Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-768/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ines Kovačević, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vesne Žulj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IN, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zdravku Jandriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HN, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-129/2022-21 od 22. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice IN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj P- 129/2022-21 od 22. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice IN za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 401,48 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbija se tužiteljica IN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

1. Tuženik UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je Tužiteljici IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 3.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan 28.01.2022. godine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućima od 29.01.2022. godine pa do plateža, po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je Tužiteljici IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos parničnog troška od dana donošenja ove Presude pa do plateža, po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica posebice upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica ističe kako je dokazala da je dana 2. svibnja 2018. godine podigla kredit u Erste & Steiermaerkische banci, dok je tuženik dana 3. svibnja 2018. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine s TN. Takva vremenska povezanost potkrjepljuje tvrdnje tužiteljice da je tuženiku pozajmila 3.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, sve kako bi tuženik mogao finalizirati kupoprodajni ugovor. Nadalje, tužiteljica ističe kako prvostupanjski sud šturo i površno objašnjava zašto njezin tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, tužiteljica ističe kako su saslušana tri svjedoka koja su potvrdila da je tužiteljica pozajmila utuženi iznos tuženiku za kupnju kuće, međutim, prvostupanjski sud zanemaruje iskaze tih svjedoka, navodeći kako su svjedoci pristrani ili nisu bili prisutni prilikom primopredaje novca. Naposljetku, tužiteljica ukazuje kako je tuženik iskazao da je utrošio iznos od 125.000,00 EUR za kupnju i renovaciju nekretnine. Kada se uzme u obzir iznos kredita, koji je tuženik podignuo za kupnju nekretnine, proizlazi kako tuženik nije imao dovoljno sredstava, a radi čega mu je novac koji mu je pozajmila tužiteljica bio potreban, tj. tuženiku je svaki izvor novca bio potreban, radi čega je logično da je pozajmio novac od tužiteljice, svoje tadašnje partnerice. Tužiteljica smatra kako je uvjerljivo dokazala da je sklopila usmeni ugovor o zajmu sa tuženikom, radi čega je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njezin tužbeni zahtjev. Posljedično, tužiteljica smatra da joj je prvostupanjski sud trebao dosuditi i prouzročene parnične troškove. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže da sud drugog stupnja sam provede dokazni postupak, ako nema uvjeta za preinaku presude. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 401,48 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, koji iznos novca je, prema tvrdnjama tužiteljice, tužiteljica predala tuženiku u gotovini, temeljem usmenog Ugovora o zajmu, sklopljenog u svibnju 2018. godine.

5.1. Naime, tužiteljica ističe kako je tuženiku pozajmila iznos od 3.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a svrha zajma je bila ta da tuženik može u cijelosti isplatiti kupoprodajnu cijenu za nekretninu na adresi [adresa].

5.2. Tuženik je pak isticao kako je raspolagao dovoljnim novčanim sredstvima za kupnju nekretnine, a radi čega mu pozajmica od tužiteljice nije bila potrebna te nije niti izvršena, tj. tuženik osporava da je sklopljen usmeni Ugovor o zajmu.

5.3. Sud prvog stupnja je ocijenio zahtjev tužiteljice neosnovanim.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. U tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka među strankama je sporno jesu li parnične stranke sklopile usmeni ugovor o zajmu.

9. Prvostupanjski sud je, u provedenom dokaznom postupku, utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tuženik, dana 6. veljače 2018., ugovorio kredit sa Zagrebačkom bankom, na iznos od 230.000,00 kn

- da su sredstva od kredita kojeg je podigao tuženik iskorištena za zatvaranje starog kredita i kupnju nekretnine, i to: kč. br. [katastarska čestica], u naravi KUĆA I DVOR površine 597 m2, upisano u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Ivanić Grad, na adresi [adresa]

- da je tuženik, dana 3. svibnja 2018., sklopio Ugovor o kupoprodaji gore navedene nekretnine te da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 120.000,00 kuna

- da je tužiteljica, dana 2. svibnja 2018., ugovorila kredit sa Erste bankom, na iznos od 195.000,00 kn

- da su sredstva od kredita kojeg je podigla tužiteljica iskorištena za kupnju automobila i zatvaranje prijašnjih kredita

- da tužiteljica i tuženik nisu sklopili usmeni ugovor o zajmu

- da tužiteljica nije predala tuženiku novčani iznos od 3.000,00 EUR u gotovini u kunskoj protuvrijednosti

10. Tužiteljica osporava činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud te ističe da kredit, kojeg je tužiteljica podigla, nije iskorišten isključivo u svrhu kupnje automobila i zatvaranja prijašnjih kredita, već da joj je ostalo novčanih sredstava koje je potom iskoristila za davanje utužene pozajmice tuženiku.

11. Tuženik je osporavao da je tužiteljica njemu pozajmila novac te da je kredit, kojeg je podigao tuženik, bio dovoljan da tuženik finalizira ugovor o kupoprodaji nekretnine.

12. Tužiteljica ističe da je ona kredit podigla dana 2. svibnja 2018., dok je tuženik ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključio dana 3. svibnja 2018. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da takva bliska vremenska povezanost između ugovora o kreditu i kupoprodajnog ugovora ukazuje da je tuženik zaključio kupoprodajni ugovor nakon što mu je tužiteljica pozajmila novac iz kreditnih sredstava.

13. Iz iskaza tužiteljice IN (list 56 spisa) proizlazi kako je podigla kredit kako bi kupila automobil i zatvorila neke prijašnje kredite, nakon čega joj je ostao novac koji je stavila na štednju, a kada je tuženiku falio novac za kupnju nekretnine od novca na štednji mu je posudila 3.000,00 EUR.

14. Slično kao i tužiteljica iskazuje njezina majka, svjedokinja ĐN (list 56 spisa), navodeći da je tužiteljica podigla kredit te od istog kupila auto, a ostatak novca je stavila na štednju te je od tog novca posudila tuženiku 3.000,00 EUR.

15. Žalbeni navod tužiteljice da bliska vremenska povezanost kredita i kupoprodajnog ugovora ukazuje na to da je ona tuženiku pozajmila novac, a radi kupnje nekretnine, nije osnovan. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, ta povezanost, uzevši u obzir njezin iskaz i iskaz njezine majke, zapravo upućuje da je tuženik sklopio i realizirao kupoprodajni ugovor bez da mu je tužiteljica pozajmila novac. Naime, vremenski razmak od samo jednog dana (2. svibnja do 3. svibnja) ne djeluje logično i uvjerljivo, uzevši u obzir iskaz tužiteljice i njezine majke. Naime, ako bi se tvrdnje tužiteljice i njezine majke uzele u obzir, tada bi proizlazilo da se u jednom jedinom danu (2. svibnja 2018.) dogodilo sljedeće: tužiteljica je sklopila ugovor o kreditu - kredit je sjeo na račun tužiteljice - tužiteljica je kupila automobil - tužiteljica je zatvorila sva dugovanja po prijašnjim kreditima - tužiteljici je ostao određeni iznos novca koji je stavila na štednju - tužiteljica podiže iznos od 3.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa štednje - tužiteljica predaje novac u gotovini tuženiku - tuženik sljedećeg dana (3. svibnja 2018.) kupuje nekretninu. Naime, takva vremenska linija djeluje uistinu nelogično te ovaj sud drugog stupnja smatra da nije izvjesno da se sve to odvilo u samo jednom danu, a radi čega i iskazi tužiteljice i svjedokinje ĐN djeluju nelogično i neuvjerljivo.

16. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada nije uzeo u obzir iskaze svjedokinja ĆN i ON. Naime, tužiteljica je u tužbi isticala kako su navedene svjedokinje bile prisutne kada je tužiteljica predala tuženiku utuženi novčani iznos, dok se u provedenom dokaznom postupku ispostavilo da navedene svjedokinje imaju samo posredna saznanja o navodno sklopljenom usmenom ugovoru o zajmu, uglavnom iz priča tužiteljice. Slijedom navedenog, iz njihovih iskaza se ne može utvrditi da su parnične stranke suglasno sklopile usmeni ugovor o zajmu, budući da nisu bile prisutne sklapanju toga ugovora, već sva saznanja o tome ugovoru crpe iz priča tužiteljice.

17. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio iskaz svjedokinje ĐN kao neistinit, budući da je svjedokinja majka tužiteljice i stoga je zainteresirana za uspjeh svoje kćeri u ovom postupku. Ovaj sud drugog stupnja je svjestan da emocionalna i interesna povezanost može utjecati na objektivnost određenog svjedoka, ali to dokazno sredstvo time nije nužno neprikladno za utvrđivanje određenih činjenica. Međutim, ovaj sud drugog stupnja ponavlja da su iskazi te svjedokinje i tužiteljice nelogični i neuvjerljivi, budući da iz istih proizlazi da je tužiteljica, dana 2. svibnja 2018., poduzela niz zahtjevnijih financijskih radnji, sve kako je to navedeno u točki 15. obrazloženja.

18. S druge strane, iz iskaza tuženika (list 57 spisa) proizlazi kako je on, 6. veljače 2018., podigao kredit na iznos od 230.000,00 kuna te da je dio tog kredita iskoristio za zatvaranje starog kredita, nakon čega mu je ostao iznos od 197.582,00 kuna, a koji novac je planirao utrošiti u kupnju nekretnine. Budući da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 120.000,00 kuna, preostala sredstva su mu bila dovoljna za sklapanje i realizaciju kupoprodajnog ugovora te nije bilo potrebe da pozajmi novac od tužiteljice. Prema ocjeni suda drugog stupnja, takav iskaz tuženika je logičan i uvjerljiv te u skladu sa materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

19. Tužiteljica pak ističe kako je tuženik utrošio iznos od 125.000,00 EUR za kupnju i renovaciju predmetne nekretnine, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, a što znači da je njezina pozajmica bila nužna kako bi tuženik mogao financijski podnijeti zahtjevnost takve investicije. Međutim, riječ je o skupnom iznosu za kupnju i renovaciju, dok je tužiteljica prvenstveno isticala kako mu je pozajmila novac isključivo za kupnju nekretnine, a u tijeku postupka je pravilno utvrđeno da je tuženik imao dovoljno sredstva za kupnju nekretnine iz kredita kojeg je on podigao. S druge strane, troškovi renovacije nekretnine nisu spomenuti kao namjena spornog ugovora o zajmu, a radi čega se ne može zaključiti da ti troškovi ukazuju da je usmeni ugovor o zajmu zasigurno sklopljen.

20. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da parnične stranke nisu sklopile usmeni ugovor o zajmu, točnije da tužiteljica nije dokazala postojanje tog ugovornog odnosa, radi čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a posljedično i njezin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

22. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom njezine žalbe. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspjela. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Ines Kovačević