Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3520/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Područna služba Vinkovci, Splitska 16a, OIB: 02958272670, protiv tuženika NEVKOŠ d.o.o., Vinkovci, Ulica Martina Ballinga 5, OIB: 76173743169, zastupan po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui s pisarnicom u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-102/2025-5 od 26. lipnja 2025. godine, dana 2. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-102/2025-5 od 26. lipnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove osnovnog zdravstvenog osiguranja i privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) iznos od 921,75 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine utužene iznose kako je to pobliže naznačeno u izreci pobijane presude (t. I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove dopunskog zdravstvenog osiguranja iznos od 7,87 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine utužene iznose kako je to pobliže naznačeno u izreci pobijane presude (t. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik, a presudu pobija zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji predmetnu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i dosudi parnični trošak tuženiku. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu. U odgovoru navodi da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana s obzirom na to da sud prilikom donošenja navedene presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje je ispravno primijenio materijalno pravo. Predlaže da sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrdi u cijelosti prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 921,75 eura na ime plaćenih troškova zdravstvene zaštite s osnove osnovnog zdravstvenog osiguranja i privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) te iznosa od 7,87 eura na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja, sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a vezano za ozljedu na radu UN, zaposlenika tuženika, a koji je osiguranik tužitelja.

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističe tuženik jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Iz stanja spisa proizlazi:

- da se osiguranik tužitelja, UN, **.**.2018. ozlijedio tijekom obavljanja radnih zadataka za poslodavca – ovdje tuženika,

- da je do ozljede došlo kada je osiguranik tužitelja kao vozač kamiona komunalnog otpada, vozeći kamion unatrag, prešao preko radnog kolege, što je prouzročilo traumu njega kao vozača i dovelo do akutne reakcije na stres,

- da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 6. srpnja 2018. proizlazi da je tijekom nadzora naređeno tuženiku da zabrani obavljanje radnih postupaka protivno zakonu i drugim propisima (vožnja kamiona unatrag dok na stojnim platformama stoje radnici koji su raspoređeni na poslove i zadatke nalagača),

- da je poslodavac 6. srpnja 2018., nakon štetnog događaja, donio odluku o zabrani vožnje unatrag s radnicima koji stoje na papučici kamiona,

- da je rješenjem HZZO klasa: UP/I 502-03/18-02/120 od 16. srpnja 2018. osiguraniku tužitelja priznata ozljeda nastala 6. ožujka 2018. izražena šifrom dijagnoze prema MKB klasifikaciji : F43.0 (akutna reakcija na stres) kao ozljeda na radu (t. I. izreke) te su u vezi nastale ozljede osiguraniku priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (t. III. izreke),

- da iz dopisa Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 19. rujna 2018. koji je tužitelju upućen u drugom predmetu koji se vodio pred istim prvostupanjskim sudom, između istih stranaka, pod poslovnim brojem: P-1369/2019, vezano za ozljedu CN, radnika tuženika preko kojeg je osiguranik tužitelja iz ovog predmeta prešao kamionom tijekom vožnje unatrag, proizlazi da je nakon napravljene rekonstrukcije događaja u kojem se dogodila ozljeda na radu utvrđeno da je do ozljede došlo uslijed propusta u organizaciji i primjeni zaštite na radu kod poslodavca,

- da iz službene bilješke Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, poslovni broj: KR-DO-567/2018-2 od 20. studenog 2018. proizlazi da je ODO zaključilo da nema osnova za postupanje jer u konkretnom slučaju nema elemenata kaznenog djela iz čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom) kao i da iz izjave neposrednog rukovoditelja tuženika IN proizlazi da je stalna praksa da vozači u ovakvim situacijama, kada su pojedine ulice slijepe, okreću kamion i voze unatrag uz pomoć radnika koji su raspoređeni na radno mjesto poslužitelj komunalnih vozila (nalagači), a koji stoje na papuči od kamiona i navode vozača,

- da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao spis toga suda poslovni broj P-1369/2019 u kojem je provedeno kombinirano vještačenje po vještaku prometne struke BN i po vještaku zaštite na radu Pavlu Dragičeviću,

- da je u usmenom obrazloženju svog nalaza vještak Pavao Dragičević između ostaloga naveo da se vozač kamiona nije smio kretati unazad ako je znao da na gazištima stoje radnici, da je on to trebao provjeriti jer je on taj koji koristi sredstvo rada te da se isto tako radnici nisu smjeli nalaziti na gazištima ako se vozač kretao unazad, a na poseban upit punomoćnika tužitelja – smatra li da je poslodavac učinio propust u organizaciji rada a u vezi zaštite na radu ako je bio upoznat s načinom postupanja radnika u konkretnom slučaju vožnjom unatrag za vrijeme dok se radnik nalazi na gazištu i postoji li odgovornost poslodavca ako bi tim istim radnicima bilo naloženo odstupanje koje je očigledno u suprotnosti sa zakonom i svim propisima vezanim za zaštitu na radu, vještak je odgovorio da ako se uzmu u obzir sve izjave koje kažu da je takav način rada uobičajen (vožnja unatrag s radnicima nalagačima na papučici od kamiona), što je suprotno pravilima struke i pravilima zaštite na radu, onda je svakako odgovoran poslodavac, u smislu odredbi čl. 19. Zakona o zaštiti na radu koji propisuje da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.

8. Prvostupanjski sud je primjenom odredaba čl. 136. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23., 105/25. - dalje: ZOZO), čl. 19. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18. - dalje: ZZR), čl. 25. st. 1. ZZR, čl. 44. st. 1. ZZR te čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO), čl. 1064. ZOO i čl. 1067. ZOO ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Tuženik u žalbi navodi da se događaj dogodio na vozilu tuženika koji je osiguran kod Sava osiguranja d.d. na temelju AO police 470289340 te da je od plaćene premije predmetne police, dio prihoda uplaćen tužitelju jer su prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti budući da društva za osiguranje uplaćuju 5% naplaćene funkcionalne premije osiguranja na ime troškova za zdravstvenu zaštitu koja je posljedica ozljeda prouzročenih od strane vlasnika odnosno korisnika motornog vozila. Slijedom navedenog da tužitelj nema pravo dva puta naplaćivati iznos koji mu je plaćen u konkretnom slučaju od SAVA osiguranja. Također da je do štetnog događaja došlo isključivo zbog ekskulpacijskih razloga na koje tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati, a radi se o krajnjoj nepažnji radnika. Nadalje da u presudi postoje proturječnosti korištenja zapisnika o očevidu i činjenice da protiv odgovornih osoba tuženika nije podignuta optužnica što po mišljenju tuženika potvrđuje da je do štetnog događaja došlo zbog krivnje odnosno krajnje nepažnje radnika tuženika i samoinicijativnog donošenja samostalnih odluka radnika tuženika za vrijeme obavljanja radnih zadataka.

10. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP. Dakle, u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio sud prvog stupnja.

11. Vezano za žalbene navode da poslodavac nije mogao utjecati na razloge zbog kojih je došlo do nesreće, treba istaknuti da je inspektor rada 6. srpnja 2018. obavio nadzor nad radom tuženika tijekom kojeg je utvrdio da poslodavac nije postupio sukladno odredbama čl. 44. st. 1., 2. i 3. ZZR jer nije osigurao sigurno provođenje radnog postupka, tako da isti ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da je poslodavac bio upoznat s načinom rada nalagača. O svemu je nadležni inspektor zaštite na radu sačinio zapisnik o inspekcijskom nadzoru, klasa: 116-02/18-41/10 od 6. srpnja 2018., a na koji zapisnik niti na činjenice navedene u zapisniku, primjedbe nisu imali zakonski zastupnik tuženika, osoba neposredno nadređena osobama koje su u štetnom događaju stradale te osobe zadužene za zaštitu na radu (LNčlan uprave, IN neposredni rukovoditelj i voditelj odjela voznog parka/tehničkog odjela, IN, ŠN - povjerenik radnika za zaštitu na radu te DN stručnjak zaštite na radu kod tuženika), a što su potvrdile svojim potpisom na kraju zapisnika (list 17 spisa).

12. Relevantne zakonske odredbe:

12.1. Odredbom čl. 136. st. 1. ZOZO propisano je da je HZZO obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

12.2. Odredbom čl. 139. st. 1. ZOZO propisano je da je HZZO obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

12.3. Odredbom čl. 25. st. 1. ZZR propisano je da je ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR).

12.4. Odredbom čl. 44. st. 1. ZZR poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

13. U konkretnom slučaju tuženik je propustio prethodno detaljno analizirati radni proces te uočiti prijeteću opasnost u do tada uobičajenom načinu postupanja - vožnja unatrag dok radnici nalagači stoje na papučici kamiona iako je u postupku utvrđeno da je bio upoznat s takvim način postupanja. Tuženik je tek nakon provedenog inspekcijskog nadzora donio odluku o zabrani takvog načina postupanja. Prema tome učinjen je propust u postupku procjene rizika (čl. 18. st. 4. ZZR) pa se tuženik ne može pozivati na oslobođenje ili umanjenje odgovornosti iz čl. 25. st. 2. ZZR jer sam nije prethodno poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu. U prilog tome govori i činjenica da je nakon štetnog događaja tuženik donio odluku kojom zabranjuje takav način postupanja. Prema tome da je ta zabrana bila na snazi u trenutku štetnog događaja, tuženik bi se mogao pozivati na oslobođenje ili umanjenje odgovornosti. No u konkretnom slučaju, budući da je propustio pravovremeno prepoznati rizik takvog načina obavljanja radnih zadataka te budući da zabrana takvog postupanja nije bila na snazi u trenutku kada je do štetnog događaja došlo, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ne postoje pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za nastanak štetnog događaja.

