloženih presuda npr. Županijskog suda u Žilini br. 5Co/141/2001- 346 od 21. studenog 2011., Okružnog suda u Košicama br. 10C/50/2004-508 od 1. veljače 2012., Okružnog suda Banska Bystrica br. 10C767/2009-214 od 3. travnja 2012., Regionalnog suda u Trnavi br. 21C/15/2011-480 od 7. travnja 2014., Županijskog suda u Prešovu br. 6Co/387/2015 od 28. lipnja 2016. i br. 12Co/89/2013 od 26. lipnja 2014., Županijskog suda u Žilini br. 5Co/315/2012 od 26. studenog 2012. je razvidno kako naknada za ovaj vid štete ne prelazi iznos od 10.000,00 eura, osim što je mlt. djetetu dosuđena naknada od 13.000,00 eura u predmetu Županijskog suda u Žilini br. 9Co/256/2013 od 12. rujna 2013. Pri tom osnovano tuženik u žalbi ističe kako je bez utjecaja pozivanje tužiteljica na sudsku praksu iz odluke Županijskog suda u Košicama br. 11Co/12/2009-370 obzirom da se radi o odluci kojom je odlučeno o osnovi ali ne i o visini zahtjeva.

8.1. Budući da se o predmetnom tužbenom zahtjevu temeljem čl. 4. alineja druga u vezi čl. 8. toč. 4. Haške konvencije odlučuje primjenom prava [adresa], u ovom slučaju pravo Republike Hrvatske nije mjerodavno ni za odluku o dospijeću obveze kao ni o zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamatama i njihovoj visini. Stoga je prvostupanjski sud u odluci o roku za isplatu i pri dosudi zakonskih zateznih kamata tekućih od 19. prosinca 2008. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pogrešno primijenio čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05) i odredbu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08).

8.2. O mjerodavnom pravu Slovačke Republike pribavljene su obavijesti kao u dopisima od 14. rujna 2010. i 18. ožujka 2016. (list 324 te 445 i 447 spisa predmeta suda prvog stupnja) međutim ne i o pitanjima dospijeća obveze i prava na isplatu zateznih kamata. Sadržaj priložene prakse sudova Slovačke Republike ukazivao bi na to da je odredbom čl. 517. st. 2. Zakona br. 40/1964 - Građanskog zakonika (Občianský zákonník) omogućena dosuda zateznih kamata ali isto tako da sporedna tražbina ne dospijeva prije utvrđenja glavne tražbine iz čega ne bi proizlazilo pravo na isplatu zateznih kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva već od utvrđenja pripadajuće naknade štete, što bi za dugo razdoblje od nastanka štete 2008. pa do donošenja odluke o visini štete opravdavalo uračunavanje utjecaja inflacije, što slovačko pravo i sudska praksa omogućava ali to sud prvog stupnja nije utvrđivao.

8.3. Zbog pogrešnog pravnog pristupa pri dosudi predmetne naknade neimovinske štete zbog smrti supruga i oca I-IV-tužiteljica sud prvog stupnja nije utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u skladu sa sudskom praksom u Slovačkoj Republici. Budući da nisu utvrđene sve činjenice odlučne za visinu naknade te štete koja se dosuđuje u Slovačkoj Republici i u pogledu dospijeća obveze tuženika i uz to vezanog sporednog traženja zateznih kamata kao i o tome ovisne visine glavne tražbine, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

9. Stoga je primjenom čl. 370. ZPP odlučeno kao u stavku I izreke, što se primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP odnosi i na odluku o naknadi parničnih troškova budući da ista odluka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu.

10. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ponovo od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa zatražiti obavijesti o pravu Slovačke Republike i to o slijedećim pitanjima:

- koji je rok propisan dužniku kao tuženiku kojem se sudskom odlukom nalaže ispunjenje određene novčane tražbine - konkretno naknade neimovinske štete tužiteljima kao oštećenicima, da tu tražbinu dobrovoljno ispuniti (paricijski rok) i kojim propisom

- kada dužnik kao tuženik kojem se sudskom odlukom nalaže ispunjenje određene novčane tražbine, dolazi u zakašnjenje

- duguje li dužnik kao tuženik koji je u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze određene sudskom odlukom - konkretno naknade neimovinske štete tužiteljima kao oštećenicima, i zatezne kamate i po kojem propisu

- za slučaj da dužnik zbog zakašnjenja s ispunjenjem sudskom odlukom naložene novčane obveze duguje i zatezne kamate, kojim je propisom određena stopa zatezne kamate i u kojoj visini. O navedenim odredbama mjerodavnog prava Slovačke Republike ovisi odluka o dospijeću tuženikove obveze a nastavno i o tome od kada je tuženik u zakašnjenju te od kada bi bio u obvezi na isplatu zateznih kamata, ako je ta obveza propisana a posljedično za slučaj proteka vremena od štete do dospijeća ovisi i visina glavne obveze. Ujedno će sud prvog stupnja ocijeniti relevantnu praksu sudova u Slovačkoj Republici kako bi primjenom svih međusobno ovisnih kriterija važećih u Slovačkoj Republici odlučio o naknadi neimovinske štete koja pripada I-IV- tužiteljicama kao i o sporednim traženjima zateznih kamata i naknade parničnih troškova.

11. O zahtjevima za naknadu troškova povodom pravnih lijekova odlučeno je kao u stavku II izreke, primjenom čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej