Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5546/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga, sutkinje Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Brkiću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika ZELENILO d.o.o., OIB 58836601538, Primorska ulica 39, Karlovac, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Medariću, odvjetniku u Karlovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 14. listopada 2024., poslovni broj Pn-43/2021-29, u sjednici vijeća 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 14. listopada 2024., poslovni broj Pn- 43/2021-29.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu 6.600,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama i parnični trošak. Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 1.299,48 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv presude žali se tužitelj osobno i putem punomoćniku zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, podredno ukine i vrati na ponovni postupak uz naknadu žalbenog postupka.

2.1. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužitelja te predlaže istu odbiti. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog kako tvrdi, postupanja tuženika na način da je neodržavanjem groblja onemogućio tužitelja u pristupu grobnim mjestima njegovih roditelja, zbog čega je pretrpio duševne boli.

5. Presuda nije proturječna i sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su razumljivi i logični, kako se bez argumenata prigovara (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), a nisu povrijeđene niti druge procesne odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Naime, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima), odnosno da tužitelj nije dokazao da je tuženik štetnik koji je odgovoran za utuženu štetu, te je primjenom čl. 221.a. ZPP, odnosno pravila o teretu dokazivanja, odbio tužbeni zahtjev.

7. Sa zaključkom prvostupanjskog suda je suglasan i ovaj sud.

8. Naime, jedne od pretpostavki za utvrđenje odgovornosti za štetu je postojanje štetnika i štetne radnje. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je detaljno proveo dokazni postupak i utvrdio temeljem Operativnih planova održavanja groblja s troškovnicima (od 2016. do 2021.) u kojima je predviđena ručna košnja za groblje [adresa] (vojno), iskaza svjedokinje OJ, djelatnice tuženika, da su svi planovi o uređenju groblja izvršeni u cijelosti, da korisnik grobnog mjesta HJ (sestra tužitelja) nije imala prigovore na održavanje groblja od 2008., a temeljem i utvrđenja prilikom očevida i da je prostor oko predmetnog dvostrukog grobnog mjesta betoniran, nema trave i nikakvog raslinja te je cjelokupan pristup do groba čist, uredan i betoniran, a da je glavna staza po središnjem dijelu nasipana kamenom sipinom i uredna. Stoga je i ovaj sud stava da ne postoji štetna radnja, odnosno štetnik da bi postojala odgovornost tuženika za naknadu štete.

9. Nadalje, sukladno čl. 1100. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

10. Stoga, čak i da postoji štetna radnja, odnosno osoba štetnika u konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao da zbog postupanja tuženika trpi duševne bolove, odnosno da težina povrede opravdava dosudu pravične novčane naknade. Naime, činjenica da je tužitelj teškog zdravstvenog stanja, što je i bilo nesporno tijekom postupka, ne ukazuje da trpi duševne bolove, a ujedno se ističe da tužitelj na ročištu 4. rujna 2024. nije pojasnio na koji način se očituju duševni bolovi kod njega radi postupanja tuženika, a niti je potražio liječničku pomoć. Također nije niti predložio dokaze kojima bi dokazao uzročno posljedičnu vezu između njegovog teškog zdravstvenog stanja i postupanje tuženika.

10.1. Također dosuda pravične novčane naknade se ne temelji na subjektivnim očekivanjima samog oštećenog, već na pravnim standardima propisanim zakonom. Kako se ne radi o takvoj povredi duševnog zdravlja koja za posljedicu ima dosudu pravične novčane naknade kao oblik popravljanja neimovinske štete, to je tužbeni zahtjev i s te osnove neosnovan.

11. Žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da sud se nije očitovao na iskaz tužitelja nisu osnovani jer je u presudi detaljno obrazložio razloge na temelju čijih iskaza je utvrdio odlučne činjenice i koje zašto je odlučio određenim svjedocima povjerovati.

12. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, čemu tužitelj određeno ne prigovara.

13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP).

14. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić