Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-365/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ER, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, protiv tuženice-protutužiteljice ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Željka Pintarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović u Varaždinu, odlučujući o žalbi tužene-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, Poslovni broj P-164/2025-110 od 2. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, Poslovni broj P-164/2025-110 od 2. listopada 2025. u dijelu pod toč. III. / 3. i 4. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, Poslovni broj P-164/2025-110 od 2. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za utvrđenje da obiteljska kuća u [adresa] građevinske bruto površine 244,57 m2 s pomoćnim gospodarskim objektima-spremištem poljoprivredne mehanizacije građevinske bruto površine 91,11 m2, i pomoćnom zgradom-nadstrešnicom građevinske bruto površine 43,81 m2 sve izgrađeno na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] oranica od 2657 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preko suđenih 11/20 dijela do zatraženih 15/20 dijela (za 4/20 dijela).

Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, Poslovni broj P-164/2025-110 od 2. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i utvrđuje se da obiteljska kuća u [adresa] građevinske bruto površine 244,57 m2 s pomoćnim gospodarskim objektima-spremištem poljoprivredne mehanizacije građevinske bruto površine 91,11 m2, i pomoćnom zgradom-nadstrešnicom građevinske bruto površine 43,81 m2 sve izgrađeno na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] oranica od 2657 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tuženice-protutužiteljice preko dosuđenih 5/20 dijela do zatraženih 9/20 dijela.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, Poslovni broj P-164/2025-110 od 2. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod toč. III. /1. i 2. protutužbenog zahtjeva i sudi:

1. Utvrđuje se da su tužitelj-protutuženik ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužena-protutužiteljica ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici nekretnine čkbr. [katastarska čestica] oranica od 2657 m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to ER u 11/20 dijela, a ZR u 9/20 dijela, i ER je dužan trpjeti upis prava suvlasništva ZR u zemljišnim knjigama na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] oranica od 2657 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 9/20 dijela.

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici-protutužiteljici ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.046,60 Eur/15420,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 781,25 Eur, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

"I. Utvrđuje se da obiteljska kuća u [adresa] građevinske bruto površine 244,57 m2 s pomoćnim gospodarskim objektima-spremištem poljoprivredne mehanizacije građevinske bruto površine 91,11 m2, i pomoćnom zgradom-nadstrešnicom građevinske bruto površine 43,81 m2 sve izgrađeno na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] oranica od 2657 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u ¾ dijela, a tuženice-protutužiteljice ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela, pa je tuženica-protutužiteljica dužna trpjeti da se ova bračna stečevina u naznačenom suvlasničkom razmjeru podijeli, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženica-protutužiteljica ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je tužitelju-protutuženiku TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak u iznosu 16.170,49 EUR uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima i čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekuću od 2. listopada 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužena-protutužiteljica sa protutužbenim zahtjevom koji glasi: " Utvrđuje se da su tužitelj-protutuženik ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužena-protutužiteljica ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici nekretnine čkbr. [katastarska čestica] oranica od 2657 m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to ER u 11/20 dijela, a ZR u 9/20 dijela, i ER je dužan trpjeti upis prava suvlasništva ZR u zemljišnim knjigama na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] oranica od 2657 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 9/20 dijela.

Nalaže se tužitelju-protutuženiku TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici-protutužiteljici ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 15.420,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2016. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tužitelju-protutuženiku TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici-protutužiteljici ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 20.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tužitelju-protutuženiku TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici-protutužiteljici ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

2. Presudu u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke, pobija tužena-protutužiteljica (dalje:tužena) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i pobijanu presudu preinačiti na način da usvoji protutužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) na naknadu troškova postupka tuženoj.