14. Vezano za žalbene navode tuženika da je tužitelj dvostruko namiren jer se događaj dogodio na vozilu tuženika koji je osiguran kod SAVA osiguranja d.d. na temelju AO police 470289340 te da je od plaćene premije predmetne police, dio prihoda uplaćen tužitelju jer društva za osiguranje uplaćuju 5% naplaćene funkcionalne premije osiguranja na ime troškova za zdravstvenu zaštitu koja je posljedica ozljeda prouzročenih od strane vlasnika odnosno korisnika motornog vozila, treba uputiti na sljedeće odredbe:

14.1. Odredbom čl. 23. st. 1. t. 6. ZOOP propisano je da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema oštećena osoba kojoj je šteta nastala od vozila koje u trenutku prometne nesreće nije bilo u funkciji prijevoznog sredstva, već u industrijskoj, poljoprivrednoj ili nekoj drugoj funkciji.

14.2. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. - dalje: ZOOP) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

14.3. Odredbom čl. 143. ZOZO propisano je da naknada štete koju HZZO ima pravo zahtijevati u slučajevima iz čl. 135. i 136. te čl. 138. do 142. ovoga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća HZZO.

14.4. Odredbom čl. 72 st. 1. t. 10. ZOZO propisano da je da su prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja prihodi od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti te da te prihode uplaćuju društva za osiguranje u visini od 5 % naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti na ime troškova za zdravstvenu zaštitu koja je posljedica ozljeda prouzročenih od strane vlasnika, odnosno korisnika osiguranoga motornog vozila (čl. 72. st. 2. ZOZO).

15. Tuženik je u postupku u spis priložio policu osiguranja od [polica osiguranja] sklopljenu s osigurateljem SAVA osiguranje d.d. te je podnio prijedlog da se osiguratelj pozove da se uključi u postupak kao umješač na strani tuženika. Osiguratelj je podneskom od 28. svibnja 2021. obavijestio sud da nema pravni interes umiješati se u parnicu na strani tuženika jer polica br: [broj police] [broj police] ne pokriva troškove mirovinskog, zdravstvenog i ostalih osiguranja. Dakle naknada koja je predmet ovog postupka, prelazi okvir obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

16. U odnosu na policu AO koju tuženik spominje u žalbi, bitno je istaknuti da osiguratelj nije pozvan sudjelovati u postupku kao umješač zbog sklopljene police AO 470289340, već zbog sklopljene police osiguranja od odgovornosti. Nadalje žalbeni navod dvostrukog namirenja je neosnovan iz više razloga. Prvenstveno, ovaj postupak se vodio radi naknade troškova za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća HZZO a koji su posljedica ozljede na radu, a ne radi naknade štete kao posljedice prometne nezgode. Također, ZOOP propisano je isključenje iz osiguranja po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ako je šteta nastala od vozila koje u trenutku prometne nesreće nije bilo u funkciji prijevoznog sredstva (čl. 23. st. 1. t. 6. ZOOP). U konkretnom slučaju šteta je nastala upravo od vozila koje je u trenutku prometne nesreće bilo u funkciji prikupljanja i odvoza otpada, a ne prijevoza osoba. Dakle za navedeni slučaj izrijekom je propisano isključenje iz osiguranja po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za koju se inače uplaćuje funkcionalna premija osiguranja, a čija je svrha upravo naknada troškova za zdravstvenu zaštitu koja je posljedica ozljeda prouzročenih od strane vlasnika odnosno korisnika motornog vozila, a ne naknada troškova prouzročenih zbog ozljede na radu (čl. 72. st. 1. t. 10. ZOZO).

17. Vezano za žalbene navode tuženika da postoje proturječnosti korištenja zapisnika o očevidu i činjenice da protiv odgovornih osoba tuženika nije podignuta optužnica treba istaknuti da je građanskopravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti. To znači da građanskopravna odgovornost može postojati i kada kaznena odgovornost nije utvrđena. Kaznena odgovornost zahtijeva utvrđenje krivnje, dok građanskopravna odgovornost može biti zasnovana i na nižem standardu, primjerice običnoj nepažnji. Dakle, građanskopravna odgovornost ima širi opseg i niži prag dokazivanja od kaznene odgovornosti, što omogućuje naknadu štete i druge građanske sankcije i u situacijama kada kaznena odgovornost nije utvrđena ili nije izrečena.

18. Slijedom navedenog ovaj sud je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučio kao u točki I. izreke.

19. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom valjalo ga je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović