Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-599/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ines Kovačević, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vesne Žulj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆU, [adresa], ŽU [adresa] Ć 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ćamilu Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-194/2022-35 od 30. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-194/2022-35 od 30. listopada 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju, na ime naknade štete, isplatiti iznos od 2.760,63 EUR/20.800,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 18. svibnja 2022. do isplate, te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.548,31 EUR/19.200,24 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 30. listopada 2023. do isplate, te u točki III. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-194/2022-35 od 30. listopada 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka preko iznosa od od 2.548,31 EUR/19.200,24 kuna do iznosa od 2.921,58 EUR/22.012,64 kuna (iznos od 373,27 EUR/2.812,40 kuna), te se odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja ĆU za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 373,27 EUR/2.812,40 kuna.

III. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 323,95 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ĆU za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Tuženiku : EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 se nalaže da tužitelju: DU iz [adresa], ŽU [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.760,63 Eura/20.800,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana 18. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi, koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.921,58 Eura/22.012,64 kuna s zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana 30. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĆU iz [adresa], ŽU [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 82,95 Eura/625,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.492,28 Eura/11.243,58 kuna s zakonskom zateznom kamatom.“

2. Protiv točke I. i točke III. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik prvenstveno osporava svoju odgovornost za predmetni štetni događaj, ističući da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Naime, tužitelj se kretao biciklom po biciklističkoj stazi koja se nalazila na nogostupu, zatim se uključio na mješoviti kolnik koji je namijenjen za kretanje motornih vozila i bicikla. U takvim okolnostima, tužitelj je bio dužan propustiti osiguranika tuženika, sukladno čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. S druge strane, osiguranik tuženika je bio dužan propustiti tužitelja sukladno čl. 57. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Oba sudionika su, dakle, bila dužna upravljati svojim vozilima sa povećanim oprezom te ovisno o konkretnim okolnostima svaki od njih je bio dužan propustiti nadolazeće vozilo. Tuženik ističe kako je prometni vještak Goran Husinec iskazao da su oba sudionika mogla pravodobno uočiti jedan drugoga te propustiti jedan drugoga, međutim, vještak zaključuje da je osiguranik tuženika, tj. vozač motornog vozila taj koji je oduzeo prednost tužitelju, tj. biciklistu. Tuženik smatra da je nalaz i mišljenje vještaka Husineca nepotpun i nije izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine, radi čega predlaže da se provede dokaz novim vještačenjem u nastavku postupka. Naime, zbog nepotpunog nalaza, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, budući da nije utvrdio doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Što se tiče visine neimovinske štete, tuženik smatra da su u postupku pravilno utvrđene odlučne sudskomedicinske činjenice. Međutim, prvostupanjski sud je dosudio previsoku pravičnu novčanu naknadu, kada se te pravilno utvrđene činjenice uzmu u obzir. Što se tiče troškova postupka, tužitelj je prvotno potraživao iznos od 7.565,20 EUR/57.000,00 kn, a zatim je djelomično povukao tužbu i svoj zahtjev postavio u visinu od 2.760,63 EUR/20.800,00 kuna. Dakle, tužitelj je smanjio svoj tužbeni zahtjev za iznos od 4.804,57 EUR. Tuženik se takvom povlačenju tužbe nije protivio, ali je potraživao trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbe. Tuženik se protivi stavu prvostupanjskog suda da tužitelj nije povukao tužbu, već da se radi o specifikaciji tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja. Dakle, tuženik ističe kako ima pravo na trošak postupka u slučaju djelomičnog povlačenja tužbe. Kada se taj trošak uzme u obzir, proizlazi da je tuženik uspio u većem omjeru u odnosu na tužitelja. Tuženik posebice osporava sljedeće troškove postupka koji su priznati tužitelju: tužba, odštetni zahtjev, podnesak od 14.7.2022., podnesak od 19.12.2022., podnesak od 7.2.2023., podnesak od 26.6.2023. Slijedom navedenog, tuženik predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu ili preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 323,95 EUR.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika. Ističe kako je u parničnom postupku jasno utvrđeno da je tužitelj imao prednost prolaska u odnosu na osiguranika tuženika, a radi čega ne postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Dakle, osiguranik tuženika je bio dužan zaustaviti svoje vozilo i propustiti biciklista, a on to nije uradio. Ističe da su nalazom i mišljenjem prometnog vještaka Gorana Husineca utvrđeni svi detalji i dinamika nastanka štetnog događaja, radi čega su tuženikovi prigovori na nalaz neosnovani. Smatra da je prvostupanjski sud utvrdio ispravnu visinu pravične novčane naknade koja pripada tužitelju. Protivi se tumačenju tuženika da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev, već je riječ o specifikaciji zahtjeva nakon što je provedeno medicinsko vještačenje, budući da tužitelj nije unaprijed mogao znati rezultate provedenog vještačenja. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 17. srpnja 2023. (list 109-111 spisa), za isplatu iznosa od 2.760,63 EUR/20.800,00 kuna na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja te naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (18. svibnja 2022.), a koja šteta je nastala kada je osiguranik tuženika BU, upravljajući automobilom, naletio na tužitelja ĆU, koji je upravljao biciklom, a prometna nezgoda se dogodila u križanju obilježene biciklističke staze i ceste, pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

5.1. Tužitelj na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti potražuje iznos od 2.521,73 EUR/19.000,00 kn, a na ime imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege iznos od 238,90 EUR/1.800,00 kn.

5.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, tj. tuženik smatra da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, ističući da je on (tužitelj) također postupio protivno prometnim pravilima u trenutku nastanka štetnog događaja.

9. Među strankama nisu sporne posljedice koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, tj. nije sporno narušenje fizičkog i duševnog zdravlja tužitelja. Međutim, tuženik osporava visinu dosuđene pravične novčane naknade, ističući da utvrđeno narušenje fizičkog i duševnog zdravlja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u nižem iznosu od dosuđenog.

10. Dakle, tuženik smatra da tužitelju dosuđenu naknadu štete treba umanjiti za njegov doprinos u nastanku štetnog događaja, ali je i utvrditi u nižem iznosu od dosuđenog, tj. u skladu sa narušenjem fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, a što je, prema tvrdnjama tuženika, prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava propustio uraditi.

11. Prvostupanjski sud je, u provedenom dokaznom postupku, utvrdio sljedeće činjenice:

- da se, dana 22. studenog 2021., na križanju [adresa] i [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tužitelj DU, kao vozač bicikla, te BU, kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka]

- da se tužitelj kretao po biciklističkoj stazi, koja se nalazila na nogostupu, koji se nalazi sa istočne strane istočnog kolnika [adresa] u smjeru sjevera i dolaskom do raskrižja istočnog kolnika [adresa] i [adresa], nastavio se kretati biciklom prijelazom biciklističke staze preko kolnika [adresa], tj. da se tužitelj uključio u promet na kolnik [adresa]

- da je biciklistička staza bila označena na kolniku [adresa] i da se tužitelj kretao tom označenom biciklističkom stazom

- da se BU kretao sjevernom kolničkom trakom [adresa] u smjeru zapada, upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] s namjerom da skrene prema [adresa]

- da je, u trenutku kada se tužitelj uključio u promet na kolnik [adresa], BU naletio na tužitelja te je uslijed naleta osobnog automobila tužitelj odbačen na poklopac motora nakon čega je pao na kolnik

- da se tužitelj kretao brzinom oko 5 km/h, a BU brzinom oko 10 km/h

- da su i tužitelj i BU mogli uočiti jedan drugoga

- da je tužitelj imao prednost prolaska u odnosu na BU

- da je osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao BU, bio osiguran kod tuženika u vrijeme predmetnog štetnog događaja

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu natučenja prsnog koša

- da je natučenje prsnog koša u predmetnom štetnom događaju proizvelo pucanje plućne maramice, što je prouzrokovalo stvaranje subakutnog emfizema (slobodan zrak u potkoži)

- da kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti radi predmetnog štetnog događaja

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 35 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i kasni strah u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju od 30 dana

- da je kod tužitelja, radi predmetnog štetnog događaja, zaostao ožiljak, koji predstavlja naruženje lakog stupnja i koji je povremeno vidljiv trećim osobama (ljeti)

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 60 sati, tj.

2 sata dnevno kroz 30 dana

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a kojeg u potpunosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da ne postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, a što će se detaljno obrazložiti u nastavku ove presude.

13. Nije sporno da se tužitelj kretao u smjeru sjevera biciklističkom stazom koja se nalazila na nogostupu s istočne strane [adresa]. Tužitelj je zatim došao do križanja [adresa] i [adresa], a biciklistička staza je bila iscrtana na kolniku [adresa], tj. tužitelj se kontinuirano kretao biciklističkom stazom prelazeći s nogostupa na kolnik, sve kako to proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Nije sporno da se osiguranik tuženika kretao kolnikom [adresa], tj. sjevernom kolničkom trakom [adresa] u smjeru zapada te je potom došao do raskrižja [adresa] i [adresa] gdje se nalazila biciklistička staza kojom se kretao tužitelj, a osiguranik tuženika se namjeravao uključiti u [adresa].

15. Nadalje, nije sporno da [adresa] predstavlja sporednu cestu, dok [adresa] predstavlja glavnu cestu.

16. Ovaj sud drugog stupnja upućuje na odredbe Pravilnika o biciklističkoj infrastrukturi („Narodne novine“ broj: 28/2016, dalje u tekstu: Pravilnik), točnije na poglavlje VI. Pravilnika, a koje poglavlje uređuje pravila prednosti u situacijama križanja biciklističkih prometnica s ostalim prometnim površinama.

16.1. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, u konkretnom predmetu je primjenjiv članak 26. Pravilnika, a koji glasi: „Biciklistički promet vodi se u raskrižju izravno preko privoza sporedne ceste biciklističkom trakom (Slika 21.) ili biciklističkom stazom (Slika 22.) u kojem slučaju biciklisti imaju prednost u odnosu na sudionike prometa koji u raskrižje ulaze iz sporedne ceste ili skreću u sporednu cestu.“

16.2. Biciklistička staza kojom se kretao tužitelj je prelazila preko kolnika [adresa], tj. preko privoza sporedne ceste, a pri čemu je tužitelj imao prednost u odnosu na sva vozila koja u raskrižje ulaze iz smjera [adresa], pa tako i u odnosu na osiguranika tuženika, sve u smislu čl. 26. Pravilnika.

17. Neosnovano se tuženik poziva da je tužitelj postupio suprotno čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, dalje u tekstu: ZSPC), a prema kojem vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje. Naime, navedena zakonska odredba se odnosi na vozače koji se uključuju u promet sa površine na kojoj se ne obavlja promet vozila i koja ne predstavlja prometnu površinu, kao što su: dvorište, garaža, zemljani put, parkiralište, stajalište i slično. Tužitelj se u promet uključivao sa biciklističke staze, koja predstavlja prometnu površinu namijenjenu biciklima, a kako je to i definirano čl. 2. st. 1. toč. 19. ZSPC-a, tj. tužitelj nije na kolnik došao sa površine na kojoj se ne odvija promet vozila, a radi čega čl. 45. st. 1. ZSPC-a nije primjenjiv u konkretnoj situaciji. Dakle, tuženik pogrešno tumači navedenu odredbu te u konkretnoj situaciji se tužitelj kretao i uključivao u promet sa prometne površine, i to prometne površine na kojoj biciklisti imaju pravo prednosti u odnosu na prometnu površinu kojom se kretao osiguranik tuženika.

18. Naposljetku, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava stručnost i pravilnost nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husineca, a koji je izrađen u prekršajnom postupku koji je vođen povodom predmetnog štetnog događaja pred Općinskom sudom u Novom Zagrebu, poslovni broj Pp-1309/2022, koji predmet je priklopljen ovome predmetu. Valja istaknuti kako su parnične stranke pristale da se taj nalaz upotrijebi u ovome postupku, i to na ročištu održanom 25. siječnja 2023. (list 75-76 spisa).

18.1. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Husineca (list 58-59 prekršajnog spisa) također proizlazi da je tužitelj, s obzirom na smjer kretanja, imao prednost prolaska u odnosu na osobno vozilo osiguranika tuženika. Vještak navodi kako se osiguranik tuženika morao kretati na način da osigura mogućnost zaustavljanja ako naiđe biciklist na označenoj biciklističkoj stazi.

18.2. Vještak Husinec je saslušan u ovome postupku radi dopune svog nalaza i mišljenja, i to na ročištu održanom dana 18. rujna 2023. (list 122-124 spisa). Ističe da je izvorni nalaz i mišljenje napravljen u skraćenoj verziji, a kako se to uobičajeno radi u prekršajnom postupku. Ističe kako se bicikl kretao brzinom oko 5 km/h, a automobil brzinom oko 10 km/h, kako to proizlazi iz oštećenja na oba vozila. Ostaje kod svoje ocjene da je osiguranik tuženika oduzeo tužitelju prednost, ali ipak ističe da je to riječ o pravnom pitanju o kojem sud treba zauzeti konačno stajalište. Naposljetku, vještak ističe kako su, s obzirom na njihove brzine kretanja, vozači oba vozila mogli pravodobno uočiti jedan drugoga te propustiti jedan drugoga.

18.3. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Husineca je je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a, a radi čega je prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja neosnovan.

19. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je tužitelj imao pravo prednosti prelaska u odnosu na osiguranika tuženika, a kako to proizlazi iz prethodno citiranih materijalnopravnih odredbi. Nadalje, i tuženik i osiguranik tuženika su se kretali manjim brzinama te su imali objektivnu mogućnost zaustaviti svoja vozila i propustiti jedan drugoga. Međutim, premda je tužitelj mogao zaustaviti svoj bicikl i propustiti osiguranika tuženika, on to nije bio dužan učiniti jer je imao pravo prednosti, dok je osiguranik tuženika morao propustiti tužitelja. Dakle, činjenica da tužitelj nije zaustavio svoj bicikl ne znači da je postupio protupravno i da postoji njegov doprinos u nastanku štetnog događaja, dapače, tužitelj je mogao osnovano očekivati da je biciklistička staza sigurna za kretanje te da će osiguranik tuženika zaustaviti svoje vozilo, budući da tužitelj ima prednost prolaska u odnosu na vozilo kojim upravlja osiguranik tuženika.

20. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da postoji doprinos tužitelja u nastanku predmetnog štetnog događaja, već je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika koji nije poštivao zakonska prometna pravila, slijedom čega je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi cjelokupnu štetu koju je tužitelj pretrpio.

21. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju pretrpio ozljedu natučenja prsnog koša, koja ozljeda je dovela do pucanja plućne maramice, a što je prouzrokovalo stvaranje subakutnog emfizema (slobodan zrak u potkoži). Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj je trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 35 dana. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i kasni strah u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju od 30 dana. Kod tužitelja je, radi predmetnog štetnog događaja, zaostao ožiljak, koji predstavlja naruženje lakog stupnja i koji je povremeno vidljiv trećim osobama (ljeti). Tužitelju je bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 60 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 30 dana.

22. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

22.1. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir cjelokupno narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je utvrdio pravičnu novčanu naknadu u ispravnom iznosu od 2.521,73 EUR/19.000,00 kn. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i naruženje lakog stupnja, koje je povremeno vidljivo trećima, opravdavaju novčanu naknadu u tome iznosu. Dakle, utvrđena naknada ispunjava kriterij pravičnosti što znači da je prvostupanjski sud utvrdio neimovinsku štetu u skladu sa čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

23. Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 60 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 238,90 EUR/1.800,00 kn, tj. 3,98 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Dakle, satnica u tom iznosu je primjerena za određivanje iznosa naknade tuđe pomoći i njege.

24. Naposljetku, prvostupanjski sud je pravilno odredio i tijek zatezne kamate na iznos dosuđene naknade štete, a koja teče od dana kada je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev, tj. dana 18. svibnja 2022., u skladu sa čl. 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP)

25. Slijedom svega navedenoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu utvrđene naknade štete, tj. prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio štetu u ukupnom iznosu od 2.760,63 EUR/20.800,00 kuna.

26. Stoga je trebalo, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju, na ime naknade štete, iznos od 2.760,63 EUR/20.800,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2022. do isplate (točka I. prvostupanjske presude).

27. Što se tiče troška postupka, tuženik ističe kako je tužitelj u tijeku postupka djelomično povukao tužbu, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, ali je zahtijevao naknadu troška postupka.

27.1. Prilikom pokretanja parničnog postupka, tužitelj je u tužbi zahtijevao, na ime naknade štete, ukupni iznos od 7.565,20 EUR/57.000,00 kuna (list 3-5 spisa). Međutim, nakon što je u postupku provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ĆUV, tužitelj je, sukladno rezultatima provedenog vještačenja, konačno specificirao svoj tužbeni zahtjev podneskom od 17. srpnja 2023. (list 109 – 111 spisa) na način da zahtijeva, na ime naknade štete, ukupni iznos od 2.760,63 EUR/20.800,00 kuna.

27.2. Tuženik se, podneskom od 23. kolovoza 2023. (list 118-120 spisa), nije protivio takvoj specifikaciji tužbenog zahtjeva, međutim, smatra da takva specifikacija predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Slijedom navedenog, tuženik potražuje trošak parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbe.

27.3. Prvostupanjski sud je, u obrazloženju presude, zauzeo stajalište da se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe, budući da tužitelj nije mogao znati prilikom podnošenja tužbe točni iznos naknade štete već tek po provedenom vještačenju. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud smatra da tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka s obzirom na smanjeni tužbeni zahtjev.

27.4. Takvo stajalište prvostupanjskog suda nije ispravno. Naime, iako je tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev sa rezultatima provedenog vještačenja, takav zahtjev je manji u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Dakle, u konkretnom predmetu je došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva, a koje smanjenje, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-8, predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika.

27.5. Međutim, premda je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da nije riječ o djelomičnom povlačenju tužbe, pravilno je odlučeno da tužitelj nije dužan tuženiku nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka s obzirom na smanjeni tužbeni zahtjev.

27.6. Naime, prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 7.565,20 EUR te smanjeni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.760,63 EUR ulaze u isti tarifni razred Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa). Dakle, u konkretnom predmetu smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po punomoćnicima odvjetnicima, jer je, prema Tarifi, visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 2.760,63 EUR ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 7.565,20 EUR jer oba iznosa ulaze u isti razred Tarife.

27.7. Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, međutim, tuženik bi imao pravo na naknadu troška samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva, a u konkretnom predmetu to nije slučaj, budući da oba zahtjeva spadaju u isti tarifni razred Tarife (isto stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 5. ožujka 2025., poslovni broj Rev-39/2025).

27.8. Slijedom svega navedenoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da mu je tužitelj obvezan nadoknaditi trošak koji se odnosi na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

28. Budući da je tuženik, u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, u cijelosti izgubio parnicu, trošak postupka se određuje primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, tj. trošak tužitelja se priznaje u cijelosti, ali samo onaj trošak koji je bio nužan i opravdan. Tuženik nema pravo na naknadu troška postupka, stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio u cijelosti njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, radi čega je valjalo potvrditi točku III. prvostupanjske presude, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a

29. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da pojedini troškovi nisu trebali biti priznati tužitelju, neovisno što je tužitelj uspio u cijelosti u sporu.

29.1. Što se tiče troška sastava tužbe i odštetnog zahtjeva, neosnovano tuženik ističe da takvi troškovi nisu trebali biti priznati jer se u obrazloženju ne vidi kada su te radnje poduzete. Naime, iz stanja spisa proizlazi da takve radnje jesu poduzete (list 3-5 spisa; list 50-51 spisa), a one predstavljaju nužan i potreban trošak tužitelju za vođenje parnice, sve u smislu čl. 155. ZPP-a.

29.2. Nadalje, tuženik neosnovano ističe da podnesak tužitelja od 14. srpnja 2022. godine nije poduzet u ovom postupku, već se isti nalazi u spisu (list 52 spisa). Navedenim podneskom tužitelj obavještava prvostupanjski sud da je pravomoćno oslobođen optužbe u prekršajnom postupku koji se vodio povodom predmetnog štetnog događaja. Takav podnesak nije obrazloženi podnesak, ali svejedno predstavlja nužan trošak tužitelju jer se njime ističe okolnost koja ide u prilog tužitelju. Slijedom navedenog, trošak takvog podneska je primjereno priznat u umanjenom iznosu kao „ostali podnesak“ u skladu sa Tbr. 8.4. Tarife.

29.3. Međutim, osnovano tuženik ističe da tužitelju nisu trebali biti priznati troškovi podneska od 19. prosinca 2022. (list 70 spisa), podneska od 7. veljače 2023. (list 80 spisa) i podneska od 26. srpnja 2023. godine (list 113 spisa), a za kojeg je u obrazloženju pogrešno navedeno da je poduzet 26. lipnja 2023. Naime, navedenim podnescima tužitelj obavještava prvostupanjski sud o izvršenim uplatama sudskih pristojbi i predujmova za provođenje dokaza u postupku. Navedene činjenice, tj. izvršene uplate prvostupanjski sud može samostalno provjeriti putem računovodstva suda, slijedom čega tužitelj ne može tražiti trošak podnesaka kojima isključivo obavještava sud o takvim uplatama, tj. takvi troškovi nisu nužni i potrebni u smislu čl. 155. ZPP-a.

29.4. Prvostupanjski sud je, za sastav navedenih podnesaka, tužitelju dosudio ukupni iznos od 373,27 EUR, i to: za sastav podneska od 19. prosinca 2022. iznos od 62,21 EUR , podneska od 7. veljače 2023. iznos od 62,21 EUR i podneska od 26. srpnja 2023. godine iznos od 248,85 EUR, a kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude. Budući da takvi troškovi nisu nužni i potrebni u smislu čl. 155. ZPP-a, potrebno je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupku u ukupnom iznosu od 373,27 EUR.

30. Slijedom navedenog, od ukupno priznatog troška parničnog postupka u iznosu od 2.921,58 EUR/22.012,64 kuna valja oduzeti neosnovano priznati trošak u iznosu od 373,27 EUR/2.812,40 kuna te, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.548,31 EUR/19.200,24 kuna (razlika iznosa od 2.921,58 EUR i iznosa od 373,27 EUR).

31. S druge strane, valjalo je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.548,31 EUR/19.200,24 kuna do iznosa od 2.921,58 EUR/22.012,64 kuna (iznos od 373,27 EUR/2.812,40 kuna) i u tome dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

32. Slijedom svega iznesenoga, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, dok je, primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. stavku 1. izreke drugostupanjske presude.

33. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, dok nije uspio u pogledu glavne stvari. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

34. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu tuženika. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Ines Kovačević