3. Na žalbu tužene, tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalitelj.

6. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja da se utvrdi da obiteljska kuća u [adresa] građevinske bruto površine 244,57 m2 s pomoćnim gospodarskim objektima-spremištem poljoprivredne mehanizacije građevinske bruto površine 91,11 m2, i pomoćnom zgradom-nadstrešnicom građevinske bruto površine 43,81 m2 sve izgrađeno na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] oranica od 2657 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja u ¾ dijela, a tuženice u ¼ dijela, dok tuženica, protutužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevine tužitelja u 11/20 dijela, tuženice u 9/20 dijela, te potražuje isplatu iznosa od 15.420,13 kn s osnova podignute stambene štednje, te iznos od 20.000,00 Eur s osnova ušteđevine, stečene tijekom braka.

7. Među strankama nije sporno da su brak zaključile dana **.**.1993. a isti da je razveden **.**.2016. U trenutku sklapanja braka, tužitelj je bio vlasnik nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2657 m2 koju je stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a na kojoj nekretnini su stranke tijekom trajanja braka izgradile kuću i pomoćne zgrade.

Među strankama su sporni suvlasnički omjeri, kao što je bilo i sporno na koji način je potrošena ušteđevina, te da li ona u iznosu od 40.000,00 Eur predstavlja zajedničku ušteđevinu, kao i da li ta sredstva su utrošena za potrebe zajedničkoga života.

8. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da stranke nisu sklopile bračni Ugovor prilikom sklapanja braka kojim bi uredile imovinske odnose na postojećoj ili budućoj imovini; da nakon razvoda braka nisu sklopile Ugovor kojim bi sporazumno riješile pitanje imovine; da je tužitelj uknjižen kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 2657 m2, na kojoj se nalazi kuća, dvorište, gospodarske zgrade, te da je u trenutku sklapanja braka imao u vlasništvu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju je stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim danom **.**.1992. godine sa bakom PR; da je tužitelj u trenutku sklapanja braka imao u svojem vlasništvu i ušteđevinu, prema njegovom iskazu oko 16.000,00 Dem, odnosno oko 8.000,00 Eur; da je na ime svog nasljednog dijela iza smrti oca dobio je 15.000,00 Eur i kravu u vrijednosti 2.000,00 do 3.000,00 Eur, te je navedene novce oročio i od tuda se dolazi do iznosa od 40.000,00 Eur a koji iznos predstavljaju osobnu imovinu tužitelja; da je tužitelj imao Ugovor o stambenoj štednji sklopljen 11.9.2010., a koja mu je isplaćena 18.3.2016. u iznosu od 30.840,27 kn odnosno 4.093,21 EUR i kojim iznosom je podmirio dug prema Krsnik Marini koja mu je posudila novac za legalizaciju kuće; da među strankama nije bilo sporno da je legalizaciju platio tužitelj, a tužena je izjavila da njoj nije poznato od kuda novci za legalizaciju kuće; da iz Rješenja Ureda državne uprave Krapinsko zagorske županije, Služba za gospodarstvo i imovinskopravne poslove, kao i iz Rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, tužitelj je pokrenuo postupak i bio investitor ozakonjenja dovršenih slobodnostojećih zgrada i to stambene zgrade, jednostavne zgrade poljoprivredne namjene-spremište, te pomoćne zgrade u funkciji osnovne zgrade-nadstrešnice izgrađenih na zemljištu označenom kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je tužitelj cijelo vrijeme trajanja braka bio zaposlen; tužena je cijelo vrijeme trajanja braka bila nezaposlena, ali je brinula o djeci, o radu u domaćinstvu i na poljoprivredi i na taj način doprinosila povećanju zajedničke imovine; za vrijeme trajanja braka gradili su na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuću i pomoćne zgrade, te za gradnju nisu dizali kredit, te su im pomagali prijatelji koji su o tome i iskazivali i to su pomagali tužitelju koji im je taj rad vratio svojim radom; da je kuća bila useljiva do 1. srpnja 1999.; tužitelj je nakon smrti roditelja tj. oca, dobio iz ostavinske mase iznos od 15.000 Eur koji nije potrošio, nego je taj novac sastavni dio oročenih 40.000 Eur; tužitelj nije dizao svoju plaću posljednjih 5,6 godina računajući od 18. rujna 2017. a ista je iznosila oko 11.000,00 kn; da je u firmi u kojoj je radio dobio od poslodavca šoder i pijesak prilikom gradnje kuće; brigu o odgoju i podizanju djece kao i brigu o domaćinstvu i poljoprivredi vodila je tužena.

9. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da je doprinos tužene u stjecanju zajedničke imovine manji od doprinosa tužitelja, te usvaja tužbeni zahtjev, a odbija protutužbeni.

10. Tuženica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP; da je sud pogriješio kad je odbio u cijelosti protutužbeni zahtjev tužene; da se presuda temelji na novim činjenicama, jer da se tvrdnja tužitelja o tome da je dobo od roditelja kravu na dar, u vrijednosti od 2.000,00 Eur do 3.000,00 Eur, predstavlja novu činjenicu, te se presuda ne može temeljiti na toj činjenici; da je sud pogrešno utvrdio da je tužitelj novac za legalizaciju posudio od svoje sestre; da ušteđevina predstavlja bračnu stečevinu.

11. Člankom 377. stavak 1. ZPP propisano je da je prvostupanjski sud dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka. U izreci ukidne drugostupanjske odluke poslovni broj Gž Ob-970/2021 od 24. rujna 2024. ne navodi se da se predmet vraća na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka, niti se u obrazloženju navodi da je presuda ukinuta zbog povrede do koje je došlo u tijeku prethodnog postupka, pa osnovano navodi žaliteljica, da se pobijana presuda ne može temeljiti na novim činjenicama, niti ih je prvostupanjski sud mogao uzimati u razmatranje.

12. Člankom 299. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 3.).

13. Iz stanja spisa proizlazi da je prethodni postupak zaključen 6. lipnja 2017., a činjenica da je tužitelj dobio od roditelja kravu, od koje je dobio 2.000,00 do 3.000,00 Eur, predstavlja novu činjenicu, a prvostupanjski sud je utvrdio da taj iznos predstavlja udio u ušteđevini tuženika koja iznosi 40.000,00 Eur.

14. Dakle, radi se o novoj činjenici, na koju tužitelj nije ukazivao tijekom postupka, iako je visina ušteđevine bila sporna od samog početka postupaka, te je s tim u vezi, sukladno članku 219. stavak 1. ZPP, bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve do zaključenja prethodnog postupka.

15. Ovaj sud ne prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda, da iznos od 2.000,00 Eur do 3.000,00 Eur predstavlja dio koji je tužitelj dobio na ime svog nasljednog dijela, nakon smrti roditelja, te s tim u vezi i dio ušteđevine tužitelja, kao njegove posebne imovine.

16. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju ušteđevine u iznosu od 40.000,00 Eur, koja je oročena 12. listopada 2015., te koja predstavlja najvećim dijelom plaću tužitelja, koju on nije podizao 5-6 godina i koja je iznosila oko 11.000,00 kn. S tim u vezi, a kako je ovaj sud već naveo, u svojoj ukidnoj odluci Gž Ob-970/2021 od 24. rujna 2024. da plaće bračnih drugova u nedostatku pisano sklopljenog ugovora u smislu odredbe čl. 279. ZBPO da njihove zarade budu posebna imovina svakog bračnog druga, predstavljaju zajedničku imovinu bračnih drugova iz čl. 277. tog Zakona.

17. Kako je tijekom postupka, tužena sama iskazala da je znala da tužitelj u kući ima novac, ali da nije znala gdje, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da je tužena, dok je tužitelj bio u pritvoru uzela i za sebe zadržala 20.000,00 Eur (polovinu iznosa ušteđevine). Navedeno proizlazi iz iskaza same tužene koja je navela da u trenutku kad je tuženik otišao u pritvor nije imala novaca, nije imala svoj račun, a da joj je sam tužitelj rekao da u kući ima 20.000,00 Eur. Tužena je sama iskazala da u kući niti jedna prostorija nije bila zaključana, te da nije postojao sef, stoga je životno logično, da u takvoj teškoj materijalnoj situaciji, tužena uzme novac, za koji je i sama smatrala da joj pripada. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženu sa zahtjevom za isplatu iznosa od 20.000,00 Eur.

18. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj iznos od 4.093,20 Eur/ 30.840,27 kn, koji iznos se odnosi na stambenu štednju, podigao dana 19. ožujka 2016., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice, međutim, ovaj sud ne prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da su ta sredstva utrošena za legalizaciju kuće, niti prihvaća iskaz svjedoka KR, sestre tužitelja, da je ona posudila tužitelju novac za legalizaciju, pa da joj je on vratio 30.000,00 kn kad je podigao stambenu štednju.

19.1. Uvidom u Potvrde izdane od strane Općine Đurmanec, razvidno je da je komunalni doprinos u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja za manje zahtjevu stambenu zgradu u ukupnom iznosu od 2.198,42 kn podmiren dana 25. veljače 2016. (list 211 spisa), istog dana podmiren je komunalni doprinos za klijet, u ukupnom iznosu od 440,50 kn (list 212 spisa). Dana 23. studenog 2015. podmirena je naknada za klijet u iznosu od 500,00 kn (list 213 spisa), a dana 23. studenog 2015. podmirena je naknada u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu manju zahtjevu stambenu zgradu u ukupnom iznosu od 5.768,95 kn.

19.2. Svi troškovi vezani uz legalizaciju, iznose ukupno 8.907,87 kn, plaćeni su puno ranije nego li je podignuta stambena štednja, stoga nije prihvatljiv iskaz svjedoka KR i tužitelja u dijelu u kojem navode kako je on posudio iznos od 30.000,00 kn jer nije htio dizati stambenu štednju radi kamata, nije jasno iz kojeg razloga je posudio iznos od 30.000,00 kn, a troškovi legalizacije iznosili su 8.907,87 kn, te nije životno logično da netko tko šest godina ne diže plaću, već zarađuje na drugi način, ne bi bio u mogućnosti platiti iznos legalizacije u svoti od 8.907,87 kn.

19.3. S tim u vezi, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj podigao novac stambene štednje, za vrijeme dok su stranke bile još formalno u braku, ali je taj novac zadržao za sebe, te je valjalo preinačiti presudu u dijelu pod toč. II. protutužbenog zahtjeva, te obvezati tužitelja na isplatu svote od 2.046,60 Eur/15420,13 kn.

20. Sporna nekretnina stečena je za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (" Narodne novine ", broj: 11/78, 51/89-pročišćen tekst, 59/90, 25/94 –dalje ZBPO) pa se na konkretan pravni odnos primjenjuju odredbe toga zakona.

21. Prema odredbi čl. 271. (odnosno čl. 277.) ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Imovina koju u tijeku bračne zajednice jedan bračni drug stekle po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedene u čl. 271. (odnosno čl. 277.) ZBPO, njegova je posebna imovina, sukladno odredbi čl. 272. (odnosno čl. 278.) ZBPO.

22. No, da bi neka imovina predstavljala zajedničku imovinu stranka nije dovoljno da je ta imovina stečena za vrijeme trajanja braka već je potrebno da su njezinom stjecanju svojim radom doprinosila oba bračna druga, pri čemu se osim njihovih zarada uzima u obzir i svaki rad u domaćinstvu i obitelji, kao i svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine te briga oko podizanje djece, sukladno odredbi čl. 281. (odnosno čl. 287.) ZBPO.

23. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke u predmetnu nekretninu uselile u srpnju 1999.

24. Iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka, proizlazi da je tužitelj uknjižen kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je stekao prije braka, temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključnom s bakom PR. Tužitelj je cijelo vrijeme trajanja braka bio zaposlen, a tužena nije bila u radnom odnosu, ali je brinula o djeci, radila je u domaćinstvu i na poljoprivredi. Za vrijeme trajanja braka, sagrađena je kuća i gospodarske zgrade, a gradnji su pomagali tužiteljevi prijatelji, otac i brat tužene, a otac tužene je pomogao i u građevinskom materijalu (kupio je ciglu) dok je tužitelj od firme u kojoj je radio dobio šoder i pijesak.

25. U ovom predmetu, nije sporno da zemljište na kojem je izgrađena nekretnina predstavlja posebnu imovinu tužitelja (čl. 272. ZBPO), a vještačenjem je utvrđeno da tržišna vrijednost zemljišta na kojem je izgrađena nekretnina iznosi 8.702,40 Eur, a tržišna vrijednost izgrađene nekretnine iznosi 79.188 Eur. Dakle, zemljište, kao posebna imovina tužitelja, u vrijednosti građevine participira sa cca 11%.

26. Međutim, u pravu je tužena kad navodi da je sud pogriješio kad je utvrdio doprinos stranaka u omjeru ¼ i ¾ u korist tužitelja. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka proizlazi kako je tužitelj bio zaposlen, a tužena je bila kućanica, te su zajedno u skladu sa svojim fizičkim mogućnostima sudjelovali u radu. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj od firme u kojoj je radio, za gradnju kuće, dobio od poslodavaca šoder i pijesak, dok je otac tužene koji je i pomagao u gradnji kuće kupio ciglu za gradnju. S tim u vezi, imajući u vidu iskaze svjedoka koji su uglavnom iskazivali da su pomagali tužitelju proizlazi da je tužena kuhala za osobe koje su pomagale, pa ovaj sud ne može prihvatiti zaključak suda da je doprinos tužene u stjecanju zajedničke imovine znatno manji odnosno da iznosi ¼ dijela.

27. Naime, kad se uzme u obzir vrijednost zemljišta na kojem je izgrađena nekretnina (8.702,40 Eur), i tržišna vrijednost izgrađene nekretnine (79.188 Eur), proizlazi da zemljište, kao posebna imovina tužitelja, u vrijednosti građevine participira sa cca 11%. Imajući u vidu da je tužena radila na poljoprivredi, skrbila o djeci, kućanstvu, kuhala radnicima, da su gradnju kuće, prema svojim mogućnosti pomagali njezin otac i brat, proizlazi da je doprinos tužene u stjecanju zajedničke imovine 9/20, a tužitelja 11/20 Pritom, imajući u vidu vrijednost predmetne nekretnine, na utvrđeni doprinos bitno ne utječe činjenica da je tužitelj uložio u predmetnu nekretninu novčani iznos koji je imao prije braka, neovisno radi li se o iznosu od 1.000,00 Eur kako tvrdi tužena ili iznosu od 8.000,00 Eur kako tvrdi tužitelj.

28. Neosnovano navodi žaliteljica da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. Naime, tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, pa kada je sud odredio da je tuženica dužna trpjeti razvrgnuće (diobu), ali nije odredio način provedbe diobe, takvom odlukom nije prekoračio granice tužbenog zahtjeva, nego je zapravo odlučio o manjem opsegu od postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja (odlučio je samo o dopuštenosti razvrgnuća a nije odlučio o načinu diobe).

29. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. a st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.

30. Kako je presuda preinačena, te je uspjeh stranaka u ovom postupku podjednak, valjalo je odrediti da sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

31. Kako je tužena sa žalbom uspjela u obimu od 50%, razmjerno tom dosuđen joj je trošak žalbenog postupka u iznosu od 781,25 Eur (sastav žalbe + PDV). Tuženoj nije priznat trošak sudske pristojbe, obzirom nije dokazala da je ista plaćena.

32. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer navedena radnja nije bila nužna za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